Krofne su ostale u vrećici: Izraelska vojska izrešetala palestinsku porodicu nakon bajramske kupovine

Ali Bani Odehova supruga i četvorica dječaka nisu ga vidjeli mjesec i po dana, sve dok se u petak navečer nije vratio kući u Tammun sa građevinskog posla u Izraelu, kako bi proveo posljednje dane Ramazana sa porodicom.

U subotu navečer, dječaci su ga nagovorili da ih povede u vožnju. Bliži se Ramazanski bajram i trebalo je kupiti novu odjeću. Post je bio prekinut, pa su krenuli i po slatkiše. U Tubasu su kupili mini krofne, čuvajući ih za kasnije, ali je prodavnica odjeće u Nablusu u koju su planirali ići bila zatvorena. Već je prošla ponoć kada su krenuli nazad u Tammun: najstariji Khaled (11) sjedio je pozadi sa Mustafom (8) i Muhammadom (5), dok je šestogodišnji Othman, slijep i nepokretan dječak, sjedio u majčinom krilu na prednjem sjedištu.

Dok su polako skretali iza ugla, svega nekoliko minuta od kuće, njihova majka, 35-godišnja Waad, zamolila je muža da na trenutak preuzme Othmana kako bi ona dohvatila nešto iz torbe na podu. Odjednom, ispričali su Khaled i Mustafa, laserski nišani obasjali su automobil sa svih strana. Začuli su majku kako vrišti i oca koji izgovara molitvu, a potom je uslijedila zaglušujuća paljba.

Izraelska policija i vojska saopštile su da su vojnici, tokom misije hapšenja u Tammunu, "osjetili opasnost" jer je vozilo "ubrzalo prema njima", te su "odgovorili vatrom". Istraga je u toku, ali činjenica je neosporna: Ali Bani Odeh (37), njegova supruga i sinovi Othman i Muhammad ubijeni su na licu mjesta.

Tammun se nalazi duboko unutar teritorije kojom upravlja Palestinska uprava, daleko od uobičajenih sukoba. Ali Bani Odeh je vjerovao da nema razloga za strah; tečno je govorio hebrejski i bio je uvjeren da može razjasniti svaku situaciju ako ga zaustave. Njegov otac, 65-godišnji Khaled Sayla, kaže da je Ali u subotu nerado krenuo na put jer je bio umoran, ali je popustio zbog upornosti dječaka.

Mali Muhammad je prije polaska zamolio djeda da mu popravi frizuru i stavi malo kolonjske vode. „Uradio sam to i on je krenuo“, prisjeća se djed kroz suze. Kasnije te večeri, dok je djed gledao fudbal, supruga ga je nagovorila da nazove sina i provjeri gdje su. „Rekao sam joj: 'U autu su s djecom, ništa im se ne može dogoditi'“, priča on dok prima saučešće.

Preživjeli dječaci, Khaled i Mustafa, opisali su užas koji je uslijedio. Mustafa je pogođen gelerom u nos, a njegov pokušaj da spasi mlađeg brata Muhammada bio je uzaludan – dječak je već bio mrtav. Khaled kaže da su ga vojnici nakon pucnjave izvukli iz auta za kosu, bacili na zemlju i agresivno ispitivali dok su ga udarali nogama.

Kada su zatražili toalet, vojnici su ih usmjerili ka palestinskom vozilu hitne pomoći koje je čekalo stotinjak metara dalje. Prolazeći pored porodičnog automobila, Khaled je kroz otvorena vrata vidio tijela svojih roditelja. U bolnici je djed zatekao stravičan prizor – snaha i mali Muhammad bili su pogođeni više puta u glavu i lice.

„Neopisivo je“, kaže Khaled. „Samo sat ranije bili smo u Nablusu. Vodili su nas na toliko mjesta. Kupili su nam krofne. Onda smo krenuli kući.“

Krofne su ostale netaknute u vrećici.