FOTO| Priča o Muzeju ratnog djetinjstva

Kultura 07. dec 201709:09 > 09:14
Anadolija

Muzej ratnog djetinjstva u Sarajevu, jedinstveni muzej u svijetu koji čuva hiljade priča i uspomena sarajevske djece, nepunih godinu dana od otvaranja stalne postavke osvojio je Muzejsku nagradu Vijeća Evrope, jednu od najprestižnijih nagrada u toj industriji.

Muzej ratnog djetinjstva, jedini svjetski muzej koji se bavi isključivo istraživanjem iskustva odrastanja u ratu, temeljen je na knjizi “Djetinjstvo u ratu: Sarajevo 1992.-1995.” autora Jasminka Halilovića.

Ovaj mladi Sarajlija u junu 2010. godine objavljuje online poziv ljudima koji su dio odrastanja proveli u ratu da pošalju svoj kratki odgovor na pitanje “Šta je za tebe djetinjstvo u ratu?”. Ideja odmah privlači veliku pažnju, a za tri mjeseca svoja sjećanja poslalo je više od 1.000 ljudi iz 35 država svijeta.

Posao uređivanja sjećanja trajao je duže od dvije godine, pa je knjiga objavljena u februaru 2013. godine. Tokom rada na knjizi, Halilović je imao priliku upoznati nekoliko stotina učesnika i učesnica i čuti njihove priče i svjedočenja. Naučio je, kako je kazao, koliko je odrastanje u ratu složeno, nedovoljno istraženo i univerzalno iskustvo.

U maju 2012. godine napisao je prvi koncept “Muzeja ratnog djetinjstva”. San mu je bio da se jednog dana te stvari umuzeje i na taj način trajno sačuvaju. To se tri godine kasnije i ostvarilo, kada je proces stvaranja ovog muzeja zvanično započet.

Jedno od najvećih priznanja u muzejskoj industriji

“Kada sam počeo rad na knjizi ‘Djetinjstvo u ratu’, nisam ni pomišljao da će ona jednog dana prerasti u muzej. Ali, nakon što smo pristupili realizaciji ideje, mislim da smo svi koji radimo na ovom projektu svjesni njegovog potencijala i u tom smislu mogu reći da nas nagrada koja je stigla nije pretjerano iznenadila. Ja nisam od ljudi koji misle da je važno učestvovati. Mi smo na tu nagradu išli da budemo konkurentni s najjačim muzejima – i tu ne govorimo o temi kojom se bavimo, ona jeste interesantna, univerzalna – ali ako hoćete da dobijete ovu vrstu nagrade morate biti konkurentni u svakom aspektu muzejske djelatnosti”, istakao je Halilović u razgovoru.

To, objasnio je, podrazumijeva desetine nevidljivih stvari, poput menadžmenta kolekcije, arhiviranja eksponata i drugih poslova koje je po svjetskim standardima teško odraditi u BiH, gdje ne postoji ekosistem za to.

Ponosni smo da su te stvari ocijenjene najvišim ocjenama i u najjačoj konkurenciji dobile jednu od dvije glavne nagrade“, dodao je Halilović.

Ovo je prvi put u 40 godina dugoj historiji da ovu nagradu dobija neki muzej iz šireg regiona. Nagrada se dodjeljuje od 1977. godine muzejima koji su napravili izniman doprinos razumijevanju Evropskog kulturnog naslijeđa.

Nagradu dodjeljuje komitet za kulturu Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope, a tokom izbora sarajevski muzej je pohvaljen za apolitičnost i nastojanja da popuni praznine u dokumentiranju ratnih iskustava iz dječje perspektive.

Anadolija
Anadolija
Anadolija
Anadolija
Anadolija
Anadolija
Anadolija
Anadolija
Anadolija
Anadolija
Anadolija
Anadolija
Anadolija
Anadolija
Anadolija
Anadolija

Upozorenje vlastima

Muzej ratnog djetinjstva tako se pridružio nekim od najznačajnijih evropskih muzeja koji su u prošlosti dobili ovu nagradu, poput Liverpool Museum, Jewish Historical Museum, The Bavarian National Museum, Portimao Museum i drugi.

To je zaista jedno od najrespektabilnijih priznanja u muzejskoj industriji. Postoji 40 godina i ima dugu tradiciju. Proces da se dobije ta nagrada je prilično složen. Ona nam govori da smo uspjeli u svom planu. Kada smo krenuli u ovu priču osnivanja Muzeja ratnog djetinjstva, obećali smo izvrsnost u djelovanju i stojimo iza tog obećanja. Ova nagrada je po nama najbolja potvrda da smo uspjeli ispuniti svoje obećanje, ali takođe i potvrda da je u BiH, što je već potvrđeno uspjesima bh. filma i bh. muzike, kultura može biti konkurentna na međunarodnom nivou“, rekao je Halilović.

Smatra da je nagrada jedna vrsta podsjetnika donosiocima odluka u BiH na to šta predstavlja kultura, koliko kulturna industrija može doprinijeti i kako je treba tretirari.

“Smatram da je ova nagrada još jedna vrsta upozorenja vlastima u BiH da obrate pažnju i promijene odnos prema kulturi, da je ne posmatraju kao trošak, već kao investiciju, kao jednu granu privrede koja ima potencijal da bude čak i izvozna”, kazao je osnivač Muzeja ratnog djetinjstva.

O ratu govori iz dječjeg ugla

U Muzeju ratnog djetinjstva predstavljena je kolekcija ličnih predmeta, priča, audio i video svjedočenja, fotografija, pisama, crteža i drugih dokumenata koji dočaravaju jedinstveno iskustvo odrastanja u ratu. Iz Muzeja tvrde da njegovo stvaranje nije važno jedino da bi se trajno sačuvale uspomene na ratno djetinjstvo, već zato što će ovaj muzej, za razliku od drugih ratnih muzeja, dokumentovati iskustvo onih koji na započinjanje ratova nemaju nikakvog uticaja, a svejedno trpe višestruke posljedice.

Mislim da je generalno, na internacionalnom planu potrebna jedna platforma koja će dopustiti da se o ratu govori iz dječijeg ugla. Jedan od mojih izvora motivacije za ovakav projekat je to što sam smatrao da je nedovoljno takvog pogleda. Mi non-stop imamo projekte, knjige, filmove koji govore iz ugla vojnika, iz ugla novinara, iz ugla političara, ali oni koji su izuzetno pozvani da govore o ratu, a to su djeca koja nisu skrivila ratove, a izuzetno ih doživljavaju, nemaju najčešće priliku govoriti“, istakao je Halilović.

Misija Muzeja ratnog djetinjstva je kontinuirano i po najvišim standardima dokumentovati i digitalizovati materijale koji se odnose na odrastanje u ratu, a zatim ih prezentovati kroz različite medije, s ciljem edukacije što šire publike o ovom iskustvu. Plan je u budućnosti imati stalne postavke i u svijetu, a vizija da Muzej ratnog djetinjstva izraste u respektabilnu instituciju koja će biti najveći svjetski centar za istraživanje iskustva odrastanja u ratu.

Grupa okupljena oko Muzeja ratnog djetinjstva tokom realizacije projekta souočila se s preprekama profesionalne i logističke prirode. Najveći profesionalni izazov bilo je steći povjerenje osoba koje su donirale svoje predmete i priče muzeju. Što se tiče logističkih izazova, oni su se uglavnom odnosili na prikupljanje sredstava i pronalazak prostora.

Muzej je u jednoj od svojih istriživačkih faza prije dvije godine imao tri posto finansijske podrške od svih nivoa vlasti, a danas, kako kažu, ta pomoć se svela na nulu. Tako se trenutno muzej finansira isključivo vlastitim prihodima od ulaznica i muzejske prodavnice te uz pomoć međunarodnih donatora.