Darmanović: Ponekad izgleda da je Briselu više stalo do članstva Crne Gore nego nekim njenim političarima

Bivši ministar vanjskih poslova Crne Gore i univerzitetski profesor Srđan Darmanović smatra da Podgorica otvorena pitanja s Hrvatskom mora rješavati direktnim razgovorima sa Zagrebom, uz istovremenu diplomatsku aktivnost u Briselu. Upozorava da zemlja kandidat i članica Evropske unije u tim pregovorima nemaju istu poziciju, ali poručuje da sadašnju situaciju još ne bi nazivao blokadom.

Govoreći o odnosima u regionu, Darmanović ocjenjuje da režimi poput onog Aleksandra Vučića ne žele ravnopravnog partnera u Crnoj Gori. Smatra i da srpski nacionalizam može donijeti izbornu pobjedu, ali da se na njemu u toj zemlji ne može predugo vladati. Osvrnuo se i na polemiku o Ratku Mladiću, političke podjele u crnogorskoj vlasti te opstajanje etnopolitike u Bosni i Hercegovini.

Članica EU i kandidat nemaju istu poziciju

Darmanović vjeruje da Evropska unija neće zanemariti argumente Hrvatske, svoje članice, ali da istovremeno ima snažan interes za prijem Crne Gore. Proširenje bi, prema njegovoj ocjeni, za Uniju predstavljalo uspjeh u teškim međunarodnim okolnostima i potvrdu da je ta politika i dalje živa.

Očekuje da će Brisel saslušati Zagreb i uvažiti njegove interese, uz mogućnost da od Hrvatske zatraži da njena uloga ne postane prepreka proširenju. Ne smatra da hrvatski premijer Andrej Plenković, s obzirom na svoju poziciju u evropskim političkim krugovima, mora dodatno graditi ugled preko Crne Gore.

Za Podgoricu je, kaže, važno da razumije odnos snaga u razgovorima.

„Ovo je razgovor jedne etablirane članice EU i jedne zemlje kandidata koja tek želi da postane član kluba“, naveo je Darmanović.

Ocjenjuje da su hrvatski zahtjevi otrijeznili dio političke javnosti u Podgorici, gdje se, prema njegovim riječima, očekivalo da će otvorena pitanja biti lakše prevaziđena. Smatra da Crna Gora vjerovatno neće biti potpuno prepuštena eventualnoj blokadi, ali da će vjerovatno morati pokazati visok stepen spremnosti na saradnju.

„Nije lako u ovom momentu biti crnogorski diplomat“, kazao je.

Brod Jadran i pitanja ratnog naslijeđa

Među otvorenim temama Darmanović izdvaja ratne zločine i komandnu odgovornost, odštete, imovinska pitanja, brod Jadran i razgraničenje. Smatra da se o pojedinim zahtjevima može konkretno pregovarati, dok su drugi složeniji i traže više vremena.

Govoreći o napadu na Dubrovnik, podsjetio je na tadašnji položaj Crne Gore u Jugoslaviji i zajedničkoj vojsci. Naglasio je, međutim, da to ne poništava odgovornost Crne Gore za učešće u napadu na susjednu republiku. Prema njegovoj ocjeni, kasnije su učinjeni potezi kojima je ta odgovornost priznata, ali su neka pitanja ostala nezavršena.

Za brod Jadran kaže da predstavlja težak problem, iako mu nije jasno zbog čega je plovilo, čiju vrijednost prvenstveno vidi u simbolici, postalo toliki kamen spoticanja. Podsjeća da je ranije bilo razgovora o zajedničkoj upotrebi i drugim oblicima saradnje, ali da se nije došlo do podijeljenog vlasništva.

Imovinske zahtjeve hrvatskih državljana, odnosno pripadnika hrvatske manjine u Crnoj Gori, vidi kao pitanja koja se mogu konkretno razmatrati, kroz pojedinačne zahtjeve i podatke o imovini. Navodi i da je Crna Gora već isplatila dio odšteta povezanih s logorom Morinj.

Kada je riječ o granici, ne smatra realnim očekivanje da bi Hrvatska, kao članica EU, pristala predati dio kopnene teritorije. Razgraničenje na moru, prema njegovoj procjeni, moglo bi ostati za period nakon crnogorskog ulaska u Uniju, uz korištenje međunarodnopravnih mehanizama.

Razgovarati i sa Zagrebom i s Briselom

Na pitanje kako bi danas, s pozicije ministra vanjskih poslova, pristupio ovom problemu, Darmanović odgovara da bi djelovao i prema Hrvatskoj i prema evropskim institucijama. Ipak, ne smatra da je pritisak Brisela na Zagreb pravi opis onoga što se može očekivati.

„Prvo, neće niko iz Brisela pritiskati Hrvatsku. Bit će razgovora, bit će možda razmjene ideja, bit će predloga, bit će objašnjavanja“, rekao je.

Razgovori s evropskim partnerima mogu pomoći, ali direktne pregovore s Hrvatskom smatra nezamjenjivim. Drugi, poručuje, neće riješiti problem u ime Crne Gore. Podsjeća i da su dvije zemlje saveznice u NATO-u, s iskustvom dobre saradnje, što vidi kao osnovu za traženje obostrano prihvatljivog rješenja.

Članstvo u EU za njega je vrhunski cilj Crne Gore. Ističe da oko završetka evropskih integracija postoji širok konsenzus u javnosti, vlasti i opoziciji, uprkos brojnim drugim podjelama.

„To je kod nas jedno od rijetkih ujedinjujućih pitanja“, naglasio je.

Na kraju intervjua posebno je ogradio korištenje izraza blokada za sadašnju situaciju.

„Još uvijek ja to ne bih nazivao blokadom. A ovo su ipak još uvijek razgovori koji mogu da rezultiraju dobrim rezultatom“, poručio je Darmanović.

Nema privatnog akta kad ste predsjednik parlamenta

Komentarišući polemiku o Ratku Mladiću i postupcima predsjednika Skupštine Crne Gore, Darmanović smatra da je predsjednik parlamenta platio političku cijenu i morao proći kroz proceduru rasprave i glasanja. Njegovo naknadno nastojanje da postupak predstavi kao privatan ne prihvata kao opravdanje.

„Nema privatnog akta kad ste predsjednik parlamenta“, istakao je.

Kritikovao je i ponašanje vladajuće većine prilikom prvog pokušaja rasprave, koje je opisao kao opstrukciju. Iako je, kako kaže, bilo uglavnom jasno da do smjene neće doći, smatra da je riječ o situaciji koju predsjednik Skupštine nije želio.

Darmanović ipak ne očekuje da će taj slučaj ubuduće imati veliku ulogu u evropskim integracijama. Prema njegovoj procjeni, u Briselu je prepoznato da takvi stavovi ne predstavljaju većinsku Crnu Goru. Slučaj će, kaže, ostati upamćen, ali ga ne vidi kao presudnu prepreku u pregovaračkom procesu.

Na srpskom nacionalizmu ne može se predugo vladati

Povremene napetosti u odnosima Podgorice i Sarajeva Darmanović povezuje i sa sastavom crnogorske vlasti. Opisuje je kao koaliciju bez dominantne partije, u kojoj učestvuju politički akteri s vrlo različitim, pa i suprotstavljenim uvjerenjima. Među njima su, kako navodi, i partije srpskog nacionalizma.

U tome vidi odraz podjela u samom društvu: snažna podrška evropskim integracijama postoji istovremeno s političkim svjetonazorima koji taj smjer dovode u pitanje.

Govoreći o odnosima sa Srbijom, ocjenjuje da je vlast u Beogradu nakon promjene crnogorske vlasti 2020. očekivala da će se Crna Gora vratiti u orbitu srpske politike, odnosno onoga što se naziva „srpskim svetom“. Međutim, smatra da su se takva očekivanja sudarila sa složenijom političkom stvarnošću.

„U Crnoj Gori se može pobijediti na izborima i preuzeti vlast trenutno na srpskom nacionalizmu, ali se na njemu ne može predugo vladati“, rekao je Darmanović.

Razlog vidi i u odnosu koji, prema njegovoj ocjeni, vlast u Srbiji želi imati prema susjednoj zemlji.

„Režimi poput Vučićevog, oni ne žele ravnopravnog partnera u Crnoj Gori“, kazao je.

Koja god vlada bila na čelu Crne Gore, dodaje, teško joj je prihvatiti položaj nečijeg privjeska. Uprkos kritikama koje ima prema vladama nakon 2020, priznaje im da su zadržale čvrsto opredjeljenje za članstvo u NATO-u i intenzivirale evropski put.

Moguću promjenu vlasti u Srbiji vidi kao priliku za promjenu regionalne dinamike i barem privremeno smanjenje tenzija. Ne tvrdi da bi nove vlasti odmah ponudile odgovore prihvatljive svim susjedima, ali smatra da bi morale pokazati drugačiji pristup i domaćim i regionalnim pitanjima.

Etnopolitika opstaje i nakon promjena vlasti

Darmanović ocjenjuje da je etnopolitika u Bosni i Hercegovini i dalje dominantna, iako više ne proizvodi ratne strahote kao devedesetih. Upozorava da politički obrasci pozivanja na naciju i njenu ugroženost opstaju i u drugim državama regiona.

„Kada dođe do nekih problema, najlakše se latiti nacije i njenih ugroženosti“, rekao je.

Promjena vlasti, smatra, sama po sebi ne garantuje promjenu načina upravljanja. Kao primjer navodi Crnu Goru, gdje su 2020. najavljivani prekid sa starim praksama i duboke promjene, dok su brojni politički obrasci opstali.

„Takozvani kronizam ili partijsko zapošljavanje nije nestalo, naprotiv, možda se multiplicirao“, naveo je.

Smatra da je dominacija partija nad društvom možda čak i veća jer veći broj stranaka učestvuje u podjeli vlasti. Istovremeno primjećuje da nove generacije, zahvaljujući tehnološkim promjenama, drugačije pristupaju problemima, dok politika u mnogo čemu ostaje vezana za stare obrasce.

Evropski put zavisi i od širih političkih promjena

Mogućnosti napretka balkanskih zemalja Darmanović posmatra i u kontekstu međunarodnih kretanja. Ocjenjuje da je svijet iz poretka koji je, uz sve nedostatke, imao određena pravila prešao prema gruboj politici sile.

Upozorava da na proširenje EU mogu utjecati izbori i političke promjene u velikim članicama, posebno u Francuskoj. Eventualni dolazak krajnje desnice na vlast, smatra, otvorio bi dodatnu neizvjesnost za evropsku politiku proširenja.

Ipak, naglašava da države regiona nisu samo posmatrači međunarodnih procesa i da dio odgovornosti za napredak ostaje kod kuće.

Diplomatija i poslovni interesi

Govoreći o ulozi diplomatije u rješavanju velikih kriza, Darmanović sadašnji američki pristup povezuje s osobenostima američkog predsjednika. Podsjeća da su i raniji predsjednici koristili posebne izaslanike izvan neposredne administracije, ali da su to uglavnom bile osobe s diplomatskim znanjem ili iskustvom.

Danas mu, kaže, izgleda da znanje iz biznisa i mogućnost sklapanja poslovnih dogovora dobijaju drugačiju težinu u međunarodnim pregovorima. Ostaje otvoreno pitanje hoće li taj pristup postati trajan obrazac ili će se pokazati kao izuzetak vezan za jednu administraciju.