Djevojka od sedamnaest godina pala je s visine od tri kilometra privezana za sjedište aviona i preživjela

Avion je oko sat vremena nakon polijetanja ušao u oluju. Munja ga je pogodila i letjelica se počela raspadati u zraku.

Red sjedišta u kojem je bila otkinuo se od aviona.

"Odjednom je buka prestala i bila sam izvan aviona. Padala sam, privezana za sjedište, naglavačke. Šapat vjetra bio je jedini zvuk koji sam čula", ispričala je kasnije za BBC.

Padala je s visine od oko tri hiljade metara. Prije nego što je izgubila svijest, pomislila je da krošnje ispod nje izgledaju kao glavice brokule.

Kada se probudila

Osvijestila se sljedećeg dana, na tlu prašume.

Imala je slomljenu ključnu kost, duboku posjekotinu na desnoj ruci, povredu oka, puknut ligament u koljenu i potres mozga.

Na sebi je imala poderanu haljinu bez rukava i jednu sandalu. Naočale je izgubila, pa se teško snalazila.

Bila je jedina koja je preživjela.

Šta joj je otac rekao

Njeni roditelji bili su zoolozi i vodili su istraživačku stanicu u prašumi. Od oca je naučila jednu stvar koja se pokazala odlučujućom.

Ako se izgubiš u džungli, nađi vodu i idi nizvodno.

Voda uvijek vodi do većeg toka, a veći tokovi do ljudi.

Pronašla je potok i krenula. Dio puta je hodala, dio gazila kroz vodu, jer je uz obalu bilo neprohodno.

Lak na noktima

Četvrtog dana naišla je na prizor koji je morala provjeriti.

Tri putnika, još uvijek privezana za svoja sjedišta, udarila su u tlo toliko snažno da su bili djelimično zakopani.

Jedna od njih bila je žena.

"Bila sam užasnuta. Nisam ih htjela dodirnuti, ali sam htjela biti sigurna da moja majka nije među njima. Uzela sam štap i skinula cipelu s jednog tijela. Nokti na nogama bili su lakirani i znala sam da to ne može biti moja majka, jer ona nikada nije koristila lak."

Kod tih putnika našla je i vrećicu bombona. To je bila jedina hrana koju je imala u narednim danima.

Avioni koji su prolazili iznad

Potraga za avionom bila je, prema tadašnjim izvještajima, najveća u historiji Perua.

Nekoliko puta je čula i vidjela avione i helikoptere iznad sebe.

Nijedan je nije primijetio, jer je šuma bila pregusta.

U međuvremenu su joj se u ranu na ruci uvukle larve muhe. Sama ih je izvlačila.

Deveti dan

Nakon devet dana pronašla je čamac i, uz njega, kolibu koju su koristili šumski radnici.

U njoj se srušila od iscrpljenosti.

Radnici su je pronašli sutradan, prevezli do najbližeg mjesta i odveli u bolnicu.

Njena majka nije preživjela.

Šta je bilo poslije

Juliane Koepcke je postala zoolog, kao i njeni roditelji.

Udala se za naučnika i danas vodi istraživačku stanicu Panguana, istu onu u prašumi u koju je te godine i putovala.

O svemu je napisala knjigu pod naslovom "Kada sam pala s neba".

Jedan detalj priči daje dodatnu težinu. Njemački reditelj Werner Herzog trebao je biti na tom istom letu, ali je u posljednji čas promijenio plan. Kasnije je s njom snimio dokumentarni film.