Tromp o Mladiću: Imao je privilegiran položaj, BiH nikada nije tražila da se to ispravi

Tromp je posebno ukazala na, kako tvrdi, propust Bosne i Hercegovine: država nikada nije službeno zatražila da se takva situacija promijeni.

"Imao je relativno privilegiran položaj"

Tromp je najprije odbacila tvrdnje koje su se posljednjih godina pojavljivale o tome da Mladić u Hagu nije imao odgovarajuću medicinsku skrb.

Podsjetila je da je u Hag stigao prije približno 15 godina u veoma narušenom zdravstvenom stanju, ali da se ono tokom boravka u Scheveningenu održavalo zahvaljujući, kako je kazala, visokom nivou zdravstvene zaštite.

Kao jednostavan način provjere tih tvrdnji predložila je poređenje fotografija Mladića iz vremena kada je stigao u Hag s onima iz narednih godina.

"Mislim da je totalno, apsolutno nekonstruktivno razgovarati o tome kakva je bila njegova skrb", kazala je Tromp.

Međutim, pitanje humanitarnog puštanja, objasnila je, nije zavisilo samo od zdravstvenog stanja. Sudije su morale uzeti u obzir javni interes, položaj žrtava, društvo u koje bi se osuđenik vratio, ali i njegovo ponašanje i odnos prema zločinima za koje je osuđen.

Tromp je naglasila da Mladić nikada nije prihvatio ni dio odgovornosti, niti je promijenio odnos prema zločinima i žrtvama.

Zbog težine genocida, njegovog ponašanja tokom suđenja i boravka u pritvoru te položaja žrtava, smatra da sud "nije imao izbora" nego dati prednost interesima žrtava i društva u koje bi se Mladić vratio.

Godine u haškom pritvoru

Tromp je potom ukazala na aspekt Mladićevog izdržavanja kazne o kojem se, prema njenom mišljenju, u BiH nedovoljno govorilo.

Mladić nakon pravosnažne presude nije napustio pritvorsku jedinicu Ujedinjenih nacija u Scheveningenu kako bi doživotnu kaznu služio u zatvoru neke od država koje su prihvatile izvršavanje haških kazni.

Tromp objašnjava da je sistem u Scheveningenu prvenstveno pritvorski i da nije napravljen za dugotrajno služenje kazni osuđenika za najteža krivična djela.

"Bosanska javnost, što se tiče tog digniteta i humanitarnog elementa kako je Mladić tretiran, treba shvatiti da je cijelo ovo vrijeme on imao relativno privilegiran položaj kao zatvorenik, jer zatvorska ćelija u Hagu nije zatvor za najteže kriminalce u kojima su završili drugi presuđenici za genocid", kazala je Tromp.

Kao primjer navela je Radoslava Krstića, koji je nakon presude kaznu služio u Velikoj Britaniji.

Tromp: BiH nikada nije službeno reagovala

Posebno je izdvojila odnos institucija Bosne i Hercegovine prema činjenici da Mladić nije premješten.

"Bosanska država, znači država Bosne i Hercegovine, nikad nije službeno tražila da se ova omaška ispravi", kazala je Tromp.

Prema njenim riječima, tokom svih godina nije upućen službeni zahtjev da Mladić napusti pritvorski sistem u Scheveningenu i bude premješten u zatvor države koja bi izvršavala njegovu kaznu.

"Sve ove godine što je on bio u zatvorskoj ćeliji u Hagu nije došao službeni dopis od strane Bosne i Hercegovine da se on izvadi iz tog privilegiranog sistema pritvora i da ga se, ustvari, smjesti u pravi zatvor u jednoj od država koje su ponudile da prime presuđenike iz Haga", kazala je.

Tromp smatra da BiH nije bila bez mogućnosti da reaguje, navodeći da je kao država članica UN-a mogla biti aktivnija, dok je Srbija, s druge strane, aktivno reagovala na pitanja koja su se odnosila na Mladićev položaj.

Šta ostaje nakon Mladićeve smrti?

Drugi važan dio razgovora odnosio se na pitanje šta smrću Ratka Mladića završava, a šta ostaje otvoreno.

Tromp smatra da njegova smrt ponovo vraća pažnju na pitanja genocida, Haškog tribunala i njegovih presuda, koja ostaju od ključnog značaja za BiH.

Naglasila je da su presude Tribunala stvorile pravni okvir koji se više ne može izbrisati.

"Tribunal je donio te nevjerovatno važne pravno-historijske presude da se u Bosni i Hercegovini desio genocid i to je nešto što sada Bosni niko više ne može oduzeti, bez obzira na narative poricanja i narative veličanja, odnosno trijumfalizma", kazala je.

Ali pravosnažne presude, prema Tromp, nisu kraj istraživanja.

Pravni proces je završen, historijski nije

Tromp pravi jasnu razliku između pravnog i historijskog narativa. Pravomoćna presuda je, kako objašnjava, "zamrznuta u vremenu i prostoru".

To znači da čak i ako bi nakon Mladićeve smrti bio pronađen novi dokument koji bi dodatno dokazivao njegovu odgovornost, on više ne može promijeniti pravni ishod njegovog slučaja.

"Međutim, to je moment kad povijesni narativ i stvaranje znanja, ustvari, preuzmu tu metodologiju", kazala je.

Za razliku od sudskog postupka, historijsko istraživanje može nastaviti uključivati nove dokumente, izvore i perspektive.

Upravo zato Tromp smatra da jedno od najvećih naslijeđa Haškog tribunala nisu samo njegove presude nego i ogromna arhiva dokumenata koju je prikupio.

"Tribunal ne samo da je proizveo presude, bez obzira kakve su, oslobađajuće ili osuđujuće, on je koncentrirao na jedan nevjerovatan način, prvi put u civilizaciji, toliko važnih dokumenata, izvornih stvari na jednom mjestu", kazala je.

Ta građa, zaključuje Tromp, omogućit će historičarima i drugim istraživačima da se vraćaju ovim pitanjima i nakon što više ne postoji mogućnost novih pravnih postupaka protiv Ratka Mladića.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad