Mladić je mrtav, ali šta ostaje iza njega? Zvizdić, Bursać i Krstić o opasnom naslijeđu

O tome su u Novom danu na N1 govorili novinar i kolumnista Dragan Bursać, novinarka i dokumentaristica Lejla Zvizdić i novinar Nikola Krstić, stalni saradnik portala Nomad.

Sagovornici su posebno govorili o reakcijama koje su uslijedile nakon Mladićeve smrti, veličanju ratnih zločinaca, odnosu prema sudski utvrđenim činjenicama, mladim ljudima koji nisu ni bili rođeni tokom rata, ali i pitanju može li na ovim prostorima biti istinskog pomirenja bez suočavanja s prošlošću.

Bursać: Bojim se da je ovo početak stvaranja idolatrije

Bursać smatra da Mladićeva smrt predstavlja kraj jedne "biološke epohe", ali upozorava da bi istovremeno mogla označiti početak njegovog dodatnog veličanja.

"Ovo je kraj te biološke epohe, dakle, smrt zločinca je označila taj kraj. Međutim, bojim se da je ovo početak stvaranja jedne idolatrije i idolopoklonstva", kazao je Bursać.

Posebno je ukazao na problem provođenja zakona koji zabranjuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, navodeći da su događaji kojima se svjedočilo i prije Mladićeve smrti, prema njegovom mišljenju, bili svojevrsno testiranje primjene zakona.

"Situacija je takva da se bojim da je ovo samo početak onoga što će biti kult Ratka Mladića. A kako se boriti protiv toga? Naravno, obrazovnim sistemom, naravno zakonskim sistemom, naravno adekvatnim učenjem historije", rekao je Bursać.

Zvizdić: Ratko Mladić je umro, ali evidentno nije umrla ideologija

Lejla Zvizdić smatra da Mladićeva smrt ne predstavlja kraj jedne epohe, posebno zbog reakcija mladih ljudi koje su se mogle vidjeti nakon njegove smrti.

"Ratko Mladić jeste umro, ali evidentno je da nije umrla ideologija čiji je on bio vojni izvršilac", kazala je Zvizdić.

Kako je navela, posebno je zabrinjava činjenica da je na skupovima na kojima je veličan Mladić vidjela veliki broj mladih ljudi, među kojima su mnogi rođeni nakon rata u Bosni i Hercegovini.

Zvizdić je poručila da se ne može očekivati istinsko pomirenje ukoliko se od žrtava traži da krenu dalje, dok istovremeno društva nisu spremna prihvatiti sudski utvrđene činjenice i presude.

"Sve dok se genocid negira, zločini relativiziraju ili uopšte ne priznaju, sve dok se ratni zločinci guraju u heroje, ja se bojim da mi kao društvo na ovim prostorima nećemo potpuno ozdraviti", rekla je Zvizdić.

Prema njenim riječima, priznati zločin ne znači izdati vlastiti narod.

"Mislim da je ključ u tome da ljudi shvate da priznanje zločina nije izdaja svog naroda. To je negdje najljepši čin oslobađanja, distanciranja od anticivilizacijskih vrijednosti, najljepša vrsta nasljeđa koju mi možemo ostaviti novim generacijama", poručila je.

Zvizdić je pritom govorila i o zločinima počinjenim nad pripadnicima drugih naroda.

"Ja se kao Bošnjakinja nikada ne mogu identifikovati sa zločinima koji su počinjeni u Podgradini kod Viteza, Kazanima, Grabovici, u logoru Čelebići kod Konjica", kazala je.

Posebno je postavila pitanje kako se u atmosferi veličanja ratnih zločinaca osjećaju povratnici u Republici Srpskoj.

Krstić: Nacionalni šovinizam dolazi odozgo

Nikola Krstić ocijenio je da nacionalni šovinizam nije cilj, nego sredstvo, te da ono čemu se svjedoči među dijelom mladih ljudi ne nastaje spontano.

"Nacionalni šovinizam jeste samo sredstvo i taj nacionalni šovinizam koji sada vidimo ovih dana, onu jednu vrstu eksplozije među mladim ljudima pogotovo, dolazi odozgo. Ne može da dolazi odozdo, to je uvijek bila sistemska stvar", kazao je Krstić.

Govoreći prvenstveno o Srbiji, Krstić je ocijenio da višedecenijski odnos dijela političkih, akademskih, crkvenih i medijskih struktura prema ratnim zločincima ostavlja posljedice i na generacije koje su rođene mnogo godina nakon završetka ratova.

Prema njegovom mišljenju, Mladić bi nakon smrti mogao biti još snažnije korišten u nacionalističkim narativima.

"Njegova slika će da se pročisti u potpunosti u toj nacional-šovinističkoj bajci", rekao je Krstić, navodeći da bi se u budućnosti mogli pojavljivati knjige, tribine, filmovi, predstave i serije koje bi nudile takvu interpretaciju Mladićeve uloge.

Krstić je, međutim, naglasio da ne želi predviđati budućnost niti tvrditi da na ovim prostorima nikada više ne može doći do sukoba. Kada je riječ o sadašnjem trenutku, njegov je stav da Srbija nema mogućnosti za scenario poput onog iz devedesetih godina.

Zvizdić o političkim reakcijama: Ovo treba posmatrati i kao politički čin

Zvizdić smatra da reakcije nakon Mladićeve smrti treba posmatrati i u kontekstu izborne godine.

"Mislim da je apsolutno u pravu ovo što je kolega Bursać rekao. Ovo čemu svjedočimo posljednja dva dana treba gledati kao jednu vrstu političkog čina upravo zbog činjenice da je ovo izborna godina i u Bosni i Hercegovini, a evo i u Srbiji", rekla je Zvizdić.

Ona je ocijenila da se naročito političari u Republici Srpskoj "nadmeću ko je veći patriota" preko odnosa prema ratnim zločinima i ratnim zločincima, koristeći, kako je kazala, nacionalizam za mobilizaciju biračkog tijela.

Zvizdić se osvrnula i na Milorada Dodika, podsjetivši na njegove ranije javne izjave o Mladiću i uporedivši ih s njegovim današnjim stavovima.

"To je isti čovjek za kojeg postoje video dokazi da je samo prije nekoliko godina za istog tog Mladića govorio da je unesrećio srpski narod i u Republici Srpskoj i u Srbiji i da on treba odgovarati pred Haagom. Danas od istog tog Mladića pravi istorijsku ličnost i heroja generala", kazala je Zvizdić.

Prema njenoj ocjeni, nisu se promijenile činjenice o Mladićevim zločinima, nego političke potrebe Milorada Dodika.

Bursać: Zamislite kako je danas povratnicima

Govoreći o položaju povratnika, Bursać je upozorio da veličanje Mladića dodatno produbljuje osjećaj nesigurnosti među ljudima koji su se nakon rata vratili u svoje prijeratne sredine.

Posebno je spomenuo povratnike na područjima Prijedora, Kozarca, Janje, Srebrenice i Bratunca.

"Zamislite kako je ljudima u dijelovima Prijedora, u Kozarcu, u Janji, u dijelovima opštine Srebrenica, opštine Bratunac, tamo gdje koliko-toliko ima tih povratnika", kazao je Bursać.

Smatra da bez provođenja zakona neće biti ozbiljnog napretka.

"Ako postoji, a postoji Zakon o zabrani negiranja zločina genocida, ako postoji zakon kojim se zabranjuje veličanje ratnih zločinaca, a ovo je, kako bih rekao, ultimativno veličanje", rekao je Bursać.

Zvizdić o ekshumacijama: "To nisu samo kosti, to su bili ljudi"

Jedan od najsnažnijih dijelova razgovora odnosio se na iskustvo Lejle Zvizdić koja je kao mlada novinarka prisustvovala ekshumacijama masovnih grobnica.

Prisjetila se ekshumacije u Tihovićima kod Vogošće 1996. godine i komada odjeće koji je virio iz zemlje. Govorila je i o iskustvu boravka u hladnjači u kojoj su se nalazile vreće s posmrtnim ostacima žrtava.

"To nisu samo kosti. Ni u toj zemlji, ni u tim vrećama. To su bili ljudi koji su se jedno jutro probudili i negdje krenuli. Imali su neki plan. To su ljudi koji su imali svoju porodicu, koji su imali, na koncu, ime i prezime", kazala je Zvizdić.

"Mi smo došli u situaciju da mi iz kostiju ljudima vraćamo ime i prezime, a ovdje se ratni zločinac glorifikuje kao heroj i kao legenda. Smatram da je to potpuni sunovrat društva", poručila je.

Kako do pomirenja?

Na pitanje postoji li put prema istinskom pomirenju, Krstić je rekao da nema jednostavan niti konačan odgovor. Smatra da se proces ne može odvijati izolovano unutar jednog naroda, već da je potrebno zajednički promišljati o suočavanju s prošlošću.

Bursać je, s druge strane, kao jedan od konkretnih koraka naveo obrazovanje i organizirane posjete učenika mjestima stradanja.

Govoreći o Bosni i Hercegovini, upitao je koliko je društvo blizu toga da djeca kroz obrazovni sistem posjećuju Memorijalni centar Srebrenica – Potočari, ali i druga mjesta zločina i stradanja u Bosni i Hercegovini.

"Ako to nije dovoljno, neka posjete poslije toga kod Konjica spomenik porodici Golubović, neka posjete sistem logora u zapadnoj Hercegovini i u Stocu, pogotovo i u Čapljini", rekao je Bursać.

Prema njegovom mišljenju, odgovor na pitanje koliko je Bosna i Hercegovina daleko od takvog pristupa obrazovanju istovremeno pokazuje i koliko je daleko od istinskog pomirenja.

Zvizdić je na kraju poručila da većina ljudi želi normalan i lijep život za sebe, svoje porodice i susjede, ali da je takav život teško graditi dok političke strukture građane plaše jedne drugima i koriste njihove podjele.

Bursać je razgovor zaključio porukom o značaju upoznavanja drugih ljudi i društava:

"Putovanja čine ljude boljima i rješavaju ih nacionalizma. A ako glasate za bolje i dobre ljude, putovat ćete kao turisti, a ako ne, putovat ćete kao jeftina radna snaga."

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad