"Prije gotovo točno godinu dana sjedio sam u svom uredu u američkom veleposlanstvu u Moskvi i čitao izvješća o brutalnoj ruskoj agresiji na Ukrajinu. Zanijemio sam - ali nisam bio iznenađen - zbog onoga što se događa", piše bivši američki veleposlanik u Rusiji John J. Sullivan.

Sullivan je dužnost veleposlanika u Moskvi obnašao od prosinca 2019. do listopada 2022. Sada u kolumni za CNN piše o svom iskustvu s ruskim predsjednikom Putinom i tamošnjim režimom.

“Tjednima sam govorio svima oko sebe da će Vladimir Putin pokrenuti rat u Europi, i to na skali koju nismo vidjeli još od kraja Drugog svjetskog rata”, prisjeća se Sullivan.

Iako je bio uvjeren da su njegove procjene točne, Sullivanu to nije bila utjeha. “Dvije godine sam naporno radio kako bi postigao minimalan napredak u ono malo područja u kojima je dijalog s Rusima bio moguć”, piše.

“Dobio sam potvrdu da je moj pristup ispravan kada se predsjednik Joe Biden u Ženevi sastao s Putinom u lipnju 2021. Nitko u delegaciji nije gajio iluzije da će se postići napredak po bilo kojem pitanju, ali svi smo se složili da je u interesu SAD-a barem pokušati.”

Suradnja s Rusima nakon summita jedva da je krenula, kada se dogodio seizmički preokret. Krvava povijest ruske okupacije ukrajinskog teritorija 2014. i 2015. oštetila je odnose SAD-a i te zemlje, ali nije ih nepovratno uništila.

Odnosi su bili vrlo loši, ali SAD je u tom trenutku još uvijek tražio načine kako stabilizirati spone s ovom nuklearnom velesilom. Američki obavještajni dužnosnici istaknutim su političarima krajem 2021. priopćili da se Rusija priprema na invaziju na Ukrajinu i to je promijenilo sve na čemu smo radili, prisjeća se Sullivan.

Odnosi su se istog trena sveli na razgovore o ozbiljnoj prijetnji koju Rusija predstavlja za Ukrajinu, ali i “jamčenju sigurnosti” koje je Rusija tražila od SAD-a i NATO-a. “Bilo mi je vrlo jasno da Rusi nemaju nikakvu namjeru pregovarati u dobroj volji”, ističe on.

Ruski pregovarači samo su ponavljali svoje tvrdnje i nisu ulazili u stvarni dijalog. Zaštitari su nadzirali svaki sastanak, svaki telefonski poziv. Rusi su se igrali diplomacije kako bi postavili temelje za invaziju koju je Putin već ionako odlučio pokrenuti. Jedino pitanje bilo je kada, piše Sullivan.

Jednom kada je započela, ruska agresija potpuno je uništila i ono malo što je ostalo od odnosa s SAD-om, ali i mnogim drugim zemljama. “Naučili smo da se prošlost nastavlja i da će 24. veljače promijeniti tijek povijesti. Ovo nije bio samo brutalni rat protiv Ukrajine, već protiv čitave Europe.”

“Rat je promijenio sve, od mog života u Moskvi do ruske reputacije u svijetu. Morao sam se preseliti u zgradu veleposlanstva zbog čestih razgovora s Washingtonom – morao sam biti dostupan u svakom trenutku”, piše Sullivan.

Patnja milijuna zbog mračnih želja

Invazija je donijela potrese u globalnom gospodarstvu, uključujući u tržište energije i žita. Najtragičnije, donijela je smrt tisućama nevinih ljudi i nepojmljivu patnju milijunima Ukrajinaca, i to samo zbog Putinovih političkih poteza kojima je želio ponovno oživjeti carstvo.

Kako bi pokušao opravdati ono što se opravdati ne može, Putin je ponavljao lažnu tvrdnju da je invazija bila potrebna kako bi se Ukrajina “denacificirala i demilitarizirala”. Tvrdio je da Ukrajina vrši genocid nad Rusima i govornicima ruskog jezika, kao i da je na rubu da ona napadne Rusiju – i da je zato došlo do “specijalne vojne operacije” Moskve.

Opravdanja za agresiju na Ukrajinu potpuno su apsurdna i kao takva ih je odbila prihvatiti UN-ova opća skupština, kao i Međunarodni sud pravde.

Nemilosrdno rusko nasilje (zbog kojeg je gotovo 15 milijuna Ukrajinaca moralo napustiti svoje domove), katastrofalni raketni napadi na civile, ilegalna okupacija suverenog ukrajinskog teritorija… sve to još uvijek traje. I sve to čini zemlja – Rusija – koja je stalna članica UN-ovog Vijeća sigurnosti čija je misija čuvati i braniti mir u svijetu.

Rat predstavlja egzistencijalnu prijetnju za Ukrajinu i ozbiljan sigurnosni izazov za Europu, SAD i naše saveznike i partnere diljem svijeta, upozorava Sullivan. “No tu nije kraj. Putinov rat mogao bi zadati smrtni udarac međunarodnom sustavu osmišljenom nakon Drugog svjetskog rata koji je zaslužan što dosad nije došlo do novog svjetskog rata. Ovom scenariju morali bi se protiviti svi oni koji odbijaju prihvatiti zastarjele ideje o carstvima i osvajačkim ratovima.”

Ovo je prijeteći globalni problem koji će samo postati gori – sama gospodarska cijena je zastrašujuća – sve dok rat ne prestane pod uvjetima prihvatljivima Ukrajini, uvjetima kojima će se garantirati njena sigurnost i suverenost, dodaje.

To je težak zadatak; Putinova “specijalna operacija” još uvijek traje, a u pozadini se odvija i ucjena nuklearnim oružjem. Putinova vlada neće pregovarati ili činiti kompromise po pitanju svojih ratnih ciljeva kojima želi eliminirati vladu u Kijevu i pokoriti ukrajinski narod.

Rusi nisu pregovarali u dobroj vjeri prije rata i to neće činiti ni sada. Nema scenarija u kojem će pristati prekinuti sukob sve dok Putin ne postigne svoje dugoročne ciljeve, piše Sullivan.

“Kažem to teška srca, kao netko tko je zagovarao nastavak pregovora s ruskom vladom čak i kada su se naši odnosi počeli ubrzano pogoršavati. Napustio sam komotan posao u Washingtonu kako bih preuzeo vođenje tih pregovora kao veleposlanik u Moskvi”, piše. “No moje mišljenje, kao i mišljenja mnogih drugih, promijenilo se kada su ruske trupe, tenkovi, zrakoplovi i projektili u ogromnom broju prešali međunarodnu granicu 24. veljače i počeli uništavati Ukrajinu i njene stanovnike.”

Sada nije vrijeme za pregovore. S druge strane, predsjednik Biden je ispravno dao do znanja da SAD ne želi rat s Rusijom.

“Postavlja se slavno Lenjinovo pitanje: Što činiti? Vjerujem da SAD mora pojačati diplomatske napore kako bi uvjerio nacije koje se nisu obvezale da će podržati obranu Ukrajine da to učine: to je moralna, politička, zakonska i vojna odgovornost. Drugo, moraju se snažno provoditi sankcije i kontrole izvoza kako bi se izgladnjela ruska vojska, ali ne i ruski narod”, piše Sullivan. “Treće, moramo Ukrajini pružiti svu opremu, vojnu i drugu, koja im je potrebna kako bi izbacili okupatore sa svog suverenog teritorija. I četvrto, moramo imati strpljenja i hrabrosti braniti naša uvjerenja koja dijelimo sa svojim saveznicima i partnerima.”

Tek tada će, zaključuje Sullivan, ruska vlada shvatiti da ciljevi njene “specijalne vojne operacije” ne mogu i neće biti postignuti. Tek tada će ruska vlada početi pregovarati u dobroj volji. Tek tada će se mir vratiti u Europu.