Snimak koji je oduševio svijet
"Jela sam kečap i sir": Dvanaestogodišnja djevojčica provela 32 sata pod ruševinama i snimila brutalan video dok je čekala pomoć

Srceparajuća priča o dvanaestogodišnjoj Fabiani, koja je čudom preživjela snažan zemljotres jačine 7,5 stepeni Rihterove skale u Venecueli. Dok grad leži u ruševinama, a vatrogasci gube nadu, djevojčica je svoj telefon pretvorila u crnu kutiju za hroniku prije nego što je spašena.
Karina Blanco je upravo počela čas spinninga kada se tlo počelo tresti. Potresi su postajali sve jači, pa je zgrabila torbu i istrčala van sa svima ostalima.
"Kada sam shvatila razmjere onoga što se dešava, počela sam vrištati: 'Moja kćerka, moja kćerka!' Ušla sam u auto i odvezla se najbrže što sam mogla“, kaže Blanco, prenosi BBC.
Njena jedina kćerka, 12-godišnja Fabiana, bila je kod kuće kada su dva snažna zemljotresa potresla Venecuelu u razmaku od nekoliko sekundi 24. juna. Drugi zemljotres, jačine 7,5 stepeni, bio je jedan od najjačih koji su pogodili zemlju u posljednjem vijeku.
"Niko me neće spasiti"
Kada je Karina stigla do svoje zgrade u Carabaledi, u sjevernoj državi La Guaira, jedva je mogla vjerovati svojim očima. "Vidjela sam zgradu, zatim prazninu tamo gdje je nekada bio moj blok, a onda i sljedeću zgradu".
U njihovom stanu na prvom spratu desetospratnice, Fabiana je bila u majčinoj spavaćoj sobi kada je osjetila podrhtavanje tla. Otrčala je u kuhinju i uhvatila se za radnu ploču dok su se zidovi oko nje rušili. Pala je na zemlju.
„Vidjela sam kako se stvari tresu, padaju, lome, a onda su zidovi pucali. Zid koji je odvajao naš stan od stana prijateljice se srušio. U tom trenutku sam pomislila: 'Umrijet ću. Neću preživjeti. Niko me neće spasiti '“, prisjeća se djevojčica.
Od tog trenutka počela su mučna 32 sata.
Ispred srušene zgrade, Karina je vidjela polovinu kreveta svoje kćerke kako viri iz ruševina.
„Trčala sam s jednog kraja kompleksa na drugi, vrišteći: 'Mrtva je. Moja kćerka je mrtva.' Nisam znala šta da radim“, kaže Karina.
Ispod srušene zgrade za Fabianu je sve utihnulo. Ležala je na leđima, prignječena krhotinama sa svih strana, plafon joj je gotovo dodirivao lice.
"Ja sam osoba koja lako paniči i ima klaustrofobiju. Ali ne znam zašto, osjetila sam čudan mir. Možda mi je um bio u šoku", kaže ona.
"Tvoja kćerka je živa“
Malo kasnije, medicinska sestra koja je radila kao njegovateljica susjeda počela je vikati da vidi može li je iko čuti. Fabiana se javila.
„Rekla mi je da ostanem mirna i da će sve biti u redu“, kaže djevojčica.
Šest sati nakon zemljotresa, oko ponoći, medicinska sestra je spašena. Volonterima koji su je izvukli rekla je da se unutra nalazi živa djevojčica po imenu Fabiana.
„Predala sam se Bogu i molila sam ga za snagu da započnem novi život bez Fabiane. A onda mi je neko rekao: 'Tvoja kćerka je živa'“, dijeli Karina.
Potrčala je nazad do zgrade, vrišteći u pukotine između ruševina i dozivajući ime svoje kćerke.
Međutim, kroz gomilu ruševina, Fabiana nije mogla ništa čuti.
„Iz nekog razloga imala sam nadu i vjeru“, kaže ona. „Jedna moja noga je bila savijena u bolnom položaju, i pomaknula sam dio otpada kako bih je mogla ispraviti. Ogrebala sam se i posjekla dok sam to radila, ali sam pronašla bocu kečapa i malo ribanog sira. To me je održalo pri svijesti“, dodaje.
U zoru je grupa venecuelanskih vatrogasaca stigla do zgrade. Ušli su u ruševine i dozivali Fabianu, ali nije bilo odgovora. Bio je to jedan od mnogih trenutaka u kojima je Karina kolebala između nade i očaja.
„Rekli su mi da ništa ne mogu učiniti i otišli su. Srce mi se steglo pri pomisli da se možda ugušila ili da je doživjela srčani udar. Tada mi je prišao volonter i pitao šta se dešava. On – Viktor – postao je moj heroj“, kaže majka.
Ispod ruševina, Fabiana je pronašla svoj telefon. Nije bilo signala jer su mobilne mreže bile u kvaru, ali je odlučila snimiti video. Mislila je da će ga na kraju moći poslati majci ili nekome ko bi mogao pomoći.
Poziv u pomoć
"Stan – Ritamar Palace. Bio je zemljotres i mnogo ruševina je palo. Nema svjetla. Nema nikoga da nas spasi. Sama sam. Mnogo komšija je zarobljeno pod ruševinama. Trebamo vašu pomoć", kaže Fabiana u videu.
U međuvremenu, Victor se popeo na ruševine i počeo dozivati Fabianu. Ovaj put ga je čula i odgovorila. Odmah je obavijestio Karinu.
„Okrenula sam se prema svima i viknula: 'Moja kćerka je živa!'“, kaže Karina i dodaje: „Ljudi su počeli masovno pristizati, počeli su nositi alat. Ali vatrogasci koji su bili tamo rekli su da je nemoguće proći i otišli su".
Nekoliko sati kasnije, stigla je još jedna grupa vatrogasaca. Uvjeravali su je da će izvući Fabianu. Ali ni oni nisu uspjeli doći do nje.
Tokom ovog vremena, volonter Victor se stalno vraćao na mjesto s kojeg je mogao razgovarati s Fabianom kako bi je smirio.
Vatrogasci su pozvali spasilačku ekipu iz Caracasa - ali kada su stigli, već je bio mrak.
Karina je trčala okolo tražeći baterijske lampe i molila ljude za pomoć. Sedam motocikala i nekoliko automobila okrenuli su svoja svjetla prema srušenoj zgradi.
Malo po malo počeli su kopati i konačno su napravili rupu dovoljno veliku da vide Fabijanu.
Kao iz TV serije
Video tog trenutka - nasmijane Fabiane koja viri kroz rupu - postao je senzacija na društvenim mrežama u Venecueli.
"Nakon toliko sati u zatvorenom prostoru, ispunila me je radost kada sam ih ugledala. Shvatila sam da ću biti spašena", kaže Fabiana.
U petak oko 2:00 sata ujutro po lokalnom vremenu - 32 sata nakon potresa - uspjeli su iskopati tunel dovoljno širok da izvuku djevojčicu. Izašla je iz ruševina uz pomoć spasilaca i srušila se u majčino naručje.
„Kada sam izašla, vidjela sam svoju porodicu, vidjela sam zgradu potpuno srušenu, i činilo mi se da to nije stvarno, već kao iz TV serije“, kaže Fabiana.
Karina kaže da je od skoro 50 ljudi koji su živjeli u njenom bloku, samo troje spašeno.

Do nedjelje je potvrđeno da su 3.342 osobe poginule u zemljotresima, a desetine hiljada se i dalje vode kao nestale.
Osim preloma lijeve noge i nekoliko ogrebotina i modrica, Fabiana nema drugih povreda. Sada živi sa svojom bakom.
„U početku sam se bojala leći, posebno na leđa, jer sam se sjećala vremena provedenog pod ruševinama“, kaže ona.
Mnogo je srušenih zgrada na ulicama odmah ispred njihovog trenutnog doma u La Guairi.
"Izvan ove kuće vlada ogromna tuga. Osjećam toliko bola kada pomislim na svoje komšije i prijatelje. Trebat će nam vremena da se oporavimo. Ali krenut ćemo dalje", kaže Karina i dodaje: "Šta bi majka više mogla poželjeti? Moja kćerka je živa".
┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare