Dolžan: Ljubomorne žene izmislile mit o pijanstvu Prešerena

Kultura 09. feb 201508:43 > 08:43
Screensho YouTube

Tvrdnja da je najveći slovenski pjesnik i autor stihova "Zdravljice", današnje himne Republike Slovenije, kao alkoholičar umro od ciroze jetre može se naći u enciklopedijama i nekim njegovim biografijama, no jedan poznavatelj njegova života i opusa tvrdi da se radi o historijskom mitu kojemu su kumovali zlobni jezici ljubomornih žena.

“Oni koji Prešerena žigošu kao pijanca čine mu nepravdu i ne znaju o čemu govore”, kazao je za televizijsku stanicu POP-TV kulturolog Janez Dolžan iz Instituta za kulturu i turizam u Radovljici, povodom 8. februara, dana Prešerenove smrti koji Slovenci od 1946. slave kao državni praznik i nacionalni “Dan kulture”.

“Da je doista France Prešeren toliko mnogo pio, kako se govori, ne bi doživio 49 godina, umro bi prije svoje tridesete”, dodao je Dolžan, direktor ustanove koja vodi brigu o Prešerenovoj rodnoj kući u selu Vrba.

On tvrdi da su Prešerenu liječnici u Beču utvrdili oštećenja unutarnjih organa, gušterače i jetre, ali da uzrok tome nije bio alkohol nego deformacije do kojih je došlo u ranom djetinjstvu.

“Pjesnik je još od rane mladosti imao bolest gušterače jer su u to doba zbog previjanja beba ‘u štrucu’ i to tako tijesno da su djeca jedva disala”, kazao je Dolžan, dodajući da su se stoga pojavljivala oštećenja unutarnjih organa.

To se, kazao je, dogodilo i Prešerenu. Kasnije je pjesnik navodno zbog neurednog načina života, te premalo kretanja, dobio i šećernu bolest, ali on nikako nije bio alkoholičar.

“Prešerena su za pijanca nepravedno proglasili neki njegovi suvremenici, osobito žene kojima nije uzvraćao simpatije”, tvrdi Dolžan.

Pjesnik France Prešeren rođen je 3. decembra 1800. u Vrbi na Gorenjskem, a umro 8. februara 1849. u Kranju.

Kao advokat djelovao je u Ljubljani, gdje je nastala većina njegovih djela. Iako je neke pjesme napisao i na njemačkom jeziku, najvećim dijelom svog opusa na slovenskom stvorio je temelje modernog pjesničkog izričaja i slovensku literaturu uveo u suvremene evropske tokove.