Mustafić za N1: Kultura je posljednja linija odbrane multietničke BiH, politika ovu zemlju razara po svakom šavu

"Kultura ne smije da pripada nikome. Kultura pripada građanima. Kultura mora ostati autonomno polje, slobodno polje djelovanja, u kojem imate slobodu izražavanja i slobodu misli", poručio je Mustafić.

Govoreći o odnosu politike prema kulturnim institucijama, naglasio je da na njihovom čelu moraju biti stručnjaci, a ne osobe čija je glavna kvalifikacija politička pripadnost.

"Ljudi koji su na čelu tih kulturnih institucija moraju da budu eksperti, njihova biografija mora da bude njihov najjači adut, njihov umjetnički opus, djelo, menadžerske sposobnosti, a ne politički background", rekao je.

Smatra da svaka demokratski izabrana vlast ima pravo oblikovati kulturnu politiku, ali da to ne smije značiti političko preuzimanje institucija.

"Institucije ne smiju postati partokratska uporišta određenih političkih opcija, niti one smiju ni na koji način zavisiti od senzibiliteta ministra ili nekoga ko je u izvršnoj vlasti", upozorio je.

"Sve što ima prefiks BiH je marginalizirano"

Mustafić je ukazao na problem decentralizovanog sistema upravljanja kulturom, podsjećajući da Bosna i Hercegovina nema državno ministarstvo kulture, dok se nadležnosti dijele između različitih nivoa vlasti.

Prema njegovoj ocjeni, takvo uređenje posebno pogađa institucije od državnog značaja, među kojima su Zemaljski muzej, Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH, Umjetnička galerija BiH i Kinoteka BiH.

Tvrdi da su institucije koje čuvaju zajedničko kulturno-historijsko naslijeđe zemlje godinama marginalizovane, što povezuje s političkim narativima zasnovanim na etničkim podjelama.

"Dominantni narativ je narativ etničke distance, podjela, unutar kojeg je kultura subverzivni element po svom fenomenu, jer kultura je integrirajuća. Ona nas skuplja, kultura želi harmoniju, kultura želi kompoziciju, a ovo sve što radi politika je zapravo politika podjele", kazao je.

Posebno je kritikovao stanje u oblasti finansiranja umjetnosti na federalnom nivou, navodeći da su fondacije koje bi trebale podržavati filmsku, izdavačku i muzičko-scensku djelatnost tokom protekle četiri godine bile disfunkcionalne.

"Nisu čak raspisivani ni konkursi", naglasio je, govoreći o problemima s kojima se suočavaju umjetnici i kulturni radnici.

Upozorio je da je zbog takvog odnosa veliki dio finansiranja kulturnih projekata prepušten kantonima i općinama, dok izostaju koordinacija i dugoročna strategija.

Narodno pozorište: 48 premijera, ali zgrada se raspada

Osvrćući se na četverogodišnji mandat na čelu Narodnog pozorišta Sarajevo, Mustafić je istakao da je institucija u tom periodu ostvarila značajne umjetničke i produkcijske rezultate.

Prema podacima koje je iznio, realizovano je 48 premijera, zabilježena su 123 festivalska gostovanja, a predstave su osvojile više od 30 domaćih, regionalnih i međunarodnih nagrada.

Kroz salu Narodnog pozorišta prošlo je približno 200.000 gledalaca, dok je program "Kultura na ulici" privukao još nekoliko desetina hiljada ljudi.

Ipak, uprkos umjetničkim rezultatima, upozorio je na ozbiljno stanje infrastrukture.

"Da, zgrada se raspada", rekao je Mustafić, odgovarajući na pitanje o stanju fasade Narodnog pozorišta.

Podsjetio je da je fasada posljednji put rekonstruisana 2004. godine, ali da je već danas u izuzetno lošem stanju.

Otkrio je i da je tokom njegovog mandata potpisan ugovor s nadležnim institucijama prema kojem je obnova fasade trebala biti završena do kraja 2025. godine, ali taj posao nije realizovan.

"Mi smo čak, dakle, ja kao menadžer, potpisali i ugovor sa Ministarstvom kulture Kantona Sarajevo i Vladom i Gradom da će do 31. 12. 2025. biti gotova fasada, ali se taj ugovor nije realizirao", kazao je.

Dodatni problem predstavlja radnički pogon Narodnog pozorišta, u kojem se izrađuju scenografija i drugi elementi neophodni za produkciju predstava.

Kako je objasnio, taj objekt nalazi se na području proglašenom klizištem, zbog čega je zatvoren na osnovu inspekcijskog nalaza.

Posebno je zabrinjavajućim ocijenio to što još od 2016. godine postoji odluka Skupštine Kantona Sarajevo o rekonstrukciji tog prostora, ali ona nije provedena.

"U Titovoj ulici možete naći sve, ali ne i prostor za umjetnike"

Mustafić je govorio i o nestajanju kulturnih prostora iz Sarajeva, navodeći primjere nekadašnjih kina Apolon, Partizan, Imperijal i Romanija.

Smatra da bi se gradske vlasti morale ozbiljnije posvetiti vraćanju kulturne namjene objektima koji su tokom godina ustupljeni komercijalnim sadržajima.

"Zato sam tužan kada u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, u Titovoj ulici, vi možete sve naći, od fast fooda, cipela, ne znam svega čega nema, a nemate kao u nekim drugim velikim metropolama galerijski prostor gdje mogu umjetnici da izlažu, nemate teatarski, scenski prostor, nemamo dugo godina, kao što znate, koncertnu dvoranu koju tražimo u Sarajevu", poručio je.

Naglasio je da je neophodno planski pristupiti obnovi kulturne infrastrukture, ali i osigurati da institucije budu važnije od pojedinaca koji njima rukovode.

Novi film i serija "Trake" donose priču o Prijedoru

Govoreći o vlastitom umjetničkom radu, Mustafić je otkrio da je završeno snimanje šest epizoda serije "Trake", kao i istoimenog igranog filma.

Projekt je nastao u saradnji sa scenaristom Zlatkom Topčićem, s kojim je radio i na svom debitantskom filmu "Remake".

Rad na priči započeli su prije gotovo sedam godina, a u njenom središtu su ratna stradanja u Prijedoru.

"To je, rekao bih, jedna zaista lijepa filmska priča koja govori i o ljubavi i o prijateljstvu i o porodici, govori o istorijskim okolnostima koji lome pojedince, govori i o stradanju, govori o tom užasu rata, o nasilju, o destrukciji, o zlu koje se pojavi, a koje možda niste znali naslutiti", ispričao je.

Serija i film trenutno su u fazi postprodukcije, a Mustafić očekuje da bi mogli biti završeni tokom naredne godine.

Naglasio je da mu je posebno važno da umjetnička djela koja se bave ratnom prošlošću ne ostanu samo na prikazivanju stradanja, nego da otvore prostor za budućnost, suočavanje s činjenicama i prepoznavanje ljudskosti.

Osvrnuo se i na međunarodni uspjeh filma "Paviljon", koji je otvorio Sarajevo Film Festival 2025. godine.

Prema njegovim riječima, film je privukao veliku pažnju i izvan regije upravo zato što govori o univerzalnim pitanjima ljudskog dostojanstva i prava na pobunu.

Potresna svjedočenja djece zatočene tokom rata u Stocu

Posebno emotivan dio razgovora bio je posvećen dokumentarnom filmu "Koštana", koji govori o osobama koje su kao maloljetnici tokom rata bile zatočene u Stocu.

Mustafić je otkrio da je ideja za film nastala nakon susreta s grupom Stočana koji su željeli ispričati svoja iskustva.

"To je jedan od najpotresnijih mojih razgovora, moram priznati. Ja nisam dugo u noć mogao zaspati poslije tog dijaloga", kazao je.

Govoreći o njihovim sudbinama, naveo je da su kao dječaci od 15, 16 i 17 godina odvođeni u objekt nekadašnje bolnice u centru Stoca, gdje su bili izloženi zlostavljanju.

"Tamo su oni premlaćivani, neki od njih i do smrti", rekao je Mustafić.

Danas su, kako je istakao, mnogi od preživjelih uspješni ljudi, roditelji i supružnici koji ne žele odgajati svoju djecu u mržnji.

"Oni njih ne odgajaju na fonu mržnje, niti osvete. Oni samo žele da ispričaju svoju istinu, a ta istina mora doći do nas", naglasio je.

Dodao je da je važno sačuvati sjećanje na žrtve, posebno u slučajevima u kojima nije ostvarena sudska satisfakcija.

"Umjetnost je posljednja linija odbrane multietničke BiH"

Govoreći o političkim podjelama i načinu na koji se ratna prošlost koristi u javnom prostoru, Mustafić je ocijenio da umjetnost ima posebno važnu ulogu u očuvanju zajedništva.

"Ja ću biti slobodan da kažem kod vas da mislim da je to jedna zadnja linija odbrane multietničke Bosne i Hercegovine, njene supstance", poručio je.

Objasnio je da umjetnički projekti povezuju ljude različitih identiteta i otvaraju prostor za razgovor o temama koje politika često koristi za produbljivanje podjela.

Istovremeno je upozorio da su umjetnici nerijetko izloženi stigmatizaciji i predstavljanju kao osobe koje žive na teret budžeta, dok se zanemaruje nesigurnost njihovog profesionalnog položaja.

Prema njegovim riječima, umjetnost se po svojoj prirodi suprotstavlja autoritarnim obrascima vlasti jer preispituje stvarnost i odbija prihvatiti nametnute društvene okvire.

"Umjetnost se, dakle, bori protiv autoritarnosti, uvijek. To zato jeste taj prostor slobode o kojoj ja govorim", kazao je.

Oštra poruka političarima: "Neka budu sretni da se ne probudi bosanski čovjek"

Mustafić se osvrnuo i na političku atmosferu u Bosni i Hercegovini, upozoravajući da dominantni narativi i više od tri decenije nakon Dejtonskog sporazuma nastavljaju produbljivati podjele.

"Trideset i nešto godina nakon Dejtona, u miru, mi još imamo dominantne političke narative koji pokušavaju ovu zemlju razoriti po svakom šavu", rekao je.

Naglasio je da se vrijednosti poput zajedništva, solidarnosti i dijaloga sve rjeđe čuju u političkom životu, dok javnim prostorom dominira populizam.

Govoreći o građanskom nezadovoljstvu i protestima u drugim državama, zapitao se zašto u Bosni i Hercegovini nema snažnijeg otpora problemima s kojima se stanovništvo suočava.

"Ljudi se bune protiv skupoga života, protiv troškova tog života, bune se protiv beznadežnosti, protiv te apatije. Samo se mi ne bunimo, nama je sve dobro, izgleda", kazao je.

Podsjetivši na ranije građanske proteste u BiH, poručio je da ne treba potcjenjivati sposobnost građana da pokrenu promjene.

"Ja ne bih nikada podcijenio, ne samo mlade ljude, ne bih nikad podcijenio bosanskog čovjeka. Za ove na vlasti i ove koji već godinama dominiraju, neka budu sretni da se ne probudi takav jedan bosanski čovjek, jer kod nas su takvi prevrati uvijek dramatični", rekao je.

Ipak, naglasio je da ne poziva na nasilne promjene, nego podsjeća na značaj demokratskog odlučivanja i izbora.

"Možda je vrijeme da budimo nadu"

Na kraju razgovora Mustafić je poručio da društvu nedostaje više optimizma i prostora za pozitivne priče.

Smatra da mediji previše pažnje posvećuju političkim sukobima i negativnim sadržajima, dok uspjesi bosanskohercegovačkih naučnika, sportista i umjetnika često ostaju u drugom planu.

"Možda je vrijeme da budimo nadu. Možda je vrijeme da u našim dijalozima i razgovorima, u vašim informativnim emisijama, debatnim emisijama, dijaloškim emisijama, malo više govorimo sa više optimizma i više nade, da akcentiramo neke dobre stvari", poručio je.

Zahvalio je N1 na prostoru koji posvećuje kulturi i razgovorima s umjetnicima, naglasivši da je upravo javni dijalog jedan od preduslova za promjene u društvu.