Nepoštivanje saobraćajnih pravila, loša cestovna infrastruktura, sve to za posljedicu ima oko 260 mrtvih na godišnjem nivou u BiH. I u ovom segmentu na vrhu smo liste među zemalja Zapadnog Balkana. Svijest među građanima nije podignuta, stanovnišvo se ne edukuje, a šta rade nadležni, ne znamo.

Poboljšanje cestovne infrastrukture

Mirela Biković iz Tuzle prijatelja je na maturu ispratila sa longetom na vratu. Povreda je to od saobraćajne nesreće koju je doživjela na magistralnom putu Tuzla-Lukavac. Nije bila kriva. Ali posljedice će osjetiti dugoročno.

“Od tada spavam na anatomskom jastuku, mnogo lakše me leđa zabole. Doktori su mi rekli da ću ja sad biti dobro ali da ću vjerovatno kad ostarim osjetiti promjene vremena i te neke stvari”, kazala nam je Mirela Biković.

Za sebe Mirela kaže da je imala sreće, za razliku od oko 260 osoba koje su, tokom ove godine, bile žrtve cestovnog saobraćaja u BiH. Od oko 30 hiljada saobraćajnih nesreća koje bilježimo godišnje, oko 7 i po hiljada završi sa težim posljedicama. Poboljšanje cestovne infrastrukture, kažu stručnjaci, najvažnija je stavka.

“Neshvatljivo je da mi danas govorimo o ubrzanoj gradnji autocesta, iako su nam auoceste definisane prije 30-40 godina, da danas govorimo o brzim cestama, o nekim tunelima koji su započeti a neće biti završeni, da govorimo o nekim drugim dionicama koje nisu definisane kao što su neki drugi autoputevi koji mi izmišljamo a jednostavno imamo, da ne govorimo da bi mi tu mrežu trebali imati prije 10 godina a ne da kažem da je nećemo imati za 10 godina”, naveo je Osman Lindov, profesor na Fakultetu sa saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu.

No, iako loša cestovna infrastruktura u BiH jeste uzrok velikog broja saobraćajnih nesreća, nije najčešća. Tu ipak preovladava nemar vozača.

Kultura vezana za cestovnu sigurnost

“Ne želimo više da se sjećamo žrtava, želimo da živimo zajedno”. Jedna je od poruka koju su poslali i mladi aktivisti iz Sarajeva, uz apel nadležnim da što prije poduzmu korake za unaprijeđenje cestovne infrastrukture i strateškog odgovora društva u cilju smanjenja saobraćajnih nesreća, a samim time i žrtava.

“Mislim da bi trebalo podizati svijest odnosno staviti fokus na smanjenje brzina svim učesnicima u saobraćaju kako bi se izbjegle sve ove situacije i kako bi pridonijeli samoj sigurnosti svih učesnika”, kazala je Nedžmina Ardanović, studentica FSK UNSA.

Selim Hadžić, student FSK UNSA rekao je sljedeće:

“Ko doživi neke teže povrede ili izgube nekog bližnjeg, tek onda počinju biti svjesni i onda cijeniti ove pravilnike koji su postavljeni jer to nije bezveze postavljeno”.

Šta se radi na edukaciji vozača ali i ostalih građana o ovom problemu? Na poboljšanju cestovne infrastrukture? Iz nadležnog ministarstva nismo uspjeli dobiti odgovor? Rijetki su i oni koji su obilježili Svjetski dan sjećanja na žrtve cestovnog saobraćaja, te pozvali na veću odgovornost svih korisnika cesta, ali učesnika u saobraćaju. Osim studenata, koji pozivaju na stvaranje odgovarajuće globalne kulture vezane za cestovnu sigurnost.