Gotovo 200 zemalja obećalo je smanjenje emisija stakleničkih plinova kako bi spriječilo najgore posljedice klimatske krize, ali po podacima iz izvještaja UN Programa za životnu sredinu (UNEP), još uvijek postoji ogromna razlika između onoga što je obećano i onoga što naučnici kažu da je potrebno, piše CNN.

Za nekoliko dana će se održati sastanak svjetskih lidera na klimatskim pregovorima UN-a COP26 u Glasgowu u Škotskoj, no mnoge zemlje još uvijek nisu službeno ažurirale svoja obećanja o smanjenju emisija kao što su to trebale uraditi prema pravilima Pariškog sporazuma iz 2015. godinem navodi CNN.

Među zemljama G20, koje su odgovorne za oko 80% svjetskih emisija, samo šest je formalno povećalo svoje ciljeve. U izvještaju je također utvrđeno da šest zemalja G20, uključujući Sjedinjene Države, nikada nisu ispunile svoje stare ciljeve. Ostali su Kanada, Australija, Brazil, Južna Koreja i Meksiko.

Naučnici kažu da se planeta već zagrijala za 1,2 stepena, a nova obećanja koje su zemlje dale, prema izvještaju objavljenom u utorak, su veoma daleko od onoga što je neophodno za ograničavanje zagrijavanja na 1,5 stepeni Celzijusa iznad predindustrijskog nivoa – što su naučnici definirali kao kritični prag koji se ne smije dostići.

U izvještaju stoji da će nova i ažurirana obećanja o emisijama njih smanjiti samo dodatnih 7,5% do 2030. godine, a potrebno je smanjenje od 55% kako bi se ispunio gore navedeni cilj. Prema trenutnim ciljevima zemalja, svijet će nastaviti da se zagrijava na 2,7 stepeni, prema UNEP-u.

“Zemlje su se potrudile, ali nisu dovoljno”, rekla je za CNN Inger Andersen, izvršna direktorica UNEP-a, te dodala da je vrijeme za obećanja prošlo i da se mora početi djelovati.

Po izvještaju UNEP-a, svijet bi trebao prepoloviti trenutne emisije u narednih osam godina kako bi se zagrijavanje ograničilo na 1,5 stepeni.

“Nismo ni približno tamo gdje želimo da budemo”, rekla je Andersen. “Želimo da budemo optimistični i da kažemo da je prozor još uvek otvoren, da još uvek možemo da uspijemo – ali se zatvara veoma brzo. Realnost je da to moramo da ostvarimo u ovoj tekućoj deceniji.”

Prema Pariškom sporazumu iz 2015. godine, zemlje podnose “Nacionalno određene doprinose” ili NDC, što je termin koji će se često spominjati tokom okupljanja svjetskih lidera u Glasgowu na COP26 samitu 31. Oktobra.

NDC predstavlja planirano smanjenje emisija u svakoj zemlji kako bi se postigao cilj Pariškog sporazuma, koji je bio ograničavanje zagrijavanja na najmanje 2 stepena, ali u idealnom slučaju 1,5 stepeni.

UN-ov privremeni NDC registar pokazuje da trenutno postoje 192 stranke Pariškog sporazuma, od kojih su sve podnijele svoj prve NDC. Eritreja i Irak jedine su zemlje koje još nisu potpisale Pariški sporazum, ali su podnijele svoj prvi NDC.

Troje od najvećih emitera – Sjedinjene Američke Države, Indija i Evropska unija – obećale su da će smanjiti svoje emisije do 2030. Kina nema plan za smanjenje emisija prije 2030., ali se umjesto toga obavezala da će dostići najviši stepen svojih emisija do 2030. godine i postići nultu vrijednost emisija do 2060. Godine.

Postizanje nulte vrijednosti emisije stakleničkih plinova, što znači da je količina gasova uklonjena iz atmosfere jednaka onoj koja se ispušta, je ključno za globalne klimatskih obećanja. UNEP izvještava da bi ove akcije, ako se provedu, potencijalno mogle smanjiti zagrijavanje za pola stepena.

I pored tenzija između SAD i Kine, obje zemlje su se u proljeće dogovorile da sarađuju po pitanju klimatske krize. Ne uzimajući u obzir broj stanovnika, Kina je najveći svjetski emiter ugljičnog dioksida, a slijede SAD, EU, Indija, Rusija i Japan.

Ali manje zemlje također mogu imati uticaja jer emisije iz ostatka svijeta zajedno premašuju ukupnu proizvodnju ugljičnog dioksida u Kini.

Zemlje u razvoju su one koje će najverovatnije osjetiti gore posljedice klimatske krize, uprkos maloj količini koju doprinose globalnoj emisiji stakleničkih plinova. Andersen je navela to kao razlog zašto je finansiranje u vezi sa klimatskim promjenama od vitalnog značaja.

“Najviše će patiti oni u siromašnijim zemljama, tako da je od ključne važnosti da postoji stepen jednakosti i stepen globalne solidarnosti za finansiranje adaptacije,” rekla je ona.

Iako je smanjenje emisije ugljičnog dioksida kritična stavka, izvještaj također naglašava potrebu kontrole metana.

Metan, nevidljivi plin bez mirisa koji je više od 80 puta jači od ugljičnog dioksida, glavna je komponenta prirodnog plina koji ljudi sada koriste za gorivo za peć i grijanje domova. Također se u velikim količinama ispumpava u atmosferu od strane deponija, u stočnoj industriji i industriji nafte i gasa.

Međutim, metan ima kraći životni vijek u atmosferi od ugljičnog dioksida – samo 12 godina u poređenju sa nekoliko stotina za ugljični dioksid. Naučnici kažu da bi zbog njegovog kratkoročnog vijeka, trenutni i strogi rezovi emisija metana ograničili zagrijavanje brže nego smanjenje emisije ugljičnog dioksida.

Andersen je objasnila da svijet treba da preispita i na novi način osmisli sve energetske i transportne sektore.

“To znači temeljnu reviziju sektora”, rekla je ona. “Dobra vijest je da postoje rješenja upravo tu, na dohvat ruke. Treba nam samo nekoliko poticaja i politika koje će postaviti ton.”

Andersen je dodala da, mada još ima vremena za promjenu toka klimatske krize, potrebno je djelovati do 2030. godine, te je upozorila na to da će biti sve više ekstremnih vremenskih prilika u budućnosti ako se ne počne djelovati odmah.

“Ovo je moguće. Možemo to učiniti, ali se to neće dogoditi bez pravog vodstva,” rekla je ona.”

“Tu su multilateralni sporazumi važni. Biti će potrebno vodstvo svih, uključujući i najmanje zemlje, ali će posebno biti potrebno stabilno, čvrsto i vodstvo i podrška G20 zemalja i drugih bogatih ekonomija,” dodala je.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad