Jevgenij Prigožin gotovo je desetljeće proveo gradeći paravojnu skupinu Wagner. Njegove trupe pomogle su u širenju ruskog utjecaja diljem svijeta, podupirući Putinove saveznike u Africi i Siriji, a ključnu ulogu su imali za ruske ratne napore u Ukrajini. Njegova smrt je potaknula niz nagađanja o budućnosti grupe, a zapadni sigurnosni dužnosnici se pitaju tko će zauzeti njegovo mjesto i što će biti s plaćenicima koje je nekoć vodio, piše BBC.

Tko će sada voditi Wagner?

Dr. Joana de Deus Pereira iz obavještajnog britanskog think tanka RUSI prognozira reustroj grupe.

“Organizacija će u budućnosti vjerojatno imati drugo ime, a već je dokazala da ima kapacitet za prilagodbu i transformaciju”, rekla je za BBC-jev program World Tonight.

“Moramo gledati na Wagner ne samo kao na jednog čovjeka, već kao na ekosustav, kao hidru s mnogo glava i mnogo različitih interesa u Africi”, dodala je.

Ruslan Trad, sigurnosni analitičar pri Atlantskom vijeću se složio. Rekao je za BBC da bi Prigožinova smrt vjerojatno dovela do toga da netko tko ima veze s ruskom vojnom obavještajnom službom, GRU, bude postavljen da vodi grupu umjesto njega.

Sugerirao je da bi glavni izazov za Putina mogao biti pronalaženje nekoga s dovoljno dubokim džepovima da financira operacije paravojske, a da pritom ne predstavlja izravan izazov njegovom režimu.

“Pokušat će pronaći novog financijera jer je Prigožin tamo bio glavna osoba s novcem”, rekao je Trad.

“Bit će teže pronaći novog financijera jer Wagner ima dobre zapovjednike, ali ovdje je važan novac. Možda će postaviti nekoga iz Putinovog bliskog kruga”, dodao je.

Benoît Bringer, autor dokumentaraca od usponu Wagnera, rekao je da je jedan od vodećih kandidata general GRU-a Andrej Averjanov.

“Vjerojatno je Putinu trebalo vremena da potajno organizira prijelaz. To bi objasnilo zašto je čekao dva mjeseca prije nego što se riješio Prigožina”, izjavio je.

Što će se dogoditi s Wagner trupama u Bjelorusiji i Ukrajini?

Veći dio prošle godine Wagner je bio najučinkovitija ruska borbena snaga u Ukrajini, s trupama koje su nakon krvavih bitaka uspješno zauzele istočne gradove Soledar i Bahmut.

Emily Ferris s RUSI-ja ne misli da će Prigožinova smrt ozbiljno utjecati na tijek rata. “Wagnerove trupe nisu bile u akciji u Ukrajini od pobune, a stacionirani su ili u Bjelorusiji ili su se vratili u Ministarstvo obrane, tako da je to odmah utjecalo na invaziju u Ukrajini”, rekla je.

Dodala je kako se čini malo vjerojatnim da će se Vagnerovci vratiti na bojište u Ukrajini, barem kratkoročno.

Tisuće boraca slijedilo je Prigožina do Bjelorusije nakon prekinute oružane pobune protiv ruskog vojnog vrha u lipnju.

U petak je bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko rekao da će do 10.000 boraca Wagnera sljedećih nekoliko dana provesti u glavnom kampu grupe u mjestu Osipovichi, jugoistočno od Minska.

Radio Slobodna Evropa je izvijestila u četvrtak da je čak 101 od 273 šatora u kampu već srušen.

Lukašenko je na to rekao da se samo uklanjaju dodatni šatori jer nema potrebe da ih bude toliko.

Ipak, budućnost Vagnerovaca je nejasna jer mnogi bjeloruski, ruski i zapadni stručnjaci tvrde da je Lukašenko de facto marioneta predsjednika Putina.

Istovremeno, neka izvješća na društvenim mrežama sugeriraju da je nekoliko boraca već uputilo eksplicitne prijetnje Putinu zbog njegove navodne uloge u Prigožinovoj smrti.

Nastavljaju li se Vagnerovci boriti u Africi i Siriji?

Nejasna je i budućnost trupa u inozemstvu. Grupa je postala ključni stup ruske vanjske politike, sa snagama koje pomažu u održavanju vlada u Siriji, Maliju, Srednjoafričkoj Republici i Libiji, u zamjenu za unosna rudarska prava.

Vjeruje se da je posljednjih dana Prigožin bio prisutan u zapadnoj Africi gdje zapadni analitičari strahuju da je skupina nastojala proširiti svoj doseg u druge zemlje, uključujući Niger gdje se nedavno dogodio državni udar.

Neki su nagađali da bi dekapitacija vodstva grupe mogla natjerati Rusiju da preispita svoje pokušaje traženja utjecaja u regiji, ali mnogi stručnjaci vjeruju da bi decentralizirano zapovjedništvo grupe na kontinentu trebalo omogućiti da nastave svoje operacije, neometani Prigožinovom smrću.

Nakon lipanjske pobune ruski su dužnosnici navodno odletjeli u Libiju kako bi se susreli s Khalifom Haftarom, odmetnutim generalom koji izaziva vladu u Tripoliju, i uvjerili ga u stalnu potporu skupine Wagner, neovisno o Prigožinovoj sudbini.

Ruslan Trad vjeruje da je Wagner bio toliko integriran u obrambenu infrastrukturu afričkih zemalja da Prigožinova smrt neće utjecati na njihove operacije.

Rekao je i da će hladni odnosi skupine s ruskim obavještajnim službama ostati vrijedan alat za Moskvu, dopuštajući joj da djeluje u sivoj zoni, gdje bi mogla slijediti interese Rusije, ali dopuštajući dužnosnicima da poriču upletenost.

Benoît Bringer smatra da je Wagner bio ključan u Africi u smislu promicanja ruskih interesa: “Struktura će tamo sigurno nastaviti postojati, možda ne pod imenom Wagner, ali s novim šefom lojalnim Kremlju”, rekao je.

Anton Mardasov iz MEI instituta smatra da druge plaćeničke tvrtke sve više konkuriraju Wagnerovoj ulozi u Siriji. Kaže da je nakon lipanjske pobune određenom broju Vagnerovaca ponuđeno prebacivanje u konkurentsku tvrtku pod nazivom PMC Redut.

Hoće li Wagner brzo izblijediti iz sjećanja?

Emily Ferris smatra da je malo vjerojatno da će Wagnerovo poslovanje biti pod značajnim utjecajem smrti lidera, ali dugoročno gledano, reformirat će se u nešto novo.

“Najvjerojatnije je da će se Wagner razdvojiti na dva dijela, pri čemu će se preostale skupine bez vođa u Bjelorusiji raspustiti, a druga frakcija aktivna u inozemstvu pretvoriti u nešto drugo što može biti oružje ruske vanjske politike”, rekla je za BBC.

Što se tiče Prigožinove ostavštine, Bringer smatra da je Wagner “demonstrirao Kremlju kako privatna vojska u sjeni, sposobna djelovati potpuno mimo zakona, može biti korisna u svojim hibridnim ratovima, kao i za stjecanje utjecaja u inozemstvu.”

Ime Wagnera može nestati, ali ne i plaćenici na terenu i metoda koju je stvorio.