Napredak u liječenju jednog od najubojitijih karcinoma. "Ovu vijest smo dugo čekali"

Desetljećima je jedan od najsmrtonosnijih oblika raka imao Ahilovu petu koja je cijelo vrijeme bila pred očima znanstvenika, piše The Washington Post.

Rak gušterače iznimno je okrutna dijagnoza, s obzirom na to da samo 13 posto oboljelih preživi pet godina nakon dijagnoze. No početkom 1980-ih znanstvenici su otkrili slabost — mutirani protein nazvan KRAS — koji potiče agresivan rast i širenje različitih tumora. Kod raka gušterače pokazalo se da je upravo on ključni pokretač gotovo svakog slučaja bolesti.

Postojao je samo jedan problem. Protein KRAS koji su trebali blokirati bio je ravan i gladak, bez pukotina, udubljenja i „džepova” za koje bi se lijek mogao uhvatiti.

Znanstvenici su mu davali razne nadimke: kugla za kuglanje bez rupa, masna lopta, „nedodirljiv”. Bio je „slon u sobi” istraživanja raka — svi su znali da postoji, ali nitko nije znao kako ga riješiti.

Više nije tako.

U samo nekoliko tjedana dosadašnje shvaćanje raka gušterače i KRAS-a potpuno se promijenilo. U travnju je biotehnološka tvrtka Revolution Medicines objavila da je njihova eksperimentalna tableta daraxonrasib postigla dosad neviđen uspjeh — pacijenti su živjeli 13 mjeseci, dvostruko dulje od onih koji su primali standardnu kemoterapiju.

Puni rezultati bit će predstavljeni sljedeći vikend na sastanku Američkog društva kliničke onkologije u Chicagu, no savezni regulatori već su proširili pristup lijeku dok traje postupak odobrenja.

„Ovo je početak golemog vala za ovu bolest”, rekla je Eileen O’Reilly, onkologinja specijalizirana za gastrointestinalne tumore iz centra Memorial Sloan Kettering. Dodala je kako slijede i drugi lijekovi koji bi mogli djelovati još bolje, kao i mogućnost primjene iste metode kod raka pluća i debelog crijeva.

Za javnost je ovo otkriće stiglo gotovo iznenada, kao i mnoge znanstvene revolucije. Bivši američki senator Ben Sasse dodatno je privukao pozornost na lijek u intervjuu za New York Times. No uspjeh je rezultat desetljeća mukotrpne, neatraktivne i uporne kemijske znanosti.

Također je zahtijevao hrabrost pacijenata poput Alyson Luck, profesorice likovne umjetnosti, supruge i majke dvoje male djece kojoj je 2022. dijagnosticiran rak gušterače u četvrtom stadiju.

Luck je sudjelovala u ranom kliničkom ispitivanju daraxonrasiba. Preminula je 2025., ali njezin suprug Michael Shafrir prisjeća se dragocjene godine koju je lijek omogućio njihovoj obitelji.

„Kad pogledam fotografije iz te godine i usporedim ih s godinom i pol tijekom koje je prolazila kemoterapiju, razlika je ogromna. Smijala se. Mogla je živjeti”, rekao je Shafrir.

Obitelj je putovala u Disney World, Španjolsku i na obalu Jerseyja.

„Svaki dan kada je mogla normalno funkcionirati i osjećati se kao ljudsko biće bio je blagoslov.”

„Liječenje neizlječivog”

Kada je Kevan Shokat, kemijski biolog sa Sveučilišta Kalifornije u San Franciscu, 2008. počeo istraživati KRAS, znanstvenici su već godinama bezuspješno pokušavali pronaći način da ga blokiraju.

Upozorio je svoje studente i istraživače da će projektu dati godinu ili dvije.

„Ako ništa ne pronađemo, morat ćemo promijeniti projekt”, prisjetio se Shokat. „Ništa u literaturi nije sugeriralo da će ovo uspjeti.”

Radili su na jednoj specifičnoj mutaciji KRAS-a koja uzrokuje dio slučajeva najčešćeg oblika raka pluća — nemikrocelularnog raka pluća — koristeći oblik KRAS-a vezan uz molekulu GDP koja djeluje poput prekidača za gašenje.

Godine 2013. objavili su razvoj molekula koje su se uspjele vezati za KRAS, otkrivši „džep” koji prije nije bio vidljiv. Bio je to velik napredak, ali još nije bilo jasno je li „brana KRAS-a” napukla ili se samo pojavila mala pukotina.

Danas su odobrena dva lijeka koja koriste taj pristup, no djeluju samo na vrlo specifičnu verziju KRAS-a prisutnu u oko jedan posto slučajeva raka gušterače.

U međuvremenu je kemičar Gregory Verdine s Harvarda krenuo potpuno drugim putem. Inspiraciju je pronašao u prirodi, tražeći male molekule koje se mogu vezati za „ravne” mete poput KRAS-a.

„Počelo je gotovo kao provociranje kolega — držao sam predavanja pod naslovom ‘Liječenje neizlječivog’ kako bih ljude natjerao da ne odustanu”, rekao je Verdine, koji je 2012. osnovao tvrtku Warp Drive Bio, kasnije kupljenu od Revolution Medicinesa.

Njegova ključna ideja bila je da je priroda već pronašla trik. Neke male molekule koje proizvode bakterije i gljivice ne mogu same vezati svoju metu, ali kada se spoje s drugim proteinom stvaraju veći kompleks koji se može „uhvatiti” za ciljanu strukturu.

„Evolucija vam govori nešto na što biste trebali obratiti pažnju”, rekao je Verdine.

Znanstvenici u Warp Driveu, a potom i u Revolution Medicinesu, godinama su razvijali lijek koji imitira taj prirodni mehanizam — takozvani „molekularni ljepilo” lijek koji u tijelu stvara kompleks sposoban blokirati KRAS.

Ovaj pristup nije zahtijevao specifičnu mutaciju ni skriveni džep na proteinu. Lijek se mogao vezati za KRAS dok je bio aktivan — i isključiti ga.

Skepticima je sve to zvučalo gotovo suludo. No dokaz su dulji životi pacijenata suočenih s jednim od najtežih oblika raka.

„Ovo su vijesti koje smo čekali. Ovo je proboj — i čekali smo ga jako dugo”, rekao je Tyler Jacks, direktor Instituta Koch za integrativna istraživanja raka pri MIT-u.

„Tek početak”

Šest dodatnih mjeseci života nije dovoljno. Alyson Luck imala je 40 godina kada joj je dijagnosticiran rak gušterače četvrtog stadija koji se proširio na jetru. Kći Olivia imala je pet godina, a sin Sam sedam.

Živjela je u rodnom Westportu u Connecticutu, u kući u kojoj je odrasla. Suprug Michael Shafrir zvao ju je „gradonačelnicom” jer ju je cijeli grad poznavao.

Prošla je 12 ciklusa kemoterapije, isprobala drugi lijek, pa se ponovno vratila kemoterapiji.

Početkom 2024. uključila se u kliničko ispitivanje Revolution Medicinesa. Tableta je uzrokovala neke nuspojave, poput osipa na licu koji je nestao nakon dva mjeseca. No gotovo godinu dana držala je rak pod kontrolom.

„Gotovo je djelovalo kao normalna godina”, rekao je Shafrir. „Bila je prisutna u našim životima na način na koji tijekom kemoterapije nije mogla biti.”

Luck je preminula u lipnju 2025. Na njezinu sprovodu bilo je 900 ljudi. No Shafrir vjeruje da će njezin život dotaknuti još mnogo više ljudi — i da će godina koju je njegova obitelj dobila s njom jednoga dana drugima postati lijek.

„Nevjerojatno sam ponosan što je bila dio nečega što bi u budućnosti moglo pomoći tisućama ili milijunima ljudi”, rekao je.

Znanstvenici sada ubrzano pokušavaju odgovoriti na nova pitanja koja je otvorio uspjeh lijeka: zašto s vremenom prestaje djelovati? Kako smanjiti toksičnost? Pacijenti u travanjskom ispitivanju već su prošli jednu neuspješnu terapiju, a mnogi vjeruju da bi učinak bio još snažniji kada bi se lijek davao odmah na početku liječenja.

„Osjeća se uzbuđenje u svijetu raka gušterače — stvarno smo uzbuđeni”, rekao je Mark O’Hara, onkolog iz Penn Medicinea.

„Imamo terapiju u obliku tablete, nuspojave koje možemo kontrolirati i ljude koji žive znatno dulje. Možemo ponuditi nešto što ljudima omogućuje da žive svoje živote, umjesto da svaki tjedan dolaze na intravensku kemoterapiju.”

To još nije lijek za rak.

Ali velik je početak.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad