'Ne želimo da se upoznamo tek u Beču ili Stockholmu. Želimo da se upoznamo kod kuće': Govor Ajne Mešić rasplakao prisutne na Nordic Bh Forumu

„Konačno smo se prestali bojati i postali smo ponosni na tebe, Bosno i Hercegovino.“

Tim riječima Ajna Mešić otvorila je svoj govor na Nordic Bh Forumu u Malmöu. To, objasnila je, nisu riječi političara, već odgovor mlade osobe kojoj je postavila jednostavno pitanje: da je Bosna i Hercegovina osoba, šta bi joj rekla?

Od mladih ljudi iz dijaspore, rođenih u Švedskoj, Njemačkoj i Austriji, kao i onih koji su iz Bosne i Hercegovine otišli kao djeca, dobila je desetine pisama. Neka su bila nježna, neka ljutita, a neka toliko teška da ih nije mogla pročitati u jednom dahu.

Ta pisma danas su razglednice koje su njihovi autori sami ilustrovali. Na Forumu su predstavljena kao diplomatski poklon – simboličan podsjetnik da postoje ljudi koji Bosnu i Hercegovinu nose sa sobom, čak i kada u njoj ne žive.

„Ovom ponosu ih nije naučila škola. Nisu ga čuli na vijestima. A niste ih naučili ni vi - nego Džeko, Mahmić, Vasilj, Bajraktarević, Alajbegović", poručila je Mešić, obraćajući se prisutnima.

Otići ili ostati - pitanje bez jednostavnog odgovora

Jedan od najupečatljivijih dijelova govora bio je posvećen odluci o odlasku iz Bosne i Hercegovine ili ostanku u njoj. Mešić je podsjetila da ljubav prema zemlji nije isto što i život u njoj te da svako ko danas živi u BiH, kao i oni koji su otišli, prije ili kasnije dolazi do istog pitanja, otići ili ostati!?

„Nije da se ni sama nisam pitala ko bi Ajna bila u Njemačkoj. Ko bi bila ovdje, u Švedskoj? Šta bi ta Ajna radila? Taj odgovor još uvijek nemam, niti ću ga vjerovatno ikada imati. Ali znam ko sam kod kuće“, rekla je.

Istovremeno, nije uljepšavala stvarnost u zemlji. Podsjetila je na podatak da 51 posto mladih želi otići, ističući da ljubav prema domovini ne može biti dovoljna ako mladima nisu osigurani uslovi za život, rad i razvoj.

„Traže od nas iskustvo, a ne daju nam priliku“

Zašto mladi odlaze? Mešić je odgovore iz razgovora s onima koji su otišli, onima koji su ostali i vlastitog iskustva sažela u tri ključne teme: posao, obrazovanje i odnos društva prema mladima.

Kao jednu od prepreka navela je tržište rada na kojem se od mladih često traži iskustvo koje tek trebaju steći.

„Traže od nas iskustvo, a ne daju nam priliku“, poručila je, ukazujući na paradoks s kojim se suočavaju mladi ljudi koji nakon obrazovanja pokušavaju doći do prvog zaposlenja.

Kao mogući odgovor ponudila je više plaćenih praksi, uključivanje studenata u stvarno radno okruženje i sistem koji mladima daje priliku da znanje pretvore u iskustvo.

„Ne tražimo poklon. Tražimo prvu priliku. Prakse u školama i na fakultetima, stvarne i plaćene“, istakla je.

Problem, prema njenim riječima, ne počinje tek prilikom prvog razgovora za posao, nego mnogo ranije – u školskim klupama.

Mešić je govorila o nejednakim uslovima obrazovanja u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine, razlikama u dostupnosti besplatnih udžbenika i prijevoza, ali i o školama u kojima djeca i dalje uče odvojena, pod istim krovom.

„I šta će se onda desiti?“, upitala je, upozoravajući na posljedice obrazovnog sistema koji nejednakosti i podjele može prenositi na nove generacije.

Podsjetila je i na rezultate istraživanja PISA iz 2018. godine, prema kojima je svaki drugi učenik u Bosni i Hercegovini bio funkcionalno nepismen.

„Ne možete od nas tražiti da gradimo budućnost, a onda okretati glavu kada je branimo“

Posebno snažna bila je poruka o odnosu društva prema mladima koji javno ukazuju na nepravdu i traže promjene.

Mešić je govorila o mladima koji su stali uz profesora u Banjoj Luci nakon njegovog otkaza, kao i o studentima u Sarajevu koji su protestovali nakon pogibije svoje kolegice na tramvajskoj stanici.

U takvim situacijama, poručila je, mladi ne traže privilegije, nego podršku i osjećaj da njihovi glasovi nešto znače.

„Ne možete od nas tražiti da gradimo budućnost, a onda okretati glavu kada je branimo. Mlade ne gubite onda kada odu. Gubite ih mnogo ranije, onda kada ih ne čujete“, jedna je od ključnih poruka njenog obraćanja.

Mladi koji su otišli nisu izgubili vezu s Bosnom i Hercegovinom

U završnom dijelu govora Mešić je podsjetila da mladi iz Bosne i Hercegovine koji danas žive u Švedskoj i Danskoj nisu samo dio statistike o odlasku. Oni su ljudi koji u novim sredinama grade karijere, stiču znanje i iskustvo, ali i dalje žele biti dio promjena u zemlji iz koje potiču.

Zahvalila je zemljama domaćinima što su ih primile, ali je istovremeno pozvala institucije Bosne i Hercegovine da učine više kako njihovo znanje ne bi ostalo samo doprinos drugim društvima.

Od odgovornih je zatražila tri konkretne stvari: instituciju koja će se ozbiljno baviti dijasporom, sistem razmjene mladih unutar Bosne i Hercegovine po uzoru na Erasmus te prvu priliku za mlade kroz plaćene prakse u javnim institucijama i uključivanje u delegacije.

„Švedska i Danska dom su mnogih mladih iz Bosne i Hercegovine. O njihovim uspjesima često slušamo i u domovini. I o njihovoj želji da daju više, znanjem, iskustvom, idejama“, poručila je.

A onda je uputila poziv koji je sažeo suštinu cijelog govora: da mladi koji su otišli ne budu zaboravljeni i da se njihova veza s domovinom ne svodi na povremene dolaske i nostalgiju.

„Ne želimo da se upoznamo tek u Beču ili Stockholmu. Želimo da se upoznamo kod kuće.“

Govor Ajne Mešić na BH Nordic Forumu bio je više od priče o odlasku mladih. Bio je to razgovor o odgovornosti, nejednakim šansama i društvu koje od novih generacija očekuje da popravljaju ono što nisu same gradile.

I poruka da ljubav prema Bosni i Hercegovini ne treba dokazivati ostankom po svaku cijenu, nego stvaranjem zemlje u kojoj mladi mogu birati da ostanu i u kojoj oni koji su otišli i dalje imaju razlog da joj se vrate.