Oglas

Dijagnoza "masna jetra" krije pet različitih stanja: svako nosi drugačiji rizik od ciroze, raka i bolesti srca

author
N1 BiH
21. okt. 2026. 11:08
jetra
Jetra je motor organizma

Masna bolest jetre, koja pogađa gotovo 30% odraslih osoba širom svijeta, zapravo se sastoji od pet biološki različitih podtipova. Istraživači klinike Mayo otkrili su da svaki nosi drugačije rizike od zatajenja jetre, raka i bolesti srca. Nalazi bi vremenom mogli promijeniti način na koji ljekari prepoznaju rizične pacijente i biraju liječenje.

Oglas

Dvoje pacijenata može dobiti istu dijagnozu, masna jetra, a zapravo imati različite bolesti. Do tog zaključka došli su istraživači klinike Mayo u saradnji s Virginia Techom. Identificirali su pet biološki različitih oblika stanja koje se stručno zove MASLD.

Svaki od tih oblika, kako navodi klinika Mayo, povezan je s drugačijim rizicima: od bolesti srca i zatajenja jetre do raka i potrebe za transplantacijom. Rezultati su objavljeni u časopisu Nature Communications.

Različiti putevi do iste dijagnoze

Naučnici su pokazali da se MASLD može razviti kroz nekoliko bioloških puteva. Neki su usko povezani s pretilošću i dijabetesom, dok se za druge čini da su uzrokovani naslijeđenim genetskim razlikama.

Jedan od najvažnijih nalaza odnosi se upravo na genetske oblike. Oni su povezani s većom vjerojatnoćom napredovanja do uznapredovalog oštećenja jetre, čak i kod ljudi koji nemaju metaboličke faktore rizika koji se obično vežu uz masnu jetru.

„Kada se klinički i genomski podaci analiziraju zajedno na ovoj skali, počinje se uočavati obrasci napredovanja bolesti koji bi inače ostali skriveni“, kaže Shulan Tian, koautorica i bioinformatičarka u klinici Mayo.

Šta je MASLD i zašto je opasan

MASLD, ranije poznat kao nealkoholna masna bolest jetre, razvija se kada se višak masti nakuplja u jetri. Mnogi ljudi ne osjećaju nikakve primjetne simptome, pa stanje može godinama ostati neotkriveno.

Masna jetra ne uzrokuje uvijek ozbiljne komplikacije. Ipak, može napredovati do upale, ožiljavanja i trajnog oštećenja, a teški slučajevi mogu dovesti do ciroze, stanja u kojem opsežni ožiljci sprječavaju pravilan rad jetre.

MASLD je glavni uzrok ciroze, raka jetre i transplantacije jetre u svijetu. Zato je razumijevanje zašto neki pacijenti dobiju teške komplikacije, a drugi ne, postalo važan cilj istraživača.

Kako je otkriveno pet podtipova

Tim je analizirao rezultate genetskog sekvenciranja i opsežne medicinske podatke za više od 4.600 pacijenata s dijagnozom MASLD. Uzeli su u obzir enzime jetre, indeks tjelesne mase, nivo lipida u krvi i druge pokazatelje metaboličkog zdravlja, kao i dijabetes, depresiju i apneju u snu.

Napredni kompjuterski modeli tražili su obrasce koji povezuju pacijente sa sličnim genetskim karakteristikama i kliničkim nalazima. Tako je nastalo pet grupa, svaka s vlastitim biološkim obilježjima.

Istraživači su se oslonili na Atlas istraživačkih podataka klinike Mayo, sistem koji povezuje genetske informacije pacijenata s detaljnim medicinskim kartonima. Platformu je pomogao razviti dr. Eric Klee, a koristi i podatke studije Tapestry, najveće zbirke egzoma klinike Mayo s više od 100.000 učesnika. Egzom je dio DNK koji sadrži upute za stvaranje proteina.

Veze s depresijom, apnejom i migrenom

Razlike među podtipovima protežu se izvan same jetre. Istraživači su prvi put identificirali veze između određenih podtipova MASLD-a i depresije, apneje u snu i migrene.

Nalazi ne dokazuju da masna jetra direktno uzrokuje ta stanja. Oni samo ukazuju da biološki procesi u osnovi nekih oblika masne jetre mogu biti povezani s problemima u više dijelova tijela.

Šta bi ovo moglo promijeniti u liječenju

Umjesto da se svaki pacijent liječi kao da ima istu bolest, ljekari bi mogli koristiti genetske i kliničke podatke da utvrde koji je podtip prisutan i koje se komplikacije najvjerovatnije razvijaju. To bi bilo posebno korisno za pacijente s genetskim oblicima teškog oštećenja jetre koji imaju malo klasičnih faktora rizika.

Tim sada planira provjeriti nalaze na većoj i raznolikijoj populaciji. Žele i utvrditi reaguju li podtipovi različito na dostupne terapije, uključujući agoniste GLP-1 receptora, lijekove koji se koriste kod dijabetesa tipa 2 i gojaznosti.

Ako buduće studije potvrde te razlike, nalazi bi mogli pomoći preciznijem skriningu, ranijoj intervenciji i terapiji prilagođenoj biologiji svakog pacijenta. Za sada je riječ o istraživanju, a ne o promjeni kliničke prakse.

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama