U školi u Mostaru se uhvatili u koštac sa praznim učionicama

N1

Često slušamo vapaje o nedostatku radne snage, praznim učionicama ili gašenju zanatskih smjerova. U Srednjoj građevinskoj školi u Mostaru hrabro su se primili u koštac s problemom. Došli su na ideju da svim polaznicima zanatskih smjerova osiguraju mjesečne stipendije u iznosu od 200 KM.

Nakon 14 godina, Građevinska škola u Mostaru ponovo je dobila kompletno zanatsko odjeljenje. Trinaest učenika odabralo je smjer keramičar-teracer. Dobrog keramičara danas je teško naći, kažu nam Riad i Amar, stoga su se odlučili za ovu struku školovati.

“Najviše volim zanat da radim, drugi to možda mrze, voljeli bi d postignu nešto prije nas, a mi ćemo doći prije do posla nego oni svi”, kaže Riad Džoklo, učenik.

“Najviše zbog posla, puno ljudi traži keramičara u BiH, a najviše ih se seli u Njemačku radi posla”, dodaje Amar Zukić, učenik.

Iako im je škola obezbjedila poticajnu mjeru, kažu tu su isključivo iz ljubavi prema ovoj struci. Ipak, mjesečna stipendija od 200 KM, tvrde, mnogo znači.

“Dobro dođe”, ne skriva Džoklo.

Od 2005. godine u Građevinskoj školi Mostar nijedan učenik nije se opredijelio za zanatsko zanimanje. To je ponukalo upravu škole da zajedno s mostarskim kompanijama učenicima devetih razreda osnovnih škola ponude stipendiju od 200 KM za upis na zanatska zanimanja. Odlučili su se na manji broj časova teorije, te veći broj časova praktične nastave.

“U I razredu Srednje škole, oni će obavljati praksu jednom sedmično, u drugom dva dana, i u trećem tri dana sedmično. Ranije je praktična nastava obavljana u našim pogonima, a sad je drugačije jer idu u konkretne firme, rade konkretne poslove koje će obavljati u budućnosti”, ističe Sanela Mesihović, direktorica Građevinske škole Mostar.

Iako tržište vapi za zanatlijama, naročito betonircima, armiračima, zidarima, ali i za ostalim zanatima građevinske struke, kod roditelja i djece zanatska zanimanja često nisu omiljena.

“Svaki roditelj želi da njegovo dijete završi fakultet, da postane doktor. Mada nismo svi stvoreni za to, nemamo svi mogućnosti, a na zanatskim zanimanjima imamo više mogućnosti za zaradu. Danas kad zovnete keramičara, kao da ste zakazali termin u bolnici, kaže vam doći ću za mjesec, dva mjeseca, ili ne mogu nikako, tako da je to prava rijetkost u građevinskoj branši”, navodi Adnan Grebović, profesor.

Iako je broj tih učenika u blagom porastu, na tržištu ih ipak još nedostaje. Jer kada najviše treba, teško je pronaći nekoga ko će zasukati rukave i zaprljati ruke u svojoj zemlji.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad