Vulkan koji je 1831. obojio Sunce u plavo otkriven je po pepelu iz grenlandskog leda

Ljeto 1831. u Evropi je bilo neobično hladno. Kompozitor Felix Mendelssohn, koji je te godine putovao kroz Alpe, zapisao je kako je vrijeme studeno i sumorno, a u zapisima iz tog doba spominje se Sunce plavkaste, ljubičaste i zelenkaste boje. Tridesetih godina 19. stoljeća u Indiji i Japanu uslijedile su gladi.

Da je kriv neki vulkan, naučnici su znali odavno, jer ledene jezgre s Grenlanda čuvaju sumpor iz 1831. godine. Nije se znalo koji. Kandidati su bili podmorski vulkan Ferdinandea kod Sicilije i Babuyan Claro na Filipinima, ali nijedan nije odgovarao tragovima u ledu. Za Babuyan Claro rad iz 2018. pokazao je da erupcija koja mu se pripisivala uopće nije bila.

Komadići pepela deset puta tanji od ljudske dlake

Tim vulkanologa Williama Hutchisona s Univerziteta St Andrews u Škotskoj analizirao je nekoliko ledenih jezgri koje je na Grenlandu izvadio tim američkog instituta DRI. Hemijska analiza leda, rađena sloj po sloj u vrlo finoj vremenskoj rezoluciji, smjestila je erupciju u proljeće ili ljeto 1831. i pokazala da je bila izrazito eksplozivna.

Presudni dokaz bili su sitni komadići vulkanskog stakla u ledu, otprilike deset puta tanji od ljudske dlake. Njihov hemijski sastav naučnici su uporedili s uzorcima koje su kolege iz Japana i Rusije decenijama ranije prikupile na vulkanima Kurilskih otoka. Uzorci s vulkana Zavaritski poklopili su se. „Nisam mogao vjerovati da su brojke identične“, rekao je Hutchison.

Kaldera široka tri kilometra na otoku bez stanovnika

Zavaritski se nalazi na Simuširu, nenaseljenom otoku dugom oko 59 kilometara u lancu Kurila između japanskog Hokkaida i ruske Kamčatke. Otoci su predmet spora Rusije i Japana. Erupcija 1831. ostavila je kalderu široku oko tri kilometra.

Zašto je niko nije zabilježio? Otoci su daleko, gotovo bez stanovnika i često u magli, pa o erupciji nema nijednog pisanog svjedočenja. Prema Live Scienceu, Sovjetski Savez je u hladnom ratu u jednom potopljenom krateru na Simuširu držao tajnu bazu podmornica.

Hlađenje slično onom nakon Pinatuba

Prema procjeni istraživača, erupcija je sjevernu hemisferu ohladila za oko jedan stepen, što je usporedivo s hlađenjem nakon erupcije Pinatuba na Filipinima 1991. godine. Bila je jedna od nekoliko velikih erupcija u završnoj fazi malog ledenog doba, hladnijeg razdoblja koje se završilo sredinom 19. stoljeća.

Rad je objavljen 30. decembra 2024. u časopisu PNAS, a Univerzitet St Andrews tada je naveo da se zagonetka stara skoro 200 godina može smatrati riješenom. N1 je u januaru pisao o tome kako je Sunce mjesecima izgledalo plavo.

Šta bi bilo da se ista erupcija desi danas

Hutchison nije optimista. „Kad bi se ova erupcija desila danas, mislim da ne bismo bili mnogo bolje pripremljeni nego 1831“, rekao je za Live Science. Dodaje da će biti teško predvidjeti kada i gdje će se dogoditi sljedeća velika erupcija koja mijenja klimu.

Zato istraživači smatraju da je važno pronaći vulkane poput Zavaritskog. Takva otkrića pomažu da se mapiraju područja iz kojih mogu doći erupcije koje mijenjaju klimu na cijeloj planeti, a naučnici traže i da se međunarodni odgovor na buduće velike erupcije dogovori unaprijed.