Potresno svjedočenje iz Gaze za N1: Desetogodišnjaci brinu o porodicama, a mnogima je humanitarni obrok jedina nada da neće gladovati

Prema podacima koje je Hamdan iznijela za N1, tokom posljednjih obilnih padavina potpuno je uništeno više od 6.000 šatora, dok je više od 17.000 objekata i šatora djelimično uništeno ili oštećeno. Ljudi su, kaže, danima pokušavali spasiti ono malo stvari koje imaju.

"Zamislite da živite u krhkom, jednostavnom šatoru. Voda im je curila unutra, njihove stvari su bile potopljene, a proveli su oko dva dana bez sna čisteći svoj prostor, madrace i sve ostalo", kazala je Hamdan.

Situacija nije mnogo bolja ni kada je riječ o hrani. Hamdan objašnjava da se ne može reći da hrane u Gazi uopće nema, ali je izbor veoma ograničen, nutritivna vrijednost dostupnih namirnica često nedovoljna, dok su cijene za brojne porodice nedostižne. Mnogi zavise od organizacija koje dijele dnevne i tople obroke.

"Ako organizacije koje osiguravaju dnevne obroke ne dođu makar jednom dnevno, ostat će gladni i neće imati ništa od čega bi tog dana preživjeli", upozorila je.

Posebno je ukazala na položaj djece, a naročito djece koja su ostala bez roditelja. Prema njenim riječima, djeca u Gazi prisiljena su preuzimati odgovornosti koje ne bi smjele pripadati njihovoj dobi.

"Zamislite desetogodišnje dijete koje je odgovorno za svoju porodicu, koje mora donositi hranu i vodu, noseći kante s vodom koju dopremaju cisterne na ulicama", rekla je Hamdan.

Iako različite humanitarne organizacije pomažu hranom, dodacima prehrani, vitaminima i programima podrške za siročad, ona naglašava da takva pomoć u ratnim okolnostima više nije dovoljna ni za pokrivanje osnovnih potreba.

Hamdan je tokom 2024. i 2025. godine radila i s bosanskohercegovačkom humanitarnom organizacijom Pomozi.ba, kao terenska monitorica. Kaže da joj je upravo taj posao omogućio da vidi koliko solidarnosti prema stanovnicima Gaze dolazi iz Bosne i Hercegovine.

"Ljudi su nas pitali odakle dolazi podrška i hrana. Govorili smo im da dolazi iz Bosne. Pitali bi gdje je Bosna i ko su ti ljudi, pa bismo im objašnjavali", ispričala je. Smatra da ratna iskustva povezuju bosanskohercegovačko i palestinsko društvo, ali i da saznanje da ljudi hiljadama kilometara daleko brinu o njima stanovnicima Gaze daje barem dio nade.

"Spoznaja da je nekome stalo do vašeg postojanja pomaže ljudima ovdje da zadrže barem malo nade i volje za životom."

Rat je promijenio i njen vlastiti život. Kada je počeo bila je studentica i, kako kaže, jedno vrijeme nije znala hoće li uopće uspjeti završiti obrazovanje. Nastavila je studirati online i diplomirala u septembru 2025. godine. Tokom rata počela je intenzivnije razvijati vještine pisanja i pripovijedanja kako bi dokumentirala iskustva ljudi oko sebe, posebno žena i djece.

Sada planira nastaviti obrazovanje i upisati master studij usmjeren na razvoj, poslijeratni oporavak i društva pogođena ratom. Cilj joj je, kaže, jednog dana stečeno znanje vratiti Gazi i učestvovati u njenoj obnovi i rehabilitaciji.

Na pitanje kako se nakon svega što svakodnevno vidi i proživljava uspijeva odmoriti, njen odgovor bio je jednostavan: "Zapravo, ne opuštam se, jer ne možete. To je stvarnost. Od te stvarnosti ne možete pobjeći."

Kaže da ponekad pokušava ne razmišljati previše o onome što je okružuje, dok postoje trenuci kada je sve što vidi potpuno preplavi.

"Možda je moja situacija bolja nego kod drugih ljudi, a upravo ta pomisao me rastužuje jer osjećam da to nije pravedno. Zašto bi neki ljudi morali živjeti bolje od drugih? Svi bismo trebali imati isti život u smislu osnovnih potreba i istih osnovnih ljudskih prava."

A ono što stanovnici Gaze traže, zaključuje Hamdan, nisu nikakvi luksuzi.

"Govorimo samo o domu, hrani i vodi. Ne govorimo o nekakvim luksuznim potrebama."