Raspust je, djeca odmaraju od škole. Tako je i u Zavodu za vaspitanje muške djece i omladine Sarajevo, poznatijem kao Hum. Ne postoje statistički podaci o maloljetničkoj delikvenciji, barem na federalnom nivou. Prema popunjenosti doma, moglo bi se reći da ovaj problem i ne postoji.

Nedim Ćurković ide kući – doduše samo na osam dana. Sarajevski Zavod za vaspitanje muške djece i omladine od marta je njegov dom.

“Zanemario je školu, izbjegavao je školu, tukao se, bio nemiran. Eto, uglavom je to razlog. I ja sam jedini način našao ovako da ga spasim”, kaže otac Ismet Ćurković.

Spas je u Zavodu našao i Kristijan Matulović, mada ga je ovdje uputio Sud. Zatičemo ga tokom okupacione terapije. Opušta ga, kaže. Uskoro puni 21, ali je tu zbog razbojništava koja je počinio kao maloljetnik. S tim je, kaže, već dvije godine gotovo.

“Zamišljam da budem neko i nešto u životu. Prošao sam sve što mogu. Znači ove sad mlađe generacije što dolaze, znači iz generacije u generaciju, vidim, ne daj Bože nikom, kako se ponašaju, hoće ovo, hoće ono. Ali Boga mi, zaglaviće kad-tad”, tvrdi Matulović.

Misleći pri tome na zatvor. Jer, Humski Zavod je otvorenog tipa, ali sa pojačanim mjerama sigurnosti.

Opširnije u prilogu Senke Hadžović.