Pijesak je poslije vode najtraženija sirovina na svijetu, a onaj iz najveće pustinje ne vrijedi gotovo ništa

Beton, staklo, asfalt i mikročipovi imaju jedan zajednički sastojak.

To je pijesak.

Prema procjenama Programa Ujedinjenih naroda za okoliš, godišnje se troši oko 50 milijardi tona pijeska i šljunka.

Ta količina svrstava pijesak odmah iza vode među najkorištenije sirovine na planeti.

Zašto Sahara ne pomaže

Logično bi bilo pretpostaviti da problema nema, jer pustinje pokrivaju ogromne površine.

U praksi je obrnuto.

Pustinjski pijesak oblikovan je vjetrom, pa su zrnca zaobljena i glatka.

Takva zrnca se u betonu ne zaklinjuju jedno za drugo, nego klize, i mješavina gubi čvrstoću.

Za gradnju je potreban pijesak oblikovan vodom, iz rijeka, jezera i s morskog dna, jer su njegova zrnca oštrih ivica.

Zemlja koja uvozi pijesak

Posljedica je situacija koja zvuči nemoguće.

Zemlje s ogromnim pustinjama uvoze pijesak za gradnju.

Ujedinjeni Arapski Emirati, čija je teritorija većim dijelom pustinja, uvozili su pijesak za velike građevinske projekte.

Isti slučaj je i s drugim državama Zaljeva.

Godišnje se potroši oko 50 milijardi tona pijeska, dovoljno da se oko cijele planete izgradi zid visok 27 metara. Pustinjski pijesak je za gradnju gotovo bezvrijedan jer su mu zrnca preglatka.

Rijeke koje ostaju bez dna

Vađenje pijeska iz rijeka mijenja njihov tok.

Korito se produbljuje, obale postaju nestabilne, a nivo podzemnih voda pada.

Na nekim rijekama u jugoistočnoj Aziji vađenje je toliko intenzivno da su mostovi ostajali bez temeljnog tla.

U delti Mekonga povlačenje sedimenta doprinosi tome da more prodire dublje u kopno.

Ujedinjeni narodi upozoravaju da se pijesak vadi brže nego što ga priroda stvara.

Crno tržište građevinskog materijala

Tamo gdje potražnja premašuje ponudu, javlja se ilegalno vađenje.

U više zemalja postoje organizovane grupe koje kontrolišu vađenje pijeska iz rijeka i prodaju ga bez dozvola.

Sukobi oko tih nalazišta završavali su i smrtnim ishodima, o čemu su izvještavali međunarodni mediji.

Rješenja se traže u recikliranju građevinskog otpada, upotrebi drobljenog kamena i pepela iz termoelektrana kao zamjene za dio pijeska.

Ni jedno od tih rješenja za sada ne pokriva potrebe građevinske industrije, koja raste zajedno s brojem stanovnika u gradovima.