Demineri u BiH čekaju pravdu 30 godina: "Imam 41 godinu staža, ali ne mogu u penziju"

Deminiranje u Bosni i Hercegovini ni nakon tri decenije nije prepoznato kao profesija od posebnog javnog interesa, visokog rizika i izuzetne društvene važnosti, dok su se problemi deminera dodatno produbili povlačenjem stranih donatora i gubitkom radnih mjesta.
O tome je za N1 govorio deminer Slavenko Jovović, koji ima 41 godinu radnog staža, ali još ne može otići u penziju.
"Trideset godina imamo jedan te isti problem u deminiranju. Dva su ključna problema - donacije, jer mi isključivo živimo od donacija za deminiranje u Bosni i Hercegovini, i radni staž, odnosno povezivanje radnog staža i uplaćivanje beneficije. To su dva goruća problema oko kojih se vrtimo 30 godina", kazao je Jovović.
On je naveo da je tokom karijere imao sreću da su mu poslodavci uredno uplaćivali i redovni i beneficirani radni staž.
Radio je u Vojsci Republike Srpske, potom u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, a zatim u organizacijama Stop Mines i Norveška narodna pomoć.
"I jednog jedinog dana nisam imao da nešto ganjam putem suda ili na neki drugi način", rekao je.
Ima 41 godinu staža, ali još ne može u penziju
Ipak, ni sa 41 godinom radnog staža Jovović ne može otići u penziju.
Kako je objasnio, problem je u tome što zakon o PIO Republike Srpske ne prepoznaje profesiju deminera na način koji bi mu omogućio raniji odlazak u penziju.
"Imam ja i radni staž i uplaćenu beneficiju i sve to redovno stoji, ali trebaju godine života, odnosno godine starosti", rekao je Jovović.
Naveo je da je za njegov slučaj potrebno da napuni 57 godina, uzimajući u obzir osam godina beneficiranog staža.
Jovović očekuje da bi vlasti u Republici Srpskoj, Federaciji BiH i Brčko distriktu trebale pronaći rješenje za status deminera.
"Puno bi značio ovaj zakon za sve deminere u Bosni i Hercegovini, ne govorim samo za sebe", kazao je.
Radili 30 godina, a imaju upola manje evidentiranog staža
Situacija je, prema njegovim riječima, znatno teža za dio njegovih kolega.
"Imate ljude koji rade 30 godina, od 1996. godine, koji su svoj radni vijek proveli u deminiranju, a možda sada imaju 15 ili 20 godina radnog staža", rekao je Jovović.
Takvi radnici, dodaje, prava često moraju tražiti sudskim putem od firmi za koje su radili.
Naglasio je da je riječ o izuzetno zahtjevnom poslu za koji demineri moraju biti fizički i psihički sposobni.
"To su ljudi koji 30 godina idu na teren, odvojeni su od porodice, idu po 12 ili 15 dana i rade na terenu, a uz sve to razmišljaju hoće li im biti plaćen radni staž i beneficija", naveo je.
Demineri sve stariji, mladih gotovo da nema
Poseban problem predstavlja činjenica da je sve veći broj deminera u poznijim godinama.
Jovović kaže da među njima gotovo više nema mladih ljudi.
"Starost deminera sada je 50 i više godina. Nema ovdje nekoga mlađeg da dolazi, da se organizuju neki kursevi. To su sve ljudi od 50, 60, 65 godina", rekao je.
Dodao je da demineri ne žele umanjivati značaj drugih rizičnih zanimanja, poput vojske i policije, ali smatra da je njihova profesija godinama zanemarena.
"Mi kao demineri baš smo nekako zapostavljeni ovih 30 godina", kazao je.
"Ako se nastavi ovako, nećemo završiti ni do 2045. ili 2050."
Govoreći o samom procesu deminiranja, Jovović je podsjetio da su rokovi za završetak tog posla u BiH više puta pomjerani.
"Uvijek se daju neki rokovi. Bila je 2016. godina, pa 2018., pa 2024. Evo sada imam neke podatke da je određeno do 2032.", rekao je.
Upozorio je da bi, bez dodatnih donacija i podrške, proces mogao trajati još mnogo duže.
"Ako se nastavi ovako i ako ne bude tih nekih donacija sa strane, onda nećemo završiti do 2045., možda ni do 2050.", kazao je Jovović.
Prema njegovim riječima, problem je i to što se o deminiranju uglavnom govori tek kada se dogodi tragedija.
"Nažalost, o deminiranju se govori samo kada se desi deminerska nesreća ili kada strada civilno lice u obilježenom minskom polju. Par dana se pominje da će se preuzeti mjere i tu se sva priča završava", rekao je.
Demineri iz BiH cijenjeni u inostranstvu
Jovović je kazao i da su demineri iz Bosne i Hercegovine veoma cijenjeni kada rade u inostranstvu.
"Ovi moji kolege koji su otišli, demineri iz Bosne i Hercegovine, cijenjeni su u inostranstvu, puno se poštuju. Svaki deminer iz Bosne i Hercegovine koji je išao vani, cijeni se njegov rad i stručnost kojom je obučen", naveo je.
Na pitanje zašto je njihov položaj u BiH toliko loš, Jovović je odgovorio:
"Šta se dešava u Bosni i Hercegovini, zašto smo mi na tako niskim granama, nemam odgovora."
Posljednje dvije godine bile su posebno teške za deminiranje u Bosni i Hercegovini, jer su povlačenjem stranih donatora mnogi demineri ostali bez posla, dok i dalje čekaju da njihov rad i profesija budu adekvatno prepoznati.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare