Ćorić ostaje u Želji, ostaju i problemi: Šta da očekuju plavi navijači

Prije nego ukažemo na probleme s kojima se klub uporno susreće, treba napomenuti da je sadašnja uprava ipak uspjela stabilizirati Želju – klub se više ne bori za opstanak, trenerska mjesta se ne prodaju kao na pijaci i, na sreću, Željo nije dio nikakvih "Falconsa". Vrlo je vjerovatno da će Željezničar igrati u Evropi, ukoliko Sarajevo pobijedi Široki u finalu Kupa BiH, što – u odnosu na prošlu sezonu kada se klub sa Grbavice borio za opstanak – zvuči odlično. Željo čak ima priliku da prestigne gradskog rivala na tabeli, iako se ta opcija sve rjeđe spominje.

No, jasno je da Plavi s Grbavice, po ko zna koji put, udaraju u zid koji su sami sagradili – zid komplikovanog klupskog (ne)uređenja, sitnih interesa, pohlepe, neiskrenosti i dominantno – nestručnosti. Najvoljeniji klub u državi (sudeći po posjeti na utakmicama) decenijama je žrtva različitih interesnih struktura koje podmeću noge jedni drugima, a najviše – klubu za koji navodno rade.

Šta je uradio Ćorić?

Baš kao što nije jasna strategija kluba, tako ni na terenu nije jasno šta su zapravo Ćorićeve taktičke zamisli. Kakvu igru i tim želi razviti Željezničar? Ekipa koja je doživjela jednu od najvećih blamaža u novijoj historiji kluba nije uspjela postati prepoznatljiva ni po jednom fudbalskom elementu. Drugi dio sezone najtačnije je opisati jednom riječju: patnja.

Ćorić je, sasvim sigurno, u prvom dijelu sezone detektovao slabosti tima, ali nije dobio željena pojačanja – sportski segment kluba je zakazao, a konkurencija je postala nadmoćnija. Sreća u nesreći je što pretendenti na četvrto mjesto – prije svih Velež i Široki – nisu posebno konkurentni.

Zašto je Željin voz počeo da kašljuca? Kako je Ćorić izgubio vjeru u igrače koje je donedavno branio? Odgovor je, najvjerovatnije – novac. Nehotice je u medijima spominjao plaćanje struje – ko može misliti o fudbalu ako sijalica ne radi? Neki "neprovjereni" izvori, forumaši, youtuberi i tviteraši kažu da u Želji “opet nema para”. Ekipe koje u startnih 11 nemaju mnogo domaćih igrača često loše podnose kašnjenja plata. Finansijski izvještaji također pokazuju minus – kažu da je to normalno za fudbalske klubove.

Navijači, pored dobrih stvari koje su ih oduševile kod Ćorića, zamjeraju forsiranje pojedinaca koji u statističkom smislu potpadaju pod rubriku “greška u prvom sastavu”. Njihove loše partije Ćorić je pokušavao iznijeti na svojim leđima, predstavljajući se kao zaštitnik njihove nesposobnosti – i tu je, izgleda, popustila kičma. Puklo je, čini se, tamo gdje je najviše vjerovao. Pojedini igrači su obukli Željin “sveti dres” iako je i fudbalskim laicima jasno da u nekim boljim vremenima za njih ne bi bilo mjesta ni u Pofalićkom. I opet nisu zahvalni.

Sigurno je da će Željin trener u ostatku sezone naučiti mnoge lekcije – a one koji jedva pobijede GOŠK morat će spustiti na zemlju. Čestitati mu se mora i na bodovnom saldu. Samo tri boda iza višestruko finansijski jačeg Sarajeva, nije loše za prvu sezonu.

Uprava takođe mora učiti – i to brzo.

Iz nove krize mora naučiti i uprava – onaj najkomplikovaniji dio Željinog bića. Krajnje je vrijeme da se klub takvog renomea, s tolikom navijačkom snagom i jedinstvenom infrastrukturom, ne zadovoljava mrvicama. Vrijeme je da Željezničar ima jasnu strategiju – sportsku i poslovnu. Prosto, ne zaslužuje manje. Ta strategija uvijek mora biti šampionska.

Već više od deceniju jasno je da Željinoj mašini treba veliki servis. Od omladinskog pogona do prvog tima, svi moraju naučiti šta znači plavi grb – i kako kuca plavo srce.