Latham: Putin upravo dobio rat bez ispaljenog metka

Tri runde pregovora između SAD-a, Ukrajine i Rusije, održane u UAE i Švicarskoj između januara i februara 2026. godine, već su propale prije nego što je američka operacija "Epski bijes" uopće počela, što znači da je mirovni put za Ukrajinu bio zakopan kao mrtvo slovo na papiru danima prije nego što je prva američko-izraelska bomba pala na Iran, smatra profesor Andrew Latham.

Pravi pobjednik rata u Iranu bez ispaljenog metka

Prihvatite optimistično tumačenje na koje se Washington odlučio ove sedmice: "Epski bijes" je završen, primirje u Iranu se održava - ma koliko nominalno - i američka diplomatska pažnja se konačno može vratiti Ukrajini. To čitanje okreće kauzalnost unazad, mišljenja je Latham.

Tri runde pregovora između SAD-a, Ukrajine i Rusije, održane u UAE i Švicarskoj između januara i februara 2026. godine, propale su bez ikakvih rezultata. Taj neuspjeh prethodi Operaciji Epski bijes za nekoliko dana. Kada je bombardiranje Irana počelo 28. februara, mirovni put prema Ukrajini nije bio prekinut - već je bio mrtvo slovo na papiru.

Trumpov telefonski razgovor s Putinom prošle sedmice zaslužuje više pažnje nego što je dobio.

Putin je ponudio pomoć Rusije u upravljanju iranskim zalihama obogaćenog uranijuma. Ponuda je stigla u tačnom trenutku kada je Trumpu bilo potrebno rješenje koje bi spasilo obraz za najtrnovitije tehničko pitanje u iranskim pregovorima, a Kremlj je to i uspio postići, pozicionirajući Rusiju ne kao sankcionisanog protivnika koji traži kompromis, već kao nezamjenjivog partnera Washingtona u rješavanju najhitnije američke vanjske krize.

Bosnu video:

Isti poziv bio je onaj u kojem je Trump iznio ideju o "malom primirju" za Ukrajinu. Putin je odgovorio u roku od nekoliko dana objavom primirja na Dan pobjede - pauze tempirane do godišnjice Sovjetskog Saveza, koja Moskvu nije koštala ništa. Ruska strateška saradnja s Iranom poklopila se s ukrajinskim prijedlogom za primirje koji Kremlj ništa nije koštao. 5. maja, istog dana kada je Rubio proglasio "Epski bijes" završenim, Lavrov je zatražio poziv s državnim sekretarom, pokrivajući i Iran i Ukrajinu u istom dahu - Moskva je to povezivanje učinila eksplicitno i bez srama.

Zamrznuti sukob po namjeri

Sam redoslijed ne uspostavlja koordinaciju, a to nije ni potrebno - ono što pokazuje jeste da je Moskva pronašla rješenje za najhitniji problem Washingtona u tačnom trenutku kada je ono bilo potrebno, a zauzvrat nije izvukla nikakav vidljiv ustupak od Ukrajine. "Ukrajina je bila neizgovorena valuta te razmjene, a tretirati je kao bilo šta drugo je strateška greška", ocjenjuje Latham.

Većina analiza ukrajinski zastoj predstavlja kao pregovarački neuspjeh - dvije strane s nekompatibilnim stavovima koje nijedan posrednik još nije premostio. Takvo shvatanje umanjuje ono što se zapravo događa.

Ruski zahtjevi se nisu pomjerili ni za jedan stepen tokom ovog perioda. Moskva i dalje insistira na priznavanju sve četiri oblasti koje je zauzela, uključujući i značajnu teritoriju koju njene snage nikada nisu okupirale. Također, Rusija traži trajnu garanciju da Ukrajina nikad neće ući u NATO, kao i ograničenje ukrajinske vojne snage koje bi svaku sigurnosnu garanciju učinilo besmislenom u praksi. Ukrajina je krajem 2025. godine podnijela kontraprijedlog od 20 tačaka; rusko Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je da nikada nije primilo dokument.

Zamrznuti sukob nije proizvod neuspjelog posredovanja - to je Moskva preferirano konačno stanje, a strukturna logika nije komplicirana. Neodređeni limb isključuje put Ukrajine ka NATO-u, usporava obnovu i sprječava bilo kakvu normalizaciju njenog vojnog položaja, dok Rusija obnavlja svoju industrijsku bazu iza linije primirja koja na karti izgleda kao granica.

"Evropa je bila iskrena u svojim naporima da popuni prazninu - koalicija voljnih je stvarna, a okvir sigurnosnih garancija oblikovan je oko Trumpove obaveze da služi kao zaštita od tvrde sile. Ali Rusija je odbacila bilo kakvo prisustvo zemalja NATO-a na ukrajinskom tlu, a sigurnosne garancije bez kredibilne američke provedbe su upravo strukturna dvosmislenost koju zamrznuti sukob treba iskoristiti. Ponovno naoružavanje je višegodišnji projekat, a diplomatski prozor za Ukrajinu nije", tvrdi američki stručnjak.

Šta ovo znači za Washington

Zelenski je ove sedmice u Jerevanu rekao evropskim liderima da će ljeto prisiliti Putina na djelovanje - proširiti rat ili se okrenuti diplomatiji. To tumačenje je vjerovatno tačno. Ali primijetite šta to otkriva: Ukrajina čeka rusku odluku umjesto da je prisiljava. Ta asimetrija definiše gdje se zapravo nalazi poluga uticaja i nema nikakve veze s Hormuškim moreuzom.

"Scenariji u kojima se ovo drugačije odvija nisu nula. Trump bi mogao doći na pregovore o Ukrajini s zamahom izvedenim iz Irana i insistirati na istinskim ustupcima, umjesto da bude uvučen u Putinov okvir. Ruski ekonomski pritisak bi se mogao intenzivirati bez pune mobilizacije koju je Putin do sada izbjegavao. Degradacija iranske mreže posrednika mogla bi na kraju smanjiti jedan element šire arhitekture uticaja Moskve na načine koji se registruju u ukrajinskoj računici", smatra Latham.

Ništa od toga nije u vidljivim zapisima. Ono što je u zapisima jeste primirje ponuđeno kao gest, ponuda uranijuma produžena kao transakcija i mirovni proces koji je već propadao prije nego što je rat s Iranom dao Moskvi dodatnih 10 sedmica da ga pusti da potpuno propadne.

Washingtonu treba Moskva

Latham podsjeća da zamrznuti sukob u Ukrajini nije nastao iz iranskog rata - on godinama prethodi "Epskom bijesu", ukorijenjen je u ruskim zahtjevima osmišljenim da budu odbijeni i posredničkom putu koji je već propao kada se pažnja Washingtona pomjerila negdje drugdje.

Ono što je iranski rat dao Putinu bilo je nešto korisnije od prednosti na bojnom polju: deset sedmica tokom kojih je Washingtonu Moskva bila potrebnija nego što je Moskvi bio potreban Washington, i transakcija koja je Rusiju pretvorila iz sankcionisanog izopćenika u nezamjenjivog partnera - bez ikakvih troškova za Kremlj u Ukrajini, ističe profesor.

To je problem Ukrajine na koji bi se Washington trebao fokusirati, a "primirje s Iranom nije rješenje", zaključuje Andrew Latham.

┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad