Foreign Policy: Dok politika dijeli BiH, ekonomija je tiho povezuje

U analizi se navodi da, ako se pomirenje mjeri samo time da li su političke elite usvojile zajednički narativ o prošlosti ili pokazale iskreno kajanje, BiH će gotovo uvijek izgledati kao neuspjeh. Ali, prema ovoj analizi, jedan od najvažnijih procesa pomirenja ne odvija se u institucijama, sudnicama ili međunarodnim konferencijama, nego u svakodnevnom ekonomskom životu.

Tihi proces saradnje

Uprkos dubokim političkim krizama, prijetnjama secesijom i nacionalističkoj retorici, ekonomski život u BiH nastavio je funkcionisati preko entitetskih i etničkih linija. Kamioni prelaze međuentitetsku liniju, firme posluju širom zemlje, radnici putuju na posao preko administrativnih granica, a lanci snabdijevanja povezuju zajednice koje politika često predstavlja kao odvojene svjetove.

Kao primjere, Foreign Policy navodi Elektroprenos BiH, zajedničku državnu kompaniju za prijenos električne energije, kao i Bingo, najvećeg privatnog poslodavca u zemlji, koji posluje u oba entiteta i zapošljava hiljade radnika. Mala i srednja preduzeća, koja čine okosnicu ekonomije, zavise od kupaca, dobavljača i radnika iz različitih sredina. Ta saradnja ne briše prošlost, ali stvara praktične navike suživota.

Kontakt mijenja odnose

Analiza se poziva i na istraživanja USAID-a prema kojima velika većina građana BiH ima kontakt s pripadnicima drugih etničkih grupa, a dio njih svakodnevno. Među onima koji imaju redovan međugrupni kontakt, povjerenje prema pripadnicima drugih naroda znatno je veće nego među onima koji takav kontakt nemaju.

To ne znači da ekonomija automatski proizvodi pomirenje. Ali znači da posao, infrastruktura, tržište i zajednički interes stvaraju prostor u kojem ljudi imaju šta izgubiti ako se konflikt ponovo otvori. Kada porodice grade firme, općine dijele komunalne usluge, a preduzeća zavise od tržišta širom zemlje, cijena destabilizacije postaje konkretnija.

Lekcija za Zapad

Foreign Policy ocjenjuje da zapadne politike prema BiH često razdvajaju političke reforme od socio-ekonomskog razvoja. U tom pristupu ustavne promjene, pravosuđe i ratni zločini posmatraju se kao jedna oblast, a ekonomija kao druga. Iskustvo BiH, navodi se u analizi, pokazuje da su te oblasti povezane.

Ističe se da to ne znači da treba zanemariti odgovornost za ratne zločine, diskriminaciju ili reformu ustava. Naprotiv, ti procesi ostaju nužni. Ali pomirenje se ne smije mjeriti samo govorima političara i institucionalnim promjenama. Treba mjeriti i trgovinu između entiteta, mješovito zapošljavanje, zajedničke javne usluge, infrastrukturne projekte i poslovnu saradnju.

BiH nije samo “zamrznuti konflikt”

Bh. politika jeste nestabilna. Navodi se da entitet Republika Srpska godinama osporava državne institucije, hrvatske stranke traže etničke izmjene izbornog sistema, a Dejtonski ustav i dalje diskriminiše građane koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Hrvati ili Srbi.

Ipak, ispod te političke krize postoji drugačija slika: zemlja koja svakodnevno funkcioniše zahvaljujući mreži ekonomskih veza. Upravo tu, prema analizi Foreign Policyja, Zapad često griješi. Navodi se da BiH nije samo priča o blokadama. Ona je i primjer kako tiha ekonomska saradnja može održavati mir onda kada visoka politika ne uspijeva proizvesti povjerenje.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad