Dosije nasilnika, a značka zaštitara: Ko je dozvolio Tariku Pruscu da nosi pištolj?

Samo u Kantonu Sarajevo, svakodnevno se u prosjeku, evidentira jedno do dva krivična djela nasilja u porodici, objavio je kantonalni ministar unutrašnjiih poslova, Admir Katica. Shodno važećim procedurama i provođenja zaštitnih mjera, policijski službenici su za prva tri mjeseca ove godine izvršili više od 2.600 obilazaka žrtava, 30 svakodnevno. No, nije ovo prvi put da se mjera zabrane ispostavi nefunkcionalnom, kažu upućeni.

Dragan Mioković, predsjednik Komisije za sigurnost PD PFBiH:

"I jedna od stvari na kojoj treba poraditi na analizi ovog stravičnog zločina je kako obezbijediti da onaj ko dobije mjeru zabrane pristupa ženskoj osobi, da onaj ko treba da to kontroliše, bude efikasan i spriječi ga u eventualnoj namjeri da prekrši tu odredbu.”

Ministar Katica Skupštini KS podnio je izvještaj o preduzetim mjerama i radnjama policijskih službenika PU Novi Grad na okolnosti prijave Elme Godinjak protiv bračnog partnera Tarika Prusca. Ističe da je Opštinski sud u Sarajevu osmog aprila ove godine Pruscu izrekao zaštitnu mjeru zabrane.

Prva provjera provođenja izrečene zaštitne mjere i obilazak žrtve nasilja izvršena je 14.04.2026. godine, potom 22.04. i posljednja 29.04. – dakle, dva dana prije ubistva. Prilikom svake izvršene provjere policijski službenik je obavio razgovor sa žrtvom i nijednom nije prijavljeno kršenje zaštitnih mjera, niti je bilo problema u provođenju zaštitnih mjera.

Ali je i dalje nejasno, zašto neko, poput Prusca, kome je prije 10 godina presuđeno za nasilje u porodici, a u međuvremenu su mu izrečene i mjere zabrane, može da bude zaposlen u jednoj agenciji za privatnu zaštitu i posjeduje pištolj? I zašto je službeni pištolj, kojim je izvršio ubistvo, posjedovao i nakon radnog vremena? Katica pojašnjava da MUP Kantona Sarajevo, putem Inspektorata za zaštitu od požara, zaštitarske agencije i unutrašnje službe zaštite, ima nadležnost da izvrši kontrolu brojnosti oružja koje posjeduju agencije. Drugi dio nadležnosti, jer se radi o zaštitarskim poslovima unutar banke, je na FMUP-u i ovo je jedan od onih slučajeva gdje su nadležnosti podijeljene, ističe. S druge strane, ministar unutrašnjih poslova FBiH, Ramo Isak, navodi da je nadležnost kontrole najvećim dijelom na nivou KS.

Ramo Isak, ministar unutrašnjih poslova FBiH:

“Kantonalna ministarstva su ta koja sve rade na svom kantonu. Od momenta sticanja uslova osobe za podnošenje sertifikata, kanton provjerava da li ta osoba ispunjava uslove. Kada izda rješenje i dostavi federalnom ministarstvu, tada federalno ministarstvo organizuje obuku za zaštitara i tada stiče zvanje zaštitara i dobija sertifikat.”

Ukoliko je određena agencija zaposlila osuđivanu osobu, dodaje Isak, propust je na agenciji koja s tom osobom sklapa ugovor, ali i na kantonalnom ministarstvu koje ne može dati saglasnost niti izdati akreditaciju, ako osoba prolazi kroz evidencije kažnjavanja.

Dragan Mioković, predsjednik Komisije za sigurnost PD PFBiH:

“Neophodno je utvrditi kada je Prusac postao zaštitar, kada je podnio zahtjev da pristupi obuci za zaštitara i ako je to bilo prije nego što je izvršio krivično djelo nasilje u porodici koje je evidentirano i za koje je presuđen, kako je mogao pristupiti obuci i dobiti certifikat? Ukoliko se to desilo poslije, kada je imao zaštitarski certifikat, zbog čega sud nije obavijestio agenciju i onda ga ona otpustila."

Iz agencije "Sec One" u kojoj je Prusac bio zaposlen, za N1 ističu da su u konkretnom slučaju postupali u skladu sa Zakonom o agencijama. Dok mnogi strahuju da u pojedinim slučajevima agencije za zaštitu, postaju utočište za lica sa sumnjivim dosijeom, vlasnik jedne od njih ističe.

Alija Jašarević, vlasnik Agencije za privatnu zaštitu:

“Pravosuđe je bilo dužna da obavijesti Federalni MUP da obavijesti ustanovu koja izdaje sertifikat i poslodavca u čijoj agenciji je zaposlen. Ako se nama pošalje, ili kantonalnom MUP-u, nebitno, po službenoj proceduri se pokreće procedura, oduzima se sertifikat i automatski ne može biti zaštitar.”

Dok odgovornost tek treba da bude utvrđena...

Bezbjednosni rizik predstavlja i zvanični podatak da građani BiH imaju više od 370 hiljada komada legalnog oružja. Ako na to dodamo ilegalne komade, znamo da ih BiH broji više od milion.

Sandi Dizdarević, univerzitetski profesor:

“Ukoliko biste napravili istraživanje ili imali uvid u bilo koje istraživanje počinjenog teškog krivičnog djela vidjećete da se radi o ilegalnom oružju. Bojim se da je čitav sistem vrijednosti urušen do te mjere da se mi bavimo, isključivo, nakon određenog slučaja, nastojeći da budemo generali poslije bitke.”

Zakonski okvir koji je izmijenjen prilično je popravio situaciju i suzio prostor za nasilnike, ali operacionalizacija na terenu nije vidljiva, što se posebno ogleda u sistemu elektronskog nadzora kojeg još nema, zaključuje naš sagovornik.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad