Zemlja koja više ne postoji napustila ga na Mjesecu, nakon 40 godina "vratio se u život"

Međutim, decenijama kasnije, američki naučnici su uspjeli ponovo da ga lociraju i primili su tako jak signal sa robota da je otkriće iznenadilo čak i same istraživače.

Priča o Lunohodu 1 počela je 17. novembra 1970. godine kada je sovjetska misija Luna 17 uspješno rasporedila rover u Mare Imbriumu, poznatijem kao More kiše. Postao je prvo daljinski upravljano vozilo koje je istraživalo površinu drugog svijeta, prenosi EBSCO. Robotizovani istraživač s osam kotača bio je opremljen kamerama, naučnim instrumentima i laserskim reflektorom proizvedenim u Francuskoj.

Iako je rover dizajniran za rad samo nekoliko mjeseci, preživio je gotovo cijelu lunarnu godinu, podnoseći ekstremne cikluse vrućine i hladnoće. 4. oktobra 1971. godine, nakon posebno oštre lunarne noći, Sovjetski Savez je izgubio kontakt s vozilom.

Godinama je rover ostao zaboravljen na Mjesecu. Naučnici su znali da je još uvijek tamo, ali postojao je jedan veliki problem: niko nije znao njegovu tačnu lokaciju, kako piše Space Daily.

Neočekivano otkriće koje je sve promijenilo

Situacija se dramatično promijenila 2010. godine zahvaljujući NASA-inom Lunar Reconnaissance Orbiteru (LRO). Fotografije visoke rezolucije, koje je snimila svemirska letjelica, konačno su otkrile tačno mjesto rovera.

Koristeći te koordinate, istraživači u opservatoriji Apache Point u Novom Meksiku odlučili su pokušati nešto što se godinama činilo gotovo nemogućim: ispaljivanje laserskih impulsa sa Zemlje na reflektor Lunohoda 1 kako bi vidjeli može li još uvijek reagovati.

Rezultati su bili izvanredni. Reflektor ne samo da je i dalje radio, već je vraćao izuzetno jak signal. Prema istraživačima, reflektovani signal je bio četiri puta jači od onog detektovanog sa Lunohoda 2, kasnijeg sovjetskog rovera koji je također nosio laserski reflektor.

Zašto je to bilo toliko važno?

Reflektor Lunohoda 1 dio je eksperimenta laserskog mjerenja udaljenosti Mjeseca, tehnike koja omogućava naučnicima da izmjere udaljenost između Zemlje i Mjeseca s izuzetnom preciznošću.

Proces je relativno jednostavan. Laserski impuls se ispaljuje sa Zemlje prema površini Mjeseca. Nakon što udari u reflektor, svjetlost se odbija nazad do opservatorije. Mjerenjem vremena putovanja signala u oba smjera s nevjerovatnom preciznošću, naučnici mogu detektovati izuzetno male promjene u udaljenosti Zemlja-Mjesec.

Ova mjerenja su potvrdila, na primjer, da se Mjesec postepeno udaljava od Zemlje brzinom od 3,8 centimetara godišnje.

Lokacija rovera se također pokazala posebno vrijednom za proučavanje lunarne libracije, suptilnog ljuljanja Mjeseca. Ova zapažanja pomažu naučnicima da bolje razumiju unutrašnju strukturu Mjeseca i ponašanje njegovog jezgra.

Možda najznačajniji aspekt otkrića je to što je reflektor preživio decenije ekstremnih uslova na površini Mjeseca. Bez atmosfere koja bi ga štitila, Mjesec je stalno izložen dramatičnim temperaturnim promjenama, udarima mikrometeorita i stalnom nakupljanju Mjesečeve prašine.

Danas, Lunohod 1 ostaje nepomičan na Mare Imbriumu. Njegovi kotači se nikada više neće okrenuti, a njegove kamere se nikada neće ponovo uključiti. Pa ipak, njegov laserski reflektor i dalje omogućava naučnicima da šalju svjetlosne impulse sa Zemlje i primaju odgovor sa Mjeseca, gotovo kao da sovjetska mašina još uvijek čeka svoju sljedeću komandu više od pola vijeka kasnije.

┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad