Akademik Abdulah Sidran u Danu uživo na N1 kazao je "da smo mi kao bošnjačka ili bosanska, domovinska, patriotska strana rat za interpretaciju sukoba 1992-96 već izgubili". Zaključio je kako "više niko vani ne razlikuje žrtvu od agresora".
N1: Dodik je u ofanzivu, da li će postupiti po svojim najavama?
Sidran: Meni je potpuno svejedno. Do ‘96. su mi za sve bili krivi Beograd i Zagreb, a od ‘96. Sarajevo, tj. moji.
Da li će Bakir Izetbegović, kako ga optužuje opozicija, izdati i pristati na reformu izbornog zakonodavstva po mjeri HDZ-a BiH?
Smatram da je razgovor o personalnostima niži oblik. Da sada nema Dodika bio bi novi Dodik. Nisu važni personaliteti, to su ljudi koji kao marionete izvršavaju projekte.
Prije 15 godina ste napisali da traje rat za interpretaciju nedovršenih ratova 1992-1996, i da će onaj čija interpretacija pobijedi naknadno postati ratni pobjednik i historiju pisati kako mu je volja, prema svojim potrebama. Ko trenutno vodi?
Mislim da smo mi kao bošnjačka ili bosanska, domovinska, patriotska strana taj rat već izgubili. Po svemu šta se događa sa nama, po načinu kako nas napuštaju prijatelji… naše zablude nas koštaju. Rat za intepretaciju smo izgubili, više niko vani ne razlikuje žrtvu od agresora. Ko pominje da su naši “partneri” presuđeni za genocid i kažu nam da se dogovorimo, a oni će prihvatiti. To je teško licemjerje. Ne mogu se dogovorit centrifugalna i centripetalna sila. Ima moja rečenica data italijanskom novinaru na pitanje zbog šta je smisao boravka međunarodne zajednice u BiH, koja sve više odgovora ovom stanju. Rekao sam kako je svrha boravka međunarodne zajednice da nestanku Bosne i Hercegovine dadne privid neminovnosti. Sutra kao što Poncije Pilat pere ruke, i međunarodna zajednica će reći da su učinili sve što su mogli, ali da je raspad neminovan.
I da dodam, posljednjih 10 godina najveći mi je krivac naša opozicija.
Šta je mogla uraditi opozicija kad predstavnici međunarodne zajednice na večere zovu nacionalne lidere, a ne njih?
Mene je obradovalo kako predstavnici opozicije nabraju koje tačke nikada neće prihvatiti. Nabrojali su nekoliko stvari i to je dobro. Pitanje je koliko možemo vjerovati opoziciji koja nas je izdala nekoliko puta. Ako smo glasovima opozicije dopustili da ponovo HDZ ima gradonačelnika Mostara – pitanje je stepena vjerodostojnosti onoga što jesu opozicione snage ili kako se zove ovaj “Bosanskohercegovački blok”.
Ekraniziranje drame “U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce” nije dobilo podršku Fondacije za kinematografiju. Vaš komentar je bio da je poruka jasna. Koja je to poruka?
Imamo pravo da vjerujem kako neko nedopušta mogućnost da se snimi film o genocidu u Zvorniku. Davno sam napravio filmski scenarij, predstava se 20 godina igra u dva teatra u Sarajevu. U Celju se igrala četiri godine u režiji Zijaha Sokolovića. Nije dat ni fening jedan. Nisam tražio pare, ali nismo dobili papir Fondacije za kinematografiju sa kojim smo mogli pristupiti evropskim fondovima. Zato vjerujem da je tu nešto zločesto. Ta drama na gotovo dokumentarni način govori o genocidu u Zvorniku gdje gotovo 3.500 ljudi ne zna se gdje su. Pisao sam po autentičnim dokumentima. Sjećam se kad je nakon premijere genijalni Fadil Banjanović-Bracika rekao kako je to tako orginalno. Kad kaže “orginalno” to je na njegovom jeziku vjerodostojno. Cio UZP protiv BiH bio je baziran na elementima genocida. I sam Mladić kada su predočili strateški plan od šest tačaka je kazao: “Znate li gospodo da je ovo genocid”. Genocid u Srebrenici nije bio samo u julu 1995. godine, on je bio od 1992. godine, a ono što se događalo u julu 1995. bila je kulminacija genocida. I na taj način ako vi svjetskom javnom uvidu predočite da je Srebrenica samo dio procesa tada bi te stvari bile korak naprijed u spašavanju šta se spasiti da.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!