Nihad Mameledžija predstavljao je BiH na olimipijskim igrama u Naganu 1998. godine. Danas je jedan od najuspješnijih bh. kuhara, a za N1 je govorio kako je bob stazu zamijenio kuhinjom.

Na samom početku osvrnuo se Mameledžija na iznenadni nastup našeg bob četverosjeda na Zimskim olimpijskim igrama 1998. godine u Naganu.

“Moramo prije spomenuti Zdravka Stojnića koji je jedan od pionira tog sprota. On je bio prije od Sarajeva. Zdravko i Stojnić i ja smo napravili historijsku srebrenu medalju na američkom kupu. Bili smo na svjetskim prvenstvima i zajedno smo pripremali reprezentaciju za četverosjed i sve ostalo. On se povukao iznenada 1997. i mene predložio na čelo. Bio sam u Italiji kada su me zvali i rekli moramo otići u Nagano. Sa mladim takmičarima uz imperativ – moramo u Nagano. Doveli su mi mlade takmičare, koji su bili atletičar i koji nikad nisu vozili bob. I zamislite imate jednu predsezonu i trebate se plasirati na olimpijadu, ali uz imperativ – moramo. Imamo novac i moramo ići, jer tada je još uvijek bilo novca. Ja sam pozvao stare takmičare koji su bili i 1984. godine. Vozili su i Lillehamer braću Sokolović, Zoku i Ogija koji su sjajni momci i pravi patrioti. Marija Franića, legendu koji je sjajan momak i čiji su sinovi sada na olimpijadi i predstavljaju Nizozemsku, te talentovani kikbokser Edin Krupalija. Skupili smo brzu repzenentaciju, nastupili na pet trka i nastupili na olimpijadi. Tamo smo bili 28. od 32. repreentacije i što je interesantno Princa Albert je bio iza nas. To je bio uspjeh.”, rekao je Mameledžija, a potom se osvrnuo na Mirzu Nikolajeva:

“Ljudi koji komentarišu njegov rezultat nisu ozbiljni i nisu ni svjesni kako je teško nastupati u tom sportu. Sam plasman na olimpijadu je ogroman uspjeh. U toj selekciji sportista gdje svaka velika država ima 2-3 vrhunska takmičara. Nijemci, Austrijanci. Naš dečko nema šanse, naši se takmičari mogu takmičiti za zadnjih 15 mjesta. Samo pojavljivanje na olimpijadi je veliki uspjeh.”

Od Boba četverosjeda samo su Nihad i Edin Krupalija ostali u BiH, ali šta je sa ostalim učesnicima?

“Zoka Sokolović je Chicagu, Ogi je u Torontu, Mario Franjić je u Nizozemskoj”

Mameledžija je trebao biti i na olimpijadi 1994. godine u Lillehameru, a osvrnuo se zašto se nije pojavio tamo.

“Tada je sticajem okolnosti bilo teško izaći iz Sarajeva. Tada smo svi bili i pripadnici Armije BiH. Tog trenutka pred samu olimpijadu otišao sam sa rahmetli bratom Nerminom Sukićem, koji je bio vrhunski sportista hrvač. Otišli smo obići liniju na Igman. Zdravko je tada rekao “ako ti ne izađeš, neće niko”, ali sticajem okolnosti, uz utjecaj politike vratio sam se s linije i vidim otišla je bob reprezentacija, ja ostao u Sarajevu. Bilo je bolno, olimpijadu smo gledali na Breci. Tada je izaći iz Sarajeva bilo je neuporedivo ni sa čim sada”, kaže Mameledžija.

Nihad posjeduje fotografiju u Jamajčanskoj selekciji sa kojom se takmičio u Naganu.

“Prije toga smo ih dobili Zdravko i ja u Americi. Dobili smo čuvenu reprezentaciju Jamajke. Mi smo tada bili drugi i to je jedina medalja za BiH do sada. Zdravko je vozio sjajno i ne znam šta mu se desilo da je odvezao tako dobro. Bilo je sjajno. Generalno se svi družimo i odatle je izraslo i prijateljstvo sa Princom Albertom koji je nama u Monte Carlu pružio takvo gostoprimstvo da se ne može porediti ni sa čim. Zato sam zamjerio bivšem gradonačelniku koji nije pozvao sve tadašnje olimpijce, da se pozdravimo, ali nas se niko nije sjetio”, dodaje Mameledžija.

Mameledžija se bavio i džudom, a ističe da je to njegova prva ljubav.

“Kao dijete sam startovao u džudo klubu Bosna. Uz legendarne trenera Jasmina Vranca i Branislava Crnogorca. Postigao sam veoma dobre rezultate, bio sam prvak države, bio sam na Evropskom prvenstvu dva puta. Kao član Džudo kluba Bosna od pionira, pa do seniorskih stvari. Nakon toga sam počeo trenirati kuhanje i sada smo napravili kuharsku reprezentaciju i tu smo nastupili u olimpijadi. Nermin Hodžić, Armin Jašari i ja prvi put smo nastupili na kuharskoj reprezentaciji”, kaže Mameledžija

Bh. sportisti u Pekingu su heroji

Osvrnuo se Nihad Mameledžija i na nastupe naših sportista na Zimskim olimijskim igrama u Pekingu.

“To je sve super i to su top rezultati. Samo pojaviti se tamo, to su naši biseri. Treba ih dočekati kao heroje, oni su premladi. Trebaju nastupati sa juniorima, a otišli su sa najvećim takmičarima na svijetu. Znate koliko se teško baviti sportom. Curica se sprema, dođe na start, tu radi trema, neiskustvo, desi se nešto nepredviđeno. To je sve najnormalnija stvar, ali to je olimpijada. Neka budu svi zadnji, oni su naši heroji. Ne bih na njih vršio nikakav pritisak. Imao bih prema njima majčinski odnos i šta god urade, to je to”, jasan je nekadašnji bh. olimpijac.

Nedostaje li nama pobjedničkog mentaliteta?

“To su sportovi, maloprije sam objašnjavao. U bobu i sankanju od prvog do desetog mjesta je u stotom dijelu sekunde. Stoti dio toga je deset takmičenja. To su vrhunske pripreme. Nijemci imaju 10 ljudi koji spremaju bob, tretiraju ga specijalnim kremama, drugi dio tima masira sportiste i priprema ih. Kada to vidite, a mi dođemo bez ključeva. U Americi smo sa posuđenim bobom i posuđenim klizaljkama uzeli srebro. Nikolajev je dobio donatorske sanke. Zamislite da neko ulaže kako bi bilo. Mi smo kao bob četverac nastupili prvi put i to kao multinacionalni. Imali smo Krupaliju i Nihada kao muslimane, imali smo Marija Franića koji je katolik, imali smo Ogija i Zoku kao pravoslavce. To je multinacionalni tim i nama je trebalo samo da grad stane iza nas, pošto je bob zaštitni znak Sarajeva i olimpijade i sankanje. Naša država to nije znala prepoznati i trebali smo imati 50-100 hiljada maraka da bi nastupili na 5 trka, da bi svake olimpijade imali olimpiski tim. Njima je to bilo previše, ali o čemu da pričamo? O kojem mentalitetu? Mi imamo mentalitet, ali morate danas da ako hoćete nastupati morate uložiti novac”, rekao je Mameledžija, a potom napravio paralelu sa kuhanjem:

“Kuharska olimpijada, imate tri stiroporna kofera i malo namirnica da nastupimo na olimpijadi. Dolazi treći tim Švedske i iznajmljuje ogromnu kuglanu. Za njima dolaze tri kamiona hladnjača i to nije A tim, nego treći. Milion eura ima budžet reprezentacija Švedske. Mi nemamo marke i oni postaju šampioni, ne zato što su vrhunski kuhari, ali imaju budžet, najbolje trenere. Tako i mi, dajte da uzmemo najbolje trenere i vidjet ćete rezultate”, rekao je Mameledžija.

Osvrnuo se i na to kako je bob stazu zamijenio kuhinjom.

“Oduvijek sam volio kuhinju i mati mi je govorila da sam imao malu oklagiju sa kojom sam pravio pite. Tada je to bila tabu tema. To su govorili da nije za muškarce. Imao sam i ja to u sebi, takav mentalitet,  ali odlaskom u Italiju shvatio sam da je to moja ljubav, to je bila ljubav na prvi pogled”, rekao je Mameledžija, a potom je govorio i o tome da li je kuhao za neku poznatu osobu:

“Samo deset godina sam napravio preko 500 gala večera u talijanskoj ambasadi. Sretniji sam sada kada kuham običnom svijetu, najbobičnijim ljudima. To me više čini sretnim, nego kada kuham poznatim, to ništa ne znači”.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad