Djeca kockaju već u šestom razredu: "Hiljade njih noćas nisu spavale jer oca nema, a majka plače"

O razmjerama problema, dostupnosti kockanja maloljetnicima, slabim kontrolama i političkoj zaštiti ovog biznisa u Novom danu govorili su Branka Mrkić iz Detektora i psiholog Marko Romić, koji se više od 15 godina bavi liječenjem ovisnika o kockanju.

Najmlađi pacijent u grupi za liječenje ovisnosti ima samo 16 godina, dok pojedina djeca počinju kockati već u šestom razredu.

Kladionice na 50 metara od škole

Mrkić je pojasnila da se istraživanje Detektora prvenstveno bavilo time koliko je kockanje dostupno maloljetnicima.

"Nažalost, ono do čega smo došli jeste da je sasvim dostupno, zbog toga što se veliki broj kladionica nalazi u blizini škola i zbog toga što maloljetnici mogu kockati i online, bez obzira na to što svaka kladionica navodi da je klađenje osobama mlađim od 18 godina zabranjeno", kazala je Mrkić.

Tokom istraživanja razgovarala je i s mladima koji su sada punoljetni, a koji su joj opisali načine na koje su kao maloljetnici uspijevali zaobići prepreke prilikom registracije za online klađenje.

Jedan od problema, istakla je, jesu i neujednačeni propisi i slabe kontrole.

U Federaciji BiH zakon propisuje da kladionice moraju biti najmanje 100 metara udaljene od obrazovnih ustanova i vjerskih objekata, ali su novinari Detektora na Ilidži izmjerili udaljenost od svega oko 50 metara između škole i kladionice.

"Odgovor kladionica jeste da su te poslovnice otvorene prije nego što je uvedena ta zakonska odredba", navela je Mrkić.

Na pitanje prolazi li takvo obrazloženje pred zakonom, kratko je odgovorila:

"Pa, evo, vidimo da prolazi."

Romić: Udaljenost je skretanje pažnje sa suštine

Marko Romić smatra da rasprava o tome treba li kladionica biti udaljena 100 ili 500 metara od škole danas gotovo potpuno promašuje suštinu problema.

"Ja mislim da ta priča o udaljenosti zapravo ima funkciju da kladioničko-kockarskom lobiju pomogne da odvrati pažnju od suštine problema", kazao je Romić.

Kako je naveo, i prije masovnog širenja online klađenja osoba koja želi kockati bila je spremna preći više kilometara do kladionice.

"Suština je činjenica da mi kao društvo, odnosno naše vlasti koje bi trebale voditi računa o dobrobiti zajednice i posebno mladih, ne samo da ne pokušavaju umanjiti problem nego rade sve suprotno i širom otvaraju vrata djeci u šestom razredu da neometano kockaju, bilo uživo ili online", upozorio je.

Prema njegovim riječima, problem je mnogo dublji od samog klađenja.

"Mi zapravo uvodimo jedan oblik funkcioniranja i razmišljanja mladih koji u konačnici destruira i uništava srž života mladog čovjeka, radi dobrobiti jednog vrlo uskog kruga ljudi", kazao je Romić.

Ko zapravo kontroliše ulazak maloljetnika?

Istraživanje Detektora pokazalo je i ozbiljne nejasnoće kada je riječ o nadležnosti za kontrolu maloljetnika u kladionicama.

"Porezna uprava će reći da imaju sporazum s kantonalnim MUP-ovima koji provjeravaju ulaze li maloljetnici u kladionice. Obratila sam se svim MUP-ovima u Federaciji i odgovori su bili različiti. Iz nekih smo dobili odgovor da oni za to nisu nadležni", kazala je Mrkić.

To, prema njenim riječima, pokazuje koliko je inspekcijski nadzor slab.

"Maloljetnici svjedoče da bez problema ulaze u kladionice. Mi smo dobijali odgovore da tokom kontrola nisu zatekli maloljetnike, a svakodnevno čujemo priče da oni ulaze bez problema", kazala je.

Navela je i svjedočenja prema kojima su pojedini maloljetnici u kladionicama dobijali promotivne materijale koje su nosili sa sobom.

"Hiljade djece noćas nisu spavale jer oca nema, a majka plače"

Romić je posebno upozorio na posljedice patološkog kockanja po djecu koja odrastaju u takvim porodicama.

"O tome se jako malo priča, a po mom mišljenju to je izuzetno važna tema", rekao je.

Kazao je da svakodnevno susreće mlade majke koje se razvode nakon nekoliko godina braka jer njihov partner patološki kocka.

"Po nekoliko godina nisu toj djeci imale dati dvije marke ujutro kada idu u školu. Mnoge nisu imale ni za osnovne potrebe, za mlijeko za bebe. Ta djeca svakodnevno su gledala majke kako plaču ili oca i majku kako se svađaju", opisao je Romić.

Potom je iznio jednu od najtežih poruka razgovora.

"Sinoć su hiljade i hiljade djece u ovoj zemlji legle, ali nisu spavale cijelu noć zato što oca nema kući, a majka plače. Ujutro treba nastaviti živjeti, a oni nemaju minimum sredstava", kazao je.

Dodao je da se tako "ogroman broj naše djece uništava vrlo surovo".

"Ja kažem da bivaju polomljeni kao mlade grane. I to od onih koji su ih donijeli na svijet i koji bi u njih trebali uliti ljubav prema životu, samopouzdanje i povjerenje", rekao je Romić.

Kako sve počinje?

Romić je ranije provodio istraživanje među osnovcima i srednjoškolcima i, kako kaže, uočio jasnu povezanost između porodičnih odnosa i stavova prema kockanju.

Djeca koja porodicu opisuju kao hladnu, neskladnu i bez podrške imaju, prema njegovim riječima, znatno otvorenije stavove prema kockanju od djece koja odrastaju u toplim i podržavajućim porodicama.

"Najčešće počinje kao čista znatiželja", kazao je.

Problem dodatno pojačava činjenica da su reklame za kladionice sveprisutne.

"Autobusi koji voze školsku djecu neki su od njih pokretne reklame kladionica. Na medijima djeca stalno vide reklame, a u njima su vrlo poznate i uspješne osobe poput sportista i muzičara", naveo je.

Prema njegovim riječima, djeca najprije vide da i drugi kockaju i da neko ponekad dobije.

"Kroz neko vrijeme neki zapadnu u probleme, pa počnu krasti. Osnovnoškolci najprije uzmu majci pet ili deset maraka, kasnije mnogo više, počnu krasti iz kuće, prodavati zlatninu", rekao je.

Kako rastu, rastu i njihove mogućnosti da dođu do većih iznosa novca.

"Dobije 20.000 maraka, a ujutro nema ništa"

Romić je objasnio da u posljednjoj fazi patološki kockar više ne kocka da bi osvojio novac.

"To je bolest u kojoj je jedna od karakteristika da oni jednostavno moraju kockati. Kao što alkoholičar mora piti, tako oni imaju neutaživu potrebu da kockaju. Više nije bitno je li dobio ili izgubio", rekao je.

Naveo je primjer osobe koja može u jednoj večeri dobiti 15.000 ili 20.000 maraka, ali već narednog jutra nema ništa.

"Mogao je vratiti sve dugove, ali to nije uradio", kazao je.

Profil od 16 godina i reklame za kladionice

Novinari Detektora tokom istraživanja kreirali su profil na Instagramu na kojem su naveli da korisnik ima 16 godina.

"Prikazivali su nam se oglasi i stranice kladionica i kuća koje se bave igrama na sreću, bez ikakvih problema", kazala je Mrkić.

Dio kladionica blokirao je pristup sadržaju za maloljetnike, ali kod drugih ograničenja gotovo da nije bilo.

"Na jednom dijelu njih možete bez problema listati sadržaj, pregledati ga i kladiti se", navela je.

Dodala je da se tek kada čovjek počne svjesno pratiti takve oglase vidi koliko je reklamiranje intenzivno.

Donacije kladionica i optužbe za licemjerstvo

Romić je posebno kritikovao praksu kladionica i kockarnica da finansiraju sportske terene, humanitarne projekte i sigurne kuće.

"Kladionice i kockarnice, po mom mišljenju, licemjerno daju nekakve donacije. Zamislite donaciju za sigurnu kuću, a u sigurnoj kući pola žena slomljenih nosa i kičmi radi kocke njihovih muževa", rekao je.

Opisao je i primjer kladionice koja je donirala opremu za školsko igralište, na kojem su potom postavljeni logotipi kladionice.

Mrkić je navela i primjer omladinskog pogona jednog fudbalskog kluba u Republici Srpskoj koji nosi ime po kladionici.

"Djeca treniraju u dresovima na kojima piše ime te kladionice", rekla je.

"Kladionice ne žive od onih koji imaju kontrolu"

Romić tvrdi da kladionice i kockarnice najveći dio zarade ne ostvaruju od povremenih igrača, nego upravo od ljudi koji su razvili ovisnost.

"Kad bi svi punoljetni građani Bosne i Hercegovine mjesečno davali na kockanje onoliko koliko se daje na režije za jednu četveročlanu porodicu, ja tvrdim da bi 85 do 90 posto kockarnica i kladionica propalo za manje od tri mjeseca", rekao je.

Prema njegovim riječima, patološki kockari troše ne samo vlastite prihode.

"Potroše svoju i ženinu plaću, očevu i majčinu penziju, varaju rođake, prijatelje i kolege, zadužuju se, uzimaju kredite. To su ljudi koji imaju plaću 1.200 maraka, a mjesečno prokockaju 30, 40 ili 50 hiljada maraka", kazao je Romić.

Zbog toga donacije kladioničke industrije smatra izrazito problematičnim.

"Novac izvučen doslovno iz usta naše djece stavi se na jedno mjesto, a onda se od toga da 10 ili 20 miliona u nekakve svrhe. To je meni užasno licemjerno", rekao je.

Politička zaštita i zakoni koji godinama čekaju

Mrkić smatra da je kladionički biznis politički zaštićen.

"Tokom predizborne kampanje, a i sada, političari intenziviraju priču o tome da su kladionice zlo i da ih treba ukloniti iz školskih dvorišta, a ljudi iz stranaka tih istih političara zaustavljali su promjene u parlamentima, i federalnom i državnom", kazala je.

Detektor je u istraživanju analizirao i kako su pojedine stranke glasale kada se odlučivalo o strožijem oporezivanju i izmjenama zakona.

Jedan od zakona, kako je navedeno u razgovoru, još od 2017. godine čeka završetak procedure u Domu naroda.

Liječenje je moguće, ali porodica mora biti uključena

Romić kaže da je liječenje patološkog kockanja teško, ali moguće.

"Prilično je teško, gotovo nemoguće raditi terapiju patološkog kockara, a da se ne uključi porodica", rekao je.

Problem je i to što vrlo mali broj ovisnika samostalno traži pomoć.

"Možda jedan ili dva posto njih dođe samo tražiti pomoć", naveo je.

Najčešće se, kaže, jave kada dugovi postanu toliko veliki da ih više ne mogu kontrolisati ili kada partnerica s djecom napusti porodicu.

Ipak, naveo je da postoje i brojni pozitivni primjeri.

"Mogu sada iz Sarajeva nabrojati barem 30 ljudi s kojima sam radio, koji su kockali 20 ili više godina, a sada ne kockaju deset godina", kazao je.

Suština liječenja, prema njegovim riječima, jeste dovesti ovisnika do toga da prestane skrivati problem.

"Suština programa liječenja ovisnosti o kockanju jeste dovesti te ljude dotle da govore istinu. Kada smo to uspjeli, završili smo 90 posto posla", poručio je Romić.

Šta se mora promijeniti?

Mrkić smatra da je prvi korak završiti procedure u parlamentima i usvojiti zakonske izmjene koje godinama stoje.

Uz to, potrebno je pojačati inspekcijski nadzor, osigurati da se postojeći zakoni zaista primjenjuju, spriječiti pristup maloljetnika kladionicama i online klađenju te pojačati edukaciju u školama.

"Treba na neki način regulisati i marketing, da on ne bude baš toliko intenzivan i sveprisutan", zaključila je.

Romić je, pak, poručio da pomoć postoji za svakoga ko je spreman priznati problem.

"Dovoljno je u mobitelu na Google upisati pomoć za liječenje ovisnosti o kockanju i naći će dosta načina. Problem je što ti ljudi rijetko, gotovo nikada, sami traže pomoć", zaključio je.