Korida pored Banjaluke: “Volovi su dio porodice, a koride mjesto druženja i upoznavanja”

Fenomeni 10. dec 202314:47 0 komentara

Ni Pamplona, ni Grmeč, ni Čevljanovići, niti Kočićev zbor. Ovo je Bronzani Majdan pored Banjaluke.

Aco je otišao trbuhom za kruhom, ali svoj kraj nije zaboravio. Vraća se da njeguje tradiciju borbe bikova. Napada šampionsku titulu, novi je u tome, ali kaže za godinu dana ga svi znaju.

“Živim u Sloveniji već 13 godina, gore radim, ali je srce ovdje, volim svoj kraj. Ovdje se najbolje osjećam. Kad idem gore do Zagreba ne govorim ni dobar dan, ni ništa, a kad se vraćam – pjesma. Ja sam na Manjači odrastao, svaki Kočićev zbor radio”, kaže za N1 Aco Batar, organizator koride u Bronzanom Majdanu.

Na ovoj koridi četrdeset je prijavljenih grla u više kategorija, a glavna borba je Ždralonja protiv Brizana -za šampiona Balkana.

“Ždralonja protiv Brizana Ćanija Rođenka. Moj bik je mlad vo, pustiću ga u vatru da vidim šta imam, šta hranim. Imao sam protiv Muje u teškoj kategoriji, bo sam i izgubio, imao sam tremu. Danas nemam uopšte treme. Ubijeđen sam u svog vola, miran je, u borbi je, ima srce”, kaže Aco Batar.

Ljubav i sport

A srce i rog, najbitniji su.  Dvadeset ugovorenih borbi, traži se šampion BiH u lakoj, ali i šampion Balkana u srednjoj kategoriji. Mujo je dvostruki šampion države sa bikom Brizanom. I on je gastarbajter, mislima i srcem okrenut Bosni. Već 15 godina ozbiljno se bavi borbama bikova.

“Ovo je vrsta hobija, ljubav, sport, takmičenje, poznavanje ljudi, u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, uglavnom se svi poznajemo”, kaže Mujo Hrvačić, vlasnik Brizana.

Navodi da je vrlo zahtjevno raditi s bikovima i da bikovi jesu skupi, ali se ljubav novcem ne plaća.

“Ja imam par volova ne možeš ih parama kupiti, to je strast, nema cijene. To je ime, prestiž.”

A šta kada bikovi odu u penziju?

“Ako je bik dokazao da je dobar, ide u penziju, za rasploda da pravi svoje potomke, ako je zaslužio, ako nije ide gdje i svaki drugi, u mesnicu”, kaže Hrvačić.

Za njega je, kaže, svaka korida dobra.

“Pazimo bikove kao da su dio familije”

“U Bosni i Hercegovini je tradicija krenula od Grmeča, Međeđeg brda, Stričića… Postoje zapisi da su ljudi to držali. To je očuvalo tradiciju u BIH. U Austriji nema ovoga, to je zabranjeno, ja kad u Austriji pričam o tome, oni pitaju je li to kao u Španiji, a ja im pokažem, oni ne mogu da vjeruju da je to tako.”

Više je takmičarskih kategorija, laka do 700 kg, srednja do 850, preko 850 kg je teška. Tradiciju ne čuva samo Bosna, već i Hercegovina.

“Tradiciju je započeo stric pokojni Miro, već 42 godine se bavimo time, imamo pet bikova u štali za bosti, imamo još mladih. Ja živim u Posušju, radim u Hrvatskoj, jer smo na granici, sam ih hranim svako jutro svako veče, čistim.
Ne bih o parama, svako daje koliko može. Jeste hiljade eura sve košta. Ja sam sada ima 2 mjeseca kupio bika, platio sam ga 21.000 eura. Nema isplativosti, to je hobi, čisto trošenje para. Najmanje me žena podržava. Djeca vole, otac voli, to je u familiji dosta dugo, doći će i stric, stričevići, dosta rodbine, prijatelja da nas podrže. Samo držim tešku kategoriju preko tone, bodem sa organizatorom Acom Batarom sa njegovom Rusijom, očekujem pobjedu. I prošle godine sam ga podržao i ove ću, to je moj prijatelj, podržavaću ga dok god mogu”, kaže Julijan Jukić Brašnarević iz Posušja.

Ističe da nacionalnih razlika nema.

“Nema ni u kakvom sportu razlike, ako ćemo pošteno, ima par izuzetaka. Čast mi je kada me zovu negdje dalje, u Bronzani Majdan ovdje ili u Visoko, na sve strane BiH.”

Ovo je skup sport, priznaju. Vo zavisno od težine pojede i preko 10 kg hrane dnevno.

“Ovo je baš skup sport, plaćamo trenere, hrana, čista žita, veterinare, prevoz…”, kaže Batar.

I upravo zbog ljubavi prema ovim životinjama, ulaganja u njih, tvrde da korida nije ništa loše. Onima koji su za zabranu korida poručuju:

“Ja bih volio pozvati te ljude u moju štalu, Mujinu, u štalu Dine Ramljaka, Seada Seferevića… da samo da uđu u štalu da vide kakav tretman imaju ti volovi, zna se kada jede kada pije. Imaju bolji tretman ima nego ja. Ovo ti je kao boks, u areni se odluči ko je bolji”, ističe Batar.

“Mi bikove pazimo, kao da su dio familije. To su odgojeni bikovi, mirni, nisu zlonamjerni, nema straha od njih, moraš imati krv dobru, odgojiti to kako treba, isto kao čovjek dijete. Kao dio porodice”, dodaje Hrvačić.

“Borbe se održavaju u prirodi, ako ih negdje pustimo s kravama, oni se svakako međusobno bodu. Nije umjetno, umjetno je u Španiji, gdje ljudi puste bikove, bježe pred njima, mogu da ih ubodu. Ima sada i Savez, uveden je red, bikovima se tupe rogovi prije svake borbe, bikovi samo znaju kad je jedan jači on sam uteče, nemaju argumenata za to zabraniti”, ističe za N1 Jukić.

Ne pamti slučaj da je bik bika usmrtio. Ipak tradiciju održavanja korida u BiH kritikuju mnoga udruženja za zaštitu životinja.

Grmečka, Ilijino brdo, Kočićev zbor, imaju najdužu tradiciju, a čest gost i prepoznatljivo lice je i voditelj korida Azem Čauš iz Travnika.

Davne 1999. godine je otpočeo taj posao. Uz sudije, najbolje zna pravila ovog neobičnog sporta.

“Kroz Parlament i Dom naroda je prošlo je da su nam odobrili koride, da ih možemo raditi uz pravila. Nema oštrenja rogova, bik mora imati svoj zdravstveni karton. Mi imamo Savez, udruženja, svake godine sazovemo Skupštinu koja rukovodi ovim sportom”, kaže Azem Čauš dodajući:

“Nećete primijetiti policiju, po 4000 – 5000 ljudi bude na skupu i nema problema. Ljudi popiju, pojedu, druže se, to je korida, mnogi nas smatraju seljaklukom, a evo ja sutra kad svane dan idem u kancelariju –  dobar dan, izvolite, kravata, odijelo, a danas sam ovdje u službi komentatora, voditelja.”

Hiljade ljudi svih nacionalnosti dolazi na ove opšte-narodne zborove. Stotine čak i iz inostranstva. Stariji se sjećaju masovnijih korida.

“U Jugoslaviji je bila jedna borba-Međeđe brdo na Grmeču, 150,000 duša bilo, tri dana ideš da dođeš gore. Boga mi onda su bili jači bikovi. Sada ih hrane da budu što veći. Prije bilo prirodno, dovedu ih s planine, pašnjaka. Nije bilo bika preko 600 kg, sada ih ima tona i 200, 300”, kaže Dušan iz Prijedora.

Ždralonja je u konačnici pobijedio Brizana, Rusija izgubila od Posušja.

A posjetioci ostali do dugo u noć da se vesele i prepričavaju lovačke priče o snazi svojih volova.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!