Svaka nova verzija omikrona dobija skoro cjelokupnu ljudsku populaciju na raspolaganju za širenje. Kao da bi se radilo o potpuno novom virusu. Riječ je o pojavi koja je epidemiološki nešto sasvim novo i trenutno nema epidemiologa, a još manje infektologa, koji bi se usudio tvrditi da je takav način "života s virusom" dugoročno zdravstveno održiv, upozorava u kolumni za N1 imunolog i jedan od najboljih tumača epidemije, dr. Alojz Ihan.

Ljetni val omikronskih podverzija BA.4 i BA.5 u Evropi odraz je svojevrstne evolucije omikrona, koji se već sa prethodnim podverzijama BA.1 i BA.2 usmjerio na razvoj mutacija za “imunološki bijeg” od antitijela nastalih nakon infekcija prethodnim (pod)verzijama omikrona. Stoga je trenutna omikronska evolucijska strategija prvenstveno bijeg od samog sebe.

To znači da imunitet koji je ostavila infekcija prethodnom (pod)verzijom sprečava infekciju sljedećom (pod)verzijom vrlo malo i za kratko vrijeme. Isto važi i za uticaj vakcinacije, koja, posebno kod trenutnih vakcina (sa vuhanskom verzijom), ne smanjuje mogućnost infekcije omikronom. Međutim, vakcinacija sprečava teži oblik omikronske bolesti, čak i više i na duži vremenski period od prethodne infekcije omikronom.

Nakon infekcije, omikronske podvarijante ostavljaju slab i kratkotrajan imunitet čak i protiv vlastite ponovne infekcije. To je također dio evolucijske strategije omikrona, koja za munjevito širenje i ponovnu infekciju već zaraženih ljudi mora ostaviti minimalni imunološki odgovor na svojim privremenim domaćinima.

Imunološki odgovor, koji nakon infekcije omikron izaziva protiv samog sebe, značajno je manji i kraće traje od imuniteta nakon infekcije prethodnim verzijama. Čovjek koji se zarazio “starom” alfa ili delta verzijom, od iste infekcije bio je siguran pola godine do godinu dana. Kod omikrona je ta vrsta zaštite barem prepolovljena.

Zbog ovih imunoloških adaptacija (imunološki bijeg i slab imunološki odgovor) svaka nova (pod)verzija omikrona dostupna je za širenje u gotovo cjelokupnoj ljudskoj populaciji, kao da bi se radilo o potpuno novom virusu. Time smo dobili virus koji većinu ljudi može zaraziti u dva ili tri vala godišnje. Riječ je o pojavi koja je epidemiološki nešto sasvim novo, a trenutno nema epidemiologa, a kamoli infektologa, koji bi se usudio tvrditi da je takav način “života s virusom” dugoročno zdravstveno održiv.

Samo poređenje: gripu dobijemo u prosjeku jednom u pet godina, tako da bi za pojedinca prosječna učestalost obolijevanja omikronom bila deset puta veća. Stoga je teško povjerovati da bi to bilo dugoročno zdravstveno održivo, jer već preboljena gripa povećava stopu smrtnosti ljudi sa zdravstvenim rizikom za nekoliko desetaka puta. Covid-19, čak i sada kada više niko nije imunološki naivan na njega (zbog prebolijevanja ili vakcinacije), starije osobe i one koji su pod zdravstvenim rizikom pogađa više od gripe, isto vrijedi i za omikron.

Sa gledišta virusne evolucije, omikron je u potpunosti preuzeo stanište drugih varijanti uzročnika covid-19, koji ni približno nisu u mogućnosti da prate omikron u njegovom naglom širenju. Djelimično je veliki “uspjeh” omikrona pripisan i ljudima, zato što smo zbog njegove manje patogenosti uglavnom napustili mjere antivirusne zaštite, kojima smo zadržavali verzije prije omikrona.

Što se tiče patogenosti omikrona, postalo je naime jasno već u prvih mjesec dana nakon njegovog otkrića u Južnoj Africi da je njegova toksičnost za ćelije sluznice manja od prethodnih verzija, a također ne uzrokuje fuziju ćelija sluznice u klastere, koji bi doveli do teških oštećenja sluzokože. Omikron također mnogo manje aktivira upalu, koja je bila kobna za prelazak covid-19 u sistemsku bolest koju je teško kontrolisati.

Kao rezultat toga, nastao je veliki raskorak između silovitog širenja infekcije i istovremenog izostanka punjenja bolnica i jedinica intenzivne njege, na što smo navikli u prethodnim verzijama. To je bio glavni razlog što su prvo u Danskoj, a potom i u cijeloj EU, vrlo brzo nakon vrhunca omikronskog vala početkom 2022. godine zaključili da je riječ o infekciji koja ne ugrožava zdravstvenu situaciju do mjere u kojoj bi prisilila bolnice na vanredne situacije.

Kod osoba do pedesete godine smrtnost od omikrona za većinu ljudi, koji su već bili u kontaktu s virusom (vakcinisani ili preboljeli), uporediva je sa stopom smrtnosti od gripe, a nakon šezdesete godine ovaj faktor se povećava do pet puta tokom godina.

Kao previše uspješan virus, omikron je počeo prebrzo da sužava svoj životni prostor i stvara sopstvenu ekološku katastrofu. Budući da zarazi većinu ljudi u roku od nekoliko mjeseci, počinje da mu ponestaje prostora za nova i nova naseljenja ljudske sluznice. Zbog interferonske zaštite, koju zaražene sluznice u potpunosti razvijaju u roku od nekoliko dana nakon infekcije, koronavirusi ne mogu postati stalni podstanari našeg respiratornog trakta.

Zbog toga moraju stalno skakati s jednog čovjeka na drugog, inače im se životna linija prekida. Zato, za dugoročni opstanak, omikron mora bježati sam od sebe u razvoj (evoluciju) novih i novih podvarijanti (BA.1, BA.1.1, BA.2, BA.3, BA.4, BA.5). Sa imunološke tačke gledišta, te podverzije su dovoljno modifikovane da se virus može uspješno nastaniti na sluznici čak i ako je na njoj nedavno već bio naseljen omikron, ali sa različitim „serijskim brojevima“.

Mnoge podverzije omikrona također su znak da je virus zbog svog prevelikog uspjeha počeo “izguravati” čak i samog sebe i zato promjenama mora izbjegavati vlastitu imunološku sjenu. Zato su uvijek novi omikronski “serijski brojevi”. I biće ih još više, jer inače omikron ne može preživjeti.

Najnoviji “modeli”, BA.4, BA.5, na primjer, toliko su uspješni u imunološkom bijegu od prethodnih podverzija da lako mogu zaraziti preboljele sa BA.1 ili BA.2 jedva mjesec dana nakon bolesti. Novije studije pokazuju da nakon prebolijevanja infekcije sa BA.1 ili BA.2, samo dvadesetina antitijela takođe djeluje protiv BA.4 ili BA.5.

I šta to za znači za nas? Na prvi pogled imamo utisak da bismo mogli imati sreće ako se omikron zbog svoje dominacije nastavi pokazivati kao uspješan inhibitor drugih, patogenijih verzija virusa. Ali to ne znači da se pojava nove verzije koja se takmiči sa omikronom više ne može dogoditi, evolucija je puna nevjerovatnih slučajnosti koje odjednom postaju dominantan trend. A s druge strane, sasvim je moguće da omikron mutira u oblik koji će opet prodrijeti dublje u pluća, nema razloga da se takva koincidencija ne dogodi.

Ali čak i ako ostanemo kod optimistične hipoteze da ćemo u budućnosti imati posla samo sa mnogim serijskim brojevima omikrona kakvog poznajemo, perspektive nisu tako sjajne kao što nam se možda čini. Istina je da će politika širom svijeta odahnuti jer više neće morati da se nosi s krizom zdravstvenog sistema – s prepunim bolnicama sa pacijentima koji se guše i s kolapsom jedinica intenzivne njege, koji je ujedno i kolaps većine zahtjevnijih zdravstvenih usluga, koje u pozadini trebaju i mogućnost intenzivnog liječenja i njege.

Ali ako političar više neće morati da se nosi sa kolapsom zdravstvenih institucija, za koje je odgovoran biračima, to ne znači da nema brige o posljedicama omikrona po zdravlje ljudi. Čak i s obzirom na akutne opasnosti od infekcije, neće biti lako zaštititi one koji se sami neće moći zaštititi. Omikronski način postojanja virusa znači inficiranje većine ljudi nekoliko puta godišnje, a time i ogromnu cirkulaciju virusa. Kako od njega zaštititi imunokompromitovane ljude, a takvih u današnjem društvu ima jako puno? Prisjetimo se da nam to nije uspijevalo ni s verzijama koronavirusa, koje su bile mnogo manje zarazne od omikrona. Ni u bolnicama, a da ne govorimo o staračkim domovima.

Ljudi stariji od 65 godina u prosjeku imaju već istrošen imuni sistem koji sporo reaguje i imaju slabu otpornost na omikron. Njima će biti potrebno jasno ukazati na to da će jesenji omikron predstavljati ozbiljnu opasnost po njihovo zdravlje ukoliko se ne vakcinišu na vrijeme, idealno još u kombinaciji s vakcinom protiv gripe. Pri čemu bi kod gripe mogli imati sreću da je izbjegnu, ali kod omikrona to je gotovo nemoguće.

Najveći test u budućnosti biće naš odnos prema zaštiti imunokompromitovanih pacijenata, koji se ni vakcinama ne mogu zaštititi od sveprisutnog virusa. Posebno u zdravstvenim ustanovama trebali bi da

dostignemo nivo svijesti zaposlenih i posjetilaca da se baš sve mjere zaštite i uputstva ustanove moraju striktno sprovoditi, i to po automatizmu svima mora biti jasno.

Ljudi koji u tim ustanovama planiraju higijenske mjere znaju tačno kojim hodnicima prolaze veliki i mali onkološki bolesnici i u kojim čekaonicama se nalaze ljudi koji će uskoro dobiti infuziju svoje redovne biološke terapije.

Zastrašujuće je naime vidjeti posjetioca u liftu pedijatrijske klinike koji, nakon što ga je portir pregledao, buntovno vuče masku pod usta i s budalastim zanosom gleda drugog roditelja čije dijete, nažalost, ne samo što boluje od banalne upale slijepog crijeva nego je zbog transplantacije koštane srži praktično bez imunog sistema.

U vrijeme omikrona, posebno u zdravstvenim ustanovama, nužno nam je potrebna samorazumljiva obzirnost prema bližnjima i dosljedno pridržavanje higijenskih uputa, a da pritom budemo svjesni da ne znamo sve i nismo centar svijeta. Jer posebno u zdravstvenim ustanovama omikron prijeti i prijetiće velikim grupama krhkih ljudi, koje će biti potrebno planski i dosljedno štititi od omikrona, ukoliko želimo da se kao društvo još pogledamo u oči.

Dugoročno, posebno imunolozi, teško prihvaćamo da će se „život s virusom“ u vidu dvije ili tri godišnje infekcije omikronom odvijati bez dugoročnih zdravstvenih posljedica. Bilo bi lijepo, ali ne baš vrlo vjerovatno.

I nemojmo gajiti iluzije, politika će se za epidemiju pobrinuti samo do one granice, kada rad i logistika zdravstvenog sistema više neće biti ugroženi. O dugoročnim zdravstvenim posljedicama, koje bi bile slične, na primjer, pušenju 20 cigareta dnevno, moći ćemo prosuđivati kada se prikupi dovoljno pouzdanih podataka o porastu hroničnih bolesti ili skraćenju životnog vijeka.

Sve što trenutno znamo su, dakle, još uvijek samo podaci o akutnim posljedicama epidemije.

Prof. dr. Alojz Ihan je dr. medicinskih nauka i imunolog.

Zapis ne odražava nužno stavove uredništva.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad