Astrofizičar Duraković za N1: Sat pomjeramo mi, Sunce ne možemo – zašto podne nije uvijek u 12

Kada u nedjelju rano ujutro vratimo kazaljke za jedan sat, priroda se neće promijeniti. Promijenit će se samo način na koji smo se dogovorili da mjerimo vrijeme.

Na pitanje pomjeramo li tada „prirodno vrijeme“ ili društveni dogovor, Duraković odgovara jednostavno:

„Društveni dogovor, jer Sunce ne možemo pomjeriti.“

Mjerenje vremena, objašnjava, od početka je vezano za promjene koje se ponavljaju dovoljno pravilno da ih možemo koristiti kao svojevrsni sat.

„Da bi nešto bilo dobar sat, promjena bi trebala da se dešava regularno ili ravnomjerno. Ako se vraća na prvobitno stanje, možemo reći da je prošao određeni broj jedinica vremena“, objasnio je.

Zašto smo uopće počeli pomjerati sat?

Jedan od razloga za uvođenje ljetnog računanja vremena bio je pokušaj boljeg iskorištavanja dnevne svjetlosti.

Pojednostavljeno, ako bi Sunce izlazilo u šest sati, podne bilo u 12, a zalazak u 18 sati, prelaskom na ljetno računanje vremena sve se prema našem satu pomjera jedan sat naprijed. Tako Sunce zalazi kasnije prema satu, pa nakon završetka radnog vremena ostaje više dnevne svjetlosti.

„Kad dođemo kući s posla, imamo jedan sat više dana gdje možemo uživati, a da nije veče ili noć“, kaže Duraković.

Uz to se godinama kao argument navodila i ušteda električne energije, prvenstveno zbog manje potrebe za rasvjetom. Kolika je ta ušteda danas, prema njegovim riječima, mnogo je otvorenije pitanje.

A kada bi se njega pitalo – sat ne bi pomjerao.

„Mislim da je najbolje da podne ostane u 12. Nije da je to nešto kritično, ali nekako je fino da je podne otprilike u 12. To je simetrično“, rekao je Duraković u Novom danu.

Podne u 12? Ne baš

I upravo tu stvari postaju zanimljivije.

Ono što na satu nazivamo podnevom nije isto što i astronomsko, odnosno sunčevo podne. Čak ni tokom zimskog računanja vremena Sunce ne mora preći lokalni meridijan tačno kada sat pokaže 12.

Uz to, upozorava Duraković, pogrešno je govoriti da je Sunce u Sarajevu u podne „u zenitu“.

„Sunce, u stvari, nikad nije u zenitu nad Sarajevom. Zenit znači da je tačno iznad naše glave. To se može događati u tropskoj zoni, ali mi nismo u tropskoj zoni“, objasnio je.

Tokom godine Sunce je u podne na različitim visinama iznad horizonta.

Postoji još jedna razlika između Sunca i sata na našem zidu ili telefonu. Sat otkucava ravnomjerno – sekunda uvijek traje jednako. Prividno kretanje Sunca po nebu, međutim, nije potpuno ravnomjerno tokom godine.

Razlog je, između ostalog, to što se Zemlja oko Sunca kreće po eliptičnoj orbiti.

„Naš sat je uvijek ravnomjeran, sekunda je sekunda. Ali Zemlja ima eliptičnu stazu i ne kreće se ravnomjerno tokom godine“, objasnio je Duraković.

U astronomiji postoji i pojam jednačine vremena (equation of time), kojom se opisuje razlika između prividnog sunčevog vremena i ravnomjernog srednjeg sunčevog vremena koje koristimo za naše satove.

Zbog toga Sunce tokom godine u odnosu na vrijeme koje pokazuje sat može „kasniti“ ili „raniti“ više minuta.

Duraković je na grafikonu pripremljenom za N1 pokazao da u ovom dijelu godine ta razlika može iznositi približno četvrt sata.

Sarajevo i zapad Španije imaju isti sat, a Sunce ne izlazi u isto vrijeme

Naše vrijeme dodatno komplikuju vremenske zone.

Zemlja se za približno 24 sata okrene oko svoje ose, odnosno oko 15 stepeni geografske dužine za jedan sat. Zbog toga između mjesta udaljenih 15 stepeni po geografskoj dužini postoji približno sat razlike u lokalnom sunčevom vremenu.

Ali granice vremenskih zona nisu povučene samo prema astronomiji.

„To je kombinacija astronomskog i društvenog“, kaže Duraković.

Kao upečatljiv primjer naveo je Španiju. Bosna i Hercegovina i najveći dio Španije koriste istu vremensku zonu, iako je zapad Španije toliko udaljen da Sunce ondje može izlaziti gotovo dva sata kasnije nego na istočnom dijelu iste vremenske zone.

Još ekstremniji primjer je Kina.

„Kina ima jednu vremensku zonu, a široka je otprilike koliko četiri vremenske zone“, kazao je.

To znači da službeno vrijeme na satu u nekim dijelovima zemlje može biti vrlo udaljeno od lokalnog sunčevog vremena.

Duraković je naveo i mnogo bliži primjer: grčki otok Krf geografski se nalazi zapadnije od Sarajeva, ali je zbog pripadnosti grčkoj vremenskoj zoni sat ondje jedan sat ispred vremena u BiH.

Zašto onda Bihać i Zvornik koriste isto vrijeme?

Slične, samo mnogo manje razlike postoje i unutar Bosne i Hercegovine.

Sunce ne izlazi istovremeno u Bihaću i na istoku zemlje. Duraković navodi da razlika između krajnjih dijelova BiH može biti oko 15 minuta.

Teoretski bi svaki grad mogao koristiti vlastito lokalno sunčevo vrijeme. Praktično bi to savremeni život učinilo gotovo nemogućim.

Autobusi, vozovi, radno vrijeme, televizijski program, škole i svi drugi dijelovi društva morali bi neprestano računati lokalne razlike.

Duraković se našalio na račun njemačke željeznice:

„Deutsche Bahn već ima dovoljno problema. Zamislite sada da moraju uzeti u obzir da je vrijeme drugačije svugdje u Njemačkoj.“

Upravo je potreba da društvo funkcioniše sinhronizovano razlog zbog kojeg koristimo zajedničke vremenske zone, iako one ne mogu savršeno pratiti položaj Sunca u svakom gradu.

Sat se vraća, rasprava ostaje

Tako ćemo i ove godine uraditi ono što priroda ne radi: u jednoj sekundi vratiti vrijeme sa 3 na 2 sata.

Sunce zbog toga neće promijeniti putanju, Zemlja neće usporiti, niti će astronomsko podne odjednom stići sat ranije.

Promijenit će se samo vrijeme koje smo dogovorili da piše na našim satovima.

A za Durakovića bi najjednostavnije rješenje bilo i najprirodnije – jednom odabrati vrijeme i više ga ne pomjerati.