Iz riječke tvornice u mornarice svijeta otišlo je oko 20.000 torpeda

Ideja u Rijeci nije počela od podmorskog oružja. Fregatni kapetan Giovanni Biagio Luppis, kojeg izvori zovu i Ivan Vukić ili Vukičević, između 1860. i 1864. osmislio je „čuvara obale“, mali brod napunjen eksplozivom. Ponudio ga je Ministarstvu rata u Beču, ali bez uspjeha, i izum nikad nije isproban, navodi Muzej grada Rijeke.

Robert Whitehead, inženjer rođen 1823. u Boltonu kraj Manchestera, došao je u Rijeku 1858. i za austrijsku mornaricu pravio brodske motore. Godine 1865. odustao je od Luppisovog koncepta i počeo razvijati eksplozivnu „ribu“ koja plovi ispod površine.

Šest čvorova i 200 metara dometa

Prvi torpedo imao je kalibar 35,5 centimetara, bio je dug 3,56 metara i nosio 18 kilograma eksploziva. Domet mu je bio 200 metara, a brzina šest čvorova, nešto više od 11 kilometara na sat. Prva podvodna lansiranja izvedena su 1867. s bivše topovnjače Gemse, ispred same tvornice.

Tri godine kasnije, u septembru i oktobru 1870, ispaljeno je više od stotinu torpeda. Ti su prosječno plovili sedam čvorova i dosezali 500 metara. Godine 1875. Whitehead je sa zetom kupio Stabilimento tecnico fiumano i preimenovao ga u Torpedofabrik Whitehead & Comp.

Engleska je u jednoj godini kupila 254 torpeda

Samo 1881. godine Engleska je kupila 254 torpeda, Rusija 250, Francuska 218, Njemačka 203, Austro-Ugarska 100, Danska 83 i Italija 70, a još 78 otišlo je manjim kupcima. To je ukupno 1.256 komada u jednoj godini, po računici N1 iz muzejskih podataka. Na jednoj večeri kod Whiteheada 1878. bili su predstavnici 18 država.

Torpedo je postajao veći i brži. Od 1889. kalibar je rastao na 450, pa na 533 milimetra, a proizvodnja 533-milimetarskih torpeda u Rijeci počela je 1909. Takav torpedo bio je dug 7,2 metra, nosio 260 kilograma eksploziva i na 4.000 metara plovio 50 čvorova. Sjedinjene Države su 1892. otkupile Whiteheadova prava na torpeda pogonjena hladnim komprimovanim zrakom. Muzej čuva i Obryjev žiroskop, patentiran 1894, koji je Whiteheadov sin John prihvatio 25. januara 1897.

Lansirna stanica koja propada

Whitehead je umro 1905, iste godine kad je tvornica postala dioničko društvo, a 1923. preuzela ju je porodica Orlando iz Livorna. Pred Drugi svjetski rat zapošljavala je oko 1.200 radnika. Prva lansirna stanica u moru izgrađena je 1870-ih, armiranobetonska 1930, a 1934. dobila je katapult za avionska torpeda, koja su se iz aviona ispaljivala pri brzini od oko 200 kilometara na sat, s visine od 50 do 100 metara. Kroz cijeli period tvornica je razvila više od 30 modela.

Poslijeratna proizvodnja trajala je oko dvadeset godina i bila je tajna; zna se za oko 350 proizvedenih torpeda. Posljednji je, prema portalu Rijeka Heritage, napravljen 1966, a tvornica je potom prešla na dizel-motore i traktore. Ista stranica upozorava da je lansirna stanica zaštićena, ali u izuzetno lošem stanju. Dio skladišta i radionica sačuvan je unutar kompleksa veletržnice. Predmeti iz tvornice, od torpeda iz oko 1868. do modela lansirne stanice, čuvaju se u Muzeju grada Rijeke.