Analiza izborne kampanje u BiH: Politički zrela društva traže dokaze, nezrela zadovoljavaju obećanja

Nuhanović smatra da odgovornost nije samo na političarima, nego i na građanima koji moraju naučiti drugačije donositi političke odluke.

"Ako nemamo najosnovnije stvari, političke elite su potpuno odvojene od ljudi"

Prvi utisak izborne kampanje za Nuhanović nije došao sa bilborda, nego iz svakodnevnog života.

Na putu do studija prošla je pored radova na Alipašinom Polju i upravo u tome vidjela simbol odnosa politike prema građanima.

"Ono što sam ja vidjela, pošto živim jako blizu vašeg studija, obnavlja se ova ulica na Alipašinom, i redovito se obnavljaju stvari u izbornim godinama. Međutim, jedan detalj ja primjećujem: ja nisam bila u stanju preći. Pješačkog prelaza nema, znači on je izrovljen, ali nije napravljena nikakva alternativa. To meni govori da uopšte niko ne razmišlja o ljudima koji koriste tu ulicu, koji treba da pređu. Vozila su zaglavljena, semafori ne rade, sa plakata nas gledaju ista lica sa istim porukama koje su besmislene", opisala je.

Za nju je upravo svakodnevno iskustvo najbolji test političkih obećanja.

"Jer ja kao građanin, ako nemam najosnovnije stvari obezbijeđene, kao što je, naprimjer, sigurnost ako sam pješak ili sigurnost ako sam vozač, u uslovima obnavljanja ulica, onda meni to kaže da su naše političke elite, ili kako god da ih zovemo, pretendenti na političke pozicije, totalno diskonektovani od ljudi koji krenu obavljati svoje obaveze ujutro."

"Ako smo neinformisani, nije nam kriv niko ko visi na plakatima"

Na pitanje zašto brojni građani govore da ne znaju za koga glasati, Nuhanović odgovornost prvo vraća upravo njima.

"To može biti više stvari odjednom. Znači, prevashodno, ja volim da krenem od odgovornosti koju nosimo mi. To ako smo neinformisani, nije nam kriv niko ko visi na plakatima. Znači, mi imamo odgovornost da se informišemo", naglasila je.

Glasanje, prema njenom mišljenju, ne bi smjelo biti izraz lojalnosti političkoj stranci ili zahvalnosti za učinjenu uslugu.

"I glasanje nije izraz lojalnosti, to je obaveza građanina. To je privilegija, znači da birate nekoga. Demokratski sistem sam po sebi nije baš idealan, ali je najbolje što imamo. I ovo što trenutno imamo je najbolje što imamo. Naša struktura je dodatno složena."

Problem je, kaže, što u protekle tri decenije nije izgrađen sistem koji bi od građana stvarao politički zrele birače.

"Ja u ovih 30-ak godina ne mogu nikako da vidim nekoga ko se sistemski brine da građani postanu demokratski zreli. Znači, jedno je imati demokratiju, i vi to znate, Aminulah, znači to što neko umije da govori ne znači da zna da komunicira. Znači, mi smo dobili demokratiju, ali mi ne znamo kako da je koristimo."

Predlaže i obavezno prvo glasanje

Nuhanović smatra da bi politička pismenost morala biti sistemski razvijana, a kao jedan od mogućih modela navela je i obavezno prvo glasanje.

"I to je istovremeno odgovornost naša, dijelom što se samostalno ne informišemo, drugim dijelom što ne zahtijevamo da se napravi neki sistem da se osigura taj skok u političkoj obrazovanosti, pa ako hoćete i pismenosti."

Potom je iznijela i konkretnu ideju:

"I sad ja razmišljam onako: zašto mi ne bismo, znajući gdje se nalazimo, napravili jedan program da prvo glasanje je obavezno, znači da mora biti obavezno? Ne možete registrovati automobil ako nije zabilježeno da ste glasali ili ne znam ni ja. To se može urediti na razne načine. Zato što jedan od problema je taj što ljudi radi apatije koju osjećaju ne izlaze na izbore."

"Imamo preko 200 političkih subjekata, to je apsolutna katastrofa"

Kada na izbore izađu samo oni najlojalniji stranačkim strukturama, rezultat je, smatra, dodatno cementiranje postojećeg sistema.

"Naše političke partije, koje su brojne, što je isto tako jedan totalni nonsens na zemlju naše veličine, preko 200 i nešto registrovanih političkih subjekata. To je apsolutna katastrofa", poručila je.

U toj političkoj kakofoniji, prema njenoj ocjeni, programi su postali gotovo nebitni.

"I u toj kakofoniji političke zbunjenosti, mislim da ni oni više ne znaju šta su im programi. Tako da programi najmanje dolaze u prvi plan, što meni, naprimjer, komunicira da njih baš briga kako izgledaju ti programi. Oni znaju ko će kako glasati."

Posebno ju zanima kako stranke uopće pokušavaju pridobiti nove birače.

"Bilo bi mi zanimljivo pitati ih: kako vi planirate strategije pridobijanja novih glasača? Jer uvijek ja, recimo, evo, krećem se u društvu obrazovanih ljudi koji žele promjenu, koji su mogli graditi život bilo gdje drugo, ali biraju da ga grade ovdje, pa kažu: 'Okej, od stranaka sam odustao ili odustala, u svakoj stranci imaš nekog dobrog čovjeka, pa kao biraj dobrog čovjeka.'"

"Nama ne trebaju mini-heroji, nama treba sistem"

Nuhanović smatra da ni oslanjanje na pojedinačno "dobre ljude" nije rješenje.

"To je pravljenje mini-heroja u prostoru gdje nama treba sistem. Jer država je država onda kad ona funkcioniše bez obzira ko joj je na čelu. Mi se ne možemo oslanjati samo na dobre ljude."

I sama priznaje da su je pojedinci za koje je ranije glasala razočarali.

"Neki ljudi za koje sam ja glasala, koji su mi se činili kao dobri ljudi, su me iznevjerili u ovom proteklom periodu. I ja ću promijeniti svoje mišljenje. Znači, ja nemam problem."

"Nas ideje ne zanimaju, zanima nas da dođemo do pozicija"

Jedan od najvećih problema političke scene vidi u gotovo nemogućem ideološkom pozicioniranju stranaka.

"Prvo mi je problematično, naprimjer, što vi uopšte ne možete na ideološkom spektru objektivno smjestiti te političke partije. Oni će svašta reći."

A nakon izbora nerijetko prave koalicije sa strankama sa kojima se ideološki gotovo ne mogu sresti.

"I onda koaliraju nakon izbora sa nekom partijom koja ideološki se... Znači, ne mogu se ni sresti na tom spektru. Tu meni je komunikacija jasna. Nas ideje ne zanimaju. Nas zanima da dođemo... Ma ne zanimaju nas građani, nas zanima da dođemo do svojih pozicija."

"Ti slogani ništa ne znače"

Nuhanović ne krije razočarenje dosadašnjom kampanjom.

"Kad gledam ove slogane, ja sam prilično deprimirana, iskreno. Znači, ti slogani ništa ne znače. Ništa ne znače."

Naglasila je pritom da nije članica nijedne političke partije i da političke poruke analizira bez stranačke pripadnosti.

"Ja moram samo ovdje napraviti otklon: ako i spomenem neku političku partiju, pošto ljudi imaju tendenciju da napadaju vrlo onako lično, nisam član nijedne, nijedna me ne zanima, ne želim da se bavim politikom, želim da radim ovo što radim u životu. Ja ih vrlo ozbiljno analiziram."

Kao jedan primjer navela je slogan SDA.

"Meni ne možete reći samo SDA. Meni to komunicira da ta partija ne očekuje od mene da razmišljam. Mi i sve ostalo, spot koji sam gledala, 'Ko nam želi poraz, njemu na obraz'... Mislim, kakva je to rečenica? I kome oni snimaju te spotove?"

"U zemlji koja prolazi kroz ozbiljne krize vi snimate spotove"

Posebno je kritikovala ulaganje u skupe političke spotove.

"To je zapravo bio izvor moje frustracije. U zemlji i u geopolitičkom momentu koji je nadmašio sve dosadašnje momente kriza koje smo imali, vi snimate spotove, čovječe. Ti spotovi jako puno koštaju. To su vrlo ozbiljne produkcije. Neki ljudi koji se bave muzikom ne mogu sebi priuštiti takve spotove."

Na pitanje da li je sve to tek "hljeba i igara", odgovorila je bez okolišanja.

"Odlično pitanje. Znači, jeste. Naše društvo je duboko bolesno. I mi moramo se s tim suočiti."

"Za promjenu su potrebne iskrenost i hrabrost"

Promjena, prema njenom mišljenju, ne može doći bez lične i kolektivne samorefleksije.

"Mi očekujemo neke promjene, a za promjene su potrebne, na ličnom i kolektivnom nivou, dvije stvari. Potrebna je iskrenost i potrebna je hrabrost. Promjene su teške zato što je rezultat neizvjestan. Mi ne znamo šta će biti."

Poseban problem vidi u nemogućnosti priznanja greške.

"Iskrenost i samorefleksija je nešto što nedostaje svim etničkim skupinama i ostalim, i svim građanima naše zemlje. Ne znamo, ne umijemo. Ne znamo reći da smo pogriješili, ne znamo se popraviti, ne znamo pozvati nekoga da nam kaže šta mislimo."

"Obrazovanje koje oslobađa – šta to uopće znači?"

Nuhanović je ispričala da je tokom kampanje pregledala profile različitih kandidata i postavljala im pitanja.

Jedan primjer posebno joj je zasmetao.

"Jedna kandidatkinja se kandiduje za državni nivo, Parlamentarnu skupštinu, i slogan joj je 'Obrazovanje prije svega'. I sad je dole neki paragraf objašnjenja: 'Zalaže se za obrazovanje koje oslobađa.' Šta znači rečenica 'obrazovanje koje oslobađa'? Pri tome je Parlamentarna skupština. Tačno kakva obrazovna politika se vodi na nivou naše države?"

Kada je voditeljica upitala djeluje li to kao generički sadržaj nastao uz pomoć AI-a, Nuhanović je odgovorila:

"To je, naravno, generički AI, tako je. I uz nesretni AI, mi ćemo prosto da poludimo. Mi ionako nismo čitali."

"Mi smo traumatizirani tim facama"

Nuhanović smatra da politički marketing često potpuno promašuje svrhu.

"Ja bih voljela zaista sresti sve te idejne tvorce raznih spotova, da ih pitam: 'Kome ste se snimali, ljudi?' Znači, prvo, mi smo se nagledali, to je pod broj jedan. Drugo, visite nam s tih plakata koji ostanu... Mi smo traumatizirani tim facama. I stalno viđamo jedno te isto."

Bilbordi, kaže, često ne uspijevaju prenijeti ni najosnovniju poruku.

"Poenta plakata i takve vrste oglašavanja je da u dvije sekunde kada prođete pored njega vi možete da, pod navodnicima, 'ukačite', odnosno vidite šta tu piše. Najčešće je tu ili previše informacija ili niti jedna informacija, a samo puno slika. Kao slikovnice za djecu."

Na pitanje tretiraju li se tako birači kao djeca, odgovorila je:

"Itekako. Itekako."

"U bolesnom društvu zdrave vrijednosti izgledaju nenormalno"

Govoreći o društvenim vrijednostima, Nuhanović je podsjetila na psihoanalitičku ideju da ne može biti bolestan samo pojedinac, već i društvo.

"U društvu u kojem je bolest izvitoperenih vrijednosti prihvaćena kao nešto normalno, ljudi koji se zalažu za zdrave stvari izgledaju nenormalno."

Kao primjer navela je činjenicu da kandidati rijetko odgovaraju na konkretna pitanja, iako traže glas građana.

"Niko od tih ljudi meni nije odgovorio na pitanje, jer svi drugi komentari ispod slike dotične gospođe, protiv koje ja nemam ništa, znači, moj komentar nije maliciozan, nego: 'Gospođo, želite se kandidovati?' Onda sam vidjela da gospođa radi u osnovnoj školi, pa je to valjda logika. Znači, ja se zalažem za obrazovanje zato što radim u osnovnoj školi. Znači, obrazovna strategija, obrazovna politika je jako ozbiljna stvar."

Zaključila je vrlo slikovito:

"Mi se igramo škole."

3K za procjenu kandidata: Kompetencija, karakter, kongruentnost

Nuhanović je objasnila i vlastiti model po kojem procjenjuje kandidate.

"Ja imam jednu matricu po kojoj procjenjujem kandidate, 3K. Znači, kandidat, pa kao 3K, ja sam to sebi napravila. Prvo je kompetencija, drugo je karakter i treće je kongruentnost."

Prvi kriterij je kompetencija.

"Kompetencija znači da pogledam čime se taj čovjek bavio prije politike. Meni je simpatično da su mladi ljudi zainteresovani za politiku, ali ja stvarno neću glasati za studenta treće godine ekonomije da sjedi u federalnom parlamentu pored, naprimjer, Denisa Graça, koji je odličan parlamentarac."

Dodala je da samo mladost nije dovoljna kvalifikacija.

"Mladi se trebaju uključiti u politiku, ali dobro razmislite o tome šta to znači. Nije kompetentna za mene. Ja neću tu dati svoj glas."

"Pogledam kako se kandidat ponaša i privatno"

Drugi kriterij je karakter.

"Ja posmatram i raspitam se za ljude za koje trebam da glasam. Raspitam se privatno. Kako se oni ponašaju? Kako se oni ponašaju na ulici? Kako oni voze? Kakvi su to ljudi?"

Treći kriterij je kongruentnost, odnosno dosljednost između onoga što kandidat govori i radi.

"Kongruentnost je test integriteta. Da li se može ispratiti da ta osoba radi, istinski radi ono što obećava da radi? Mi volimo tu riječ 'integritet'. Ali zapravo, volim i da je prevedem. Jesu li to časni i pošteni ljudi?"

O SDP-u: "Napišite bez korupcije, pa i u našim redovima"

Nuhanović se osvrnula i na letak SDP-a koji je tog jutra pronašla u poštanskom sandučetu.

"Ima dosta, reklo bi se, konkretnih mjera, ali i to treba pažljivo definisati. Kaže, ne znam, korupcija, transparentnost i tako dalje."

Ali takve poruke, prema njenom mišljenju, moraju se mjeriti prema stvarnom djelovanju.

"Mi imamo aferu tramvaja. Skandalozno je kako se to rješava. Imamo razne druge afere, kako se zovu, spengavanja, Black Tie i tako dalje. Znači, mi imamo visoke dužnosnike tih političkih partija upetljane, implicirane u ozbiljne stvari čiji ishod mi još uvijek ne znamo."

Zbog toga bi joj, kaže, mnogo uvjerljivija bila poruka koja uključuje i vlastitu odgovornost.

"Meni bi puno više nade ulijevalo kad bi neko tu napisao: 'Bez korupcije, pa i u našim redovima.' A oni svi izlaze i obećavaju stvari koje su nerealne."

Zašto je izdvojila Graça i Kešu?

Nuhanović je pojasnila i zašto je kao pojedince izdvojila Denisa Graça i Safeta Kešu.

"Denisa Graça, ako odete, naprimjer, na njegovu stranicu, on je čovjek koji je pravnik. Njegovi komentari zakona odražavaju njegovu struku. I ne mora uopšte značiti da ja, kako bih rekla, favoriziram DF ili da išta mislim o tim političkim partijama. Jednako su mi neinspirativni, iskreno. Jednako su mi neinspirativni svi od reda."

Kod Keše joj se dopada jasna komunikacija.

"Poznajem čovjeka, čovjek je jako obrazovan, pametan je, jasno govori, jasno komunicira. Ne moram se čak ni slagati s njim, ali bar znam s čim se ne slažem."

"Bosna i Hercegovina bi kao kompanija propala za dva i po dana"

Jedan od najupečatljivijih dijelova razgovora bio je pokušaj da se Bosna i Hercegovina posmatra kao kompanija.

Nuhanović je objasnila da je prije nekoliko godina naišla na koncept prema kojem se vlade mogu analizirati poput kompanija.

"Ako u kompanijama znamo tačno šta očekujemo. Znači, mi nemamo problem s tim da je nama jasno šta mi očekujemo. Da je efikasnost i rezultati nešto što, ako ne pokažete u kompaniji, dobijete otkaz. Isto se ne dešava u državama."

Poseban problem vidi u komplikovanoj strukturi vlasti.

"Ako bismo Bosnu i Hercegovinu posmatrali kao kompaniju, pa znate kako bi ona izgledala. Znači, mi imamo 14 vlada, ja bih rekla. Znači, ako Vijeće ministara posmatramo, kantone, RS, Distrikt Brčko. Na ovom malom prostoru zamislite kompaniju koja ima 14 svojih podružnica, od kojih svaka ima svog šefa, svaka ima šefa finansija, svaka donosi odluke."

U poslovnom svijetu, smatra, takva organizacija ne bi opstala.

"Apsolutno tako nešto se u kompaniji ne bi desilo. Zato što ono što želite da uradite je da objedinite funkcije. Znači, željeli biste na neki način da centralizirate određene stvari."

Posebno je problematično pravo veta.

"Zamislite kompaniju u kojoj svaki taj odjel ima pravo da stavi veto na bilo šta što drugi rade. Znači, to je katastrofalno."

"Upravljački aparat je ogroman"

Nuhanović se osvrnula i na troškove administrativnog sistema.

"Trošenja koja mi imamo, znači naš administrativno-politički upravljački aparat je ogroman. Znači, to su neke stotine hiljada ljudi koji su izabrani u raznorazne skupštine po kantonima i tako dalje. Oni ovu državu jako puno koštaju."

Uz to, upozorava i na problem upravljanja institucijama.

"Imate afere u kojima neko sa vrha države kaže nekom dole kako da obavlja posao. To vam je kao da bi u kompaniji CEO kompanije i direktor rekao internom revizoru: 'Nemoj gledati šta ovaj radi, gledaj šta ti ja kažem.'"

Zaključak je bio brutalan:

"Mi imamo nešto što se u poslovnom svijetu zove governance risk. Bosna i Hercegovina bi propala kao kompanija za dva i po dana. Mi ne znamo se fokusirati na rezultate."

"Naši političari nisu u intelektualnoj kondiciji"

Nuhanović je uporedila bh. kampanje sa nekim kampanjama u SAD-u, posebno načinom na koji se kandidati fokusiraju na jednu ključnu, razumljivu poruku.

"Mamdani je dobio svoje izbore na riječi kao što je affordability... Skup je život u New Yorku, katastrofa. I onda je on rekao: 'Okej, ne, nećemo se fokusirati na to, idemo se fokusirati da učinimo ovaj život dostojnim življenja.'"

Takvi kandidati, kaže, predstavljaju timove stručnjaka i javnosti nude mjerljive rokove.

"On isporučuje zato što je napravio tim koji je predstavio tim stručnih ljudi i rekao: 'Za 100 dana ću izaći i objasnit ću vam gdje smo.'"

Zbog toga se pita kako bi izgledala potpuno otvorena debata najviših bh. kandidata.

"Ja se pitam šta bi se desilo da naše političare, pa evo, uzet ću i taj najveći nivo za koji se kandiduju, koji je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, da ih suočite sa nekom otvorenom debatom, da ih suočite sa govorenjem bez papira, da im kažete: 'Nećemo vam unaprijed poslati pitanja. Pitanja će biti jako teška.' Ja se zaista pitam kako bi to izgledalo."

Njena ocjena političke elite je veoma oštra.

"Nisu u intelektualnoj kondiciji, ja to moram reći. To se vidi da ti ljudi ne čitaju. Oni ne čitaju, nemaju vlastita razmišljanja, nemaju koncept države, što je najstrašnije, ja bih rekla. Nemaju viziju."

Povjerenje je baza svakog funkcionalnog tima – a u BiH ga nema

Govoreći iz perspektive rada sa timovima, Nuhanović je spomenula Lencionijev model funkcionalnosti timova.

"Na dnu te piramide, znači najšira ona baza piramide je povjerenje. Znači, povjerenje pod broj jedan, pa onda ide mogućnost da imamo zdrav produktivan konflikt, pa onda ide naša lična obaveza prema zadacima koje preuzmemo, pa onda odgovornost za obavljanje tih zadataka i tek rezultat toga jeste efikasnost."

A upravo povjerenje, smatra, nedostaje bosanskohercegovačkom društvu.

"Ja kad sam rekla da je bosanskohercegovačko društvo bolesno, ozbiljno sam mislila. I mislim da mi uopšte nismo svjesni implikacija naše duševne kolektivne dijagnoze. Mi nemamo povjerenje jedni u druge."

"Naš s našima" nas ne vodi nigdje

Objasnila je i razliku između povezivanja unutar vlastite grupe i građenja mostova između različitih grupa.

"Postoji socijalni kapital koji u literaturi se zove bonding, znači kao povezujući socijalni kapital, i postoji socijalni kapital koji se zove bridging, odnosno premošćujući socijalni kapital."

Prvi model opisuje kao zatvaranje unutar vlastite grupe.

"Prvi se fokusira na: ja postajem blizak sa svojom grupom. Prevedeno u naš kontekst: naš s našima. Znači, Bošnjaci s Bošnjacima, 'Samo SDA', 'Živjeti slobodno', šta god da to znači. Znači, duboko sam razočarana."

Drugi model podrazumijeva povezivanje različitih interesnih grupa oko zajedničkog cilja.

"A ovaj bridging kapital je zapravo kapital gdje mi gradimo mostove između različitih interesnih skupina za dobrobit zajedničkog cilja. Mi sad samo koristimo ovaj prvi i nema povjerenja."

"Društva koja ne vjeruju sistemu otvaraju kockarnice"

Govoreći o niskom društvenom povjerenju, Nuhanović je navela vrlo slikovit primjer.

"Društva sa niskim nivoom povjerenja u kapacitete da se ispetljaju iz svojih problematičnih situacija, znate šta oni grade i otvaraju? Kockarnice. Jer ljudi ne vjeruju u sistem, vjeruju u sreću."

Dodala je da je broj kockarnica povezan sa siromaštvom.

"Broj kockarnica po metru kvadratnom, po istraživanjima, je povezan sa siromaštvom određene zemlje."

Upravo takva pitanja, smatra, trebala bi biti predmet konkretnih izbornih obećanja.

"Ja bih bila presretna da neko izađe i da kaže: 'Zatvorit ću sve kockarnice u prvih, ne znam, pola godine mandata ili godinu dana.' Za mene je to konkretan rezultat. Nemojte mi govoriti samo država. Znači, šta ljudima to znači? Konkretno je mjerljivo."

"Politički zrela društva traže dokaze"

Nuhanović je napravila jasnu razliku između politički zrelih i nezrelih društava.

"Kad si politički nezreo, zadovoljit će te obećanje. Zato što ti lijepo zvuči. To kao ja sad da odem na Miss svijeta i kažem: 'Iskorijenit ću siromaštvo.' Znači, to dijete zna da je totalni nonsens. Politički zrela društva traže dokaze."

"Ne može mene voditi bilo ko"

Za Nuhanović, pitanje izbora političkih predstavnika direktno je povezano i sa ličnim samopoštovanjem birača.

"Ja sebe jako poštujem. Ja sam mnogo uložila u sebe, u svoje obrazovanje, u svoj mozak, u svoju dušu. Ne može mene voditi bilo ko."

Istovremeno, naglašava da ni sama ne želi političku funkciju samo zato što se bavi društvenim pitanjima.

"Meni su ljudi govorili: 'Što se ti ne baviš politikom?' Ne želim. Baviti se politikom možete idealno tako što ćete raditi svoj primarni posao."

"Nama fali osnovna politička abeceda"

Jedno od mogućih rješenja vidi u ozbiljnom građanskom obrazovanju mladih.

"Ako kažemo politički smo nezreli, jesmo. Gdje želimo da budemo politički zreli? Šta nam fali? Fali nam obrazovanje, građansko obrazovanje ljudi. Znači, naši ljudi ne znaju donositi odluke."

Kao konkretan prijedlog navodi obaveznu edukaciju mladih o tome kako država funkcioniše.

"Hajde napravite neki kurs da kad neko napuni 18 godina, da mora unutar, ne znam, ili u 17. godini odslušati neki obavezni online kurs o tome kako je ova država uređena. I ne, nisu dovoljni predmeti demokratija ili kako se već zovu u srednjim školama, neozbiljno je sve to."

Cilj bi bio da ljudi razumiju političku odgovornost.

"Naučite ljude šta znači politička odgovornost prema demokratiji koju živimo, za koju su neki ljudi izgubili živote. Abeceda. Osnovna abeceda."

"Ponavlja nam se ista priča zato što je prihvatamo"

Na pitanje zašto se izborni ciklusi uvijek vraćaju na iste probleme, odgovorila je kratko:

"Zato što prihvatamo to. Prihvatamo."

U taj širi problem uključuje i nasilje u društvu.

"Vršnjačko nasilje je strašno. To je ta bolest našeg društva koja će, nažalost, nas sustići i bit će sve gore i gore."

Podsjetila je i na slučaj 15-godišnje djevojčice koja je donijela nož u školu.

"Znate vi šta je 15 godina? Tad se sanjaju snovi, tad se ne donosi nož. Pa je onda izašla priča da je ona bila izložena nekom nasilju. Nasilje uvijek izazove još dodatnog nasilja. To je apsolutna propast i države i društva i svih nas."

"Recite jednu stvar i završite je"

Nuhanović se posebno pita zašto političari, u društvu sa toliko problema, ne odaberu makar jedan konkretan problem i riješe ga.

"Kada gledam politiku, nekako ta bezidejnost me uvijek iznenađuje u smislu da toliko je toga što treba popraviti. Pa dajte jedno. Recite jedno i završite to jedno."

Umjesto konkretnosti, kaže, birači dobijaju opće poruke.

"U moru ovih nekih loših vijesti i stvari gdje ljudi zaista bi se uhvatili za te stvari, zašto ne konkretnost nego općenitost? 'Živjeti slobodno', 'svijetom se orati' kao Balašević ili, ne znam, 'rad oslobađa', što podsjeća na neke druge... Nevjerovatno. Šta je to? Kampanja je dosadna. Znači, ja ne znam kako ću preživjeti ovaj mjesec dana."

"Uradi nešto za svoju državu"

Kao primjer bolje političke komunikacije prenijela je prijedlog prijatelja iz Gračanice.

"On je napisao: 'Okej, svi se borite za državu i čekate da vam se da glas da biste se borili za državu. Hajde, gospodo, evo, za razne nivoe. Hoćete u kanton, hoćete u Federaciju, u federalni parlament, hoćete na nivo države, zasadite 100 sadnica koje ćete kupiti od vaših para i svojim rukama iskopati, zasaditi 100 sadnica za kanton, 200 sadnica za federalni, 500 sadnica za državni parlament. Uradi nešto ti za svoju državu. Ekologija je ozbiljno pitanje. Pitanje naših rijeka je ozbiljno pitanje. Hajde, zasadi drvo i kupi iz svog džepa.'"

Za Nuhanović je problem upravo u nedostatku dugoročnog razmišljanja.

"Bezidejnost, razmišljanje kratkoročno, nedostatak vizije, nedostatak državotvornosti. Ne postoji državnik sa idejom u ovoj zemlji."

Izdvojila i Magazinovića kao primjer konkretnog političkog rada

Kao jedan od pozitivnih primjera navela je Sašu Magazinovića.

"Konkretno pitanje ovih kazni za saobraćaj, Saša Magazinović, mislim da je jako puno radio na tome. Meni se isto tako i njegov rad dopada. On je jedan od tih ljudi koji je jako konkretan."

S druge strane, smatra da pravi lideri moraju znati i kada je vrijeme za povlačenje.

Govoreći o Bakiru Izetbegoviću, iznijela je oštru ocjenu njegove političke kondicije i dugog boravka na političkoj sceni.

"To je čovjek koji ima 70 godina. On nije, kako bismo mi rekli, fit trenutno intelektualno. On napravi omašku. Čovjek nazove omaškom karakter rata koji on iznese u rečenici. I želi i pretenduje da bude na poziciji. Znači, pravi lideri znaju kad je vrijeme da se povuku."

Kao primjer je navela Edina Džeku.

"Edin Džeko se povukao, mi bismo ga svi još rado gledali. Sigurna sam da bi on i igrao. Ali se vidi da čovjek ne igra više cijelu utakmicu."

"Ko si ti kada nisi na plakatu?"

Na kraju razgovora Nuhanović se vratila na svoju raniju sarkastičnu objavu o "izvlačenju političara iz bubnja".

Naglasila je da to, naravno, nije bio ozbiljan prijedlog, već izraz frustracije.

"Bila sam sarkastična. Ozbiljno. Nisam bila ozbiljna. Ali toliki mi je besmisao ovoga što gledamo i kao neko ko je obrazovan i u polju psihologije i posmatram te ljude koji jako žele poziciju, znate šta to meni govori? Da oni pojma nemaju ko su oni bez tih pozicija."

Postavila je pitanje koje, po njenom mišljenju, vrijedi uputiti mnogim dugogodišnjim političarima:

"Ko si ti kad nisi na plakatu? Ko si? Šta ćeš ostaviti za sebe? Idi piši knjigu. Hajde, daj nam neku svoju sublimaciju svega što se dešavalo ovih 30-ak godina."

"Ne bi nam ni bubanj riješio stvari"

Ipak, svjesna je da ne postoji jednostavno rješenje.

"Ne bi nama ni bubanj riješio stvari i nisam sigurna kako riješiti situaciju u Bosni i Hercegovini. Nemam odgovor na to pitanje."

Ponovo se vratila na dvije vrijednosti koje smatra ključnim.

"Sve nas treba dobro promućkati. Ne znam šta nam treba uraditi. Ne čitamo, ne obrazujemo se, nismo iskreni prema sebi. To sam rekla na početku. Dvije stvari: iskrenost i hrabrost. Da kažemo sebi: 'Ovo smo zabrljali.'"

"Plaši me što političke partije kapitaliziraju na prošlosti"

Nuhanović je govorila i o političkoj atmosferi nakon smrti presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.

"Želudac mi se okreće od reakcija na smrt presuđenog ratnog zločinca i na ovo što je Srbija priredila svojim građanima. Žao mi je ljudi koji imaju zdrava i ispravna razmišljanja o Srbiji, da su i oni svjedočili ovoj manijakalnoj fešti, da tako kažem, ideja koje nisu civilizacijske."

Posebno je zabrinjava što se i to već pretvara u izborni kapital.

"Plaši me gdje se nalazimo, a istovremeno me plaši što vidim da većina političkih partija kapitalizira upravo na prošlosti i da jako malo gledaju prema naprijed. Ništa od programa. Pjevaju nam pjesme, paradiraju."

Dodala je:

"Čini mi se da je u pravi čas za mnoge došla smrt Ratka Mladića, presuđenog ratnog zločinca, i da će mnogi na tome imati kapital od svega toga."

"Nisu krivi samo oni, krivi smo i mi"

Na samom kraju razgovora Nuhanović je preporučila građanima da čitaju i gledaju sadržaje koji mogu pomoći u razumijevanju društva i politike.

Spomenula je satiričnu priču "Mrtvo more" i dansku seriju "Borgen", a posebno je izdvojila danski obrazovni model.

"Pogledajte seriju 'Borgen' koja opisuje političku scenu Danske, zemlje koja je 1993. godine uvela empatiju kao predmet obavezan u škole i koja ima najmanju stopu nasilja vršnjačkog. Šta nama fali da uvedemo takve stvari?"

Njena završna poruka ponovo je vratila odgovornost biračima.

"Mi nismo, mi smo bezidejni. Znači, ali ja krivim nas. Nisu krivi oni. Oni su oportunisti. Krivi smo mi što smo ih pustili."

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad