Organizacija International Crisis Group (ICG) je u svojoj analizi situacije u Bosni i Hercegovini upozorila da bi se zemlja mogla naći u “nepoznatim vodama” ako sukob između predsjednika bh. entiteta Republike Srpske (RS) Milorada Dodika i visokog predstavnika Christian Schmidta eskalira van kontrole, te je iznijela nekoliko prijedloga za Evropsku uniju kako da odgovori na potencijalnu "krizu na pragu EU".
ICG upozorava na situaciju u Bosni i Hercegovini, navodeći da RS preduzima “oprezne, ali sigurne korake da se otcijepi” zbog pritužbi na međunarodni nadzor zemlje.
Spor oko toga ko bi trebao nadgledati lokalne izbore 6. oktobra doveo je do sukoba između lidera RS-a i visokog predstavnika Christiana Schmidta, i to samo nekoliko dana nakon 21. marta, kada su čelnici država članica Evropske unije odobrili otvaranje pristupnih pregovora sa BiH.
“Iako raspad nije neizbježan, ukoliko do njega dođe, susjedna Srbija će biti pod pritiskom da podrži RS, iako je oprezni Beograd zna da bi to pokvarilo njegove veze sa Zapadom. Nasilje je moguće, posebno u etnički mješovitim područjima, iako je malo vjerovatno u bliskoj budućnosti”, navodi se u analizi.
Kako navodi ICG, za sada je kriza političke prirode, ali su izazovi za njeno rješavanje i dalje značajni. Naime, političari u RS-u su prvi put prešli sa retorike secesije na poduzimanje konkretnih koraka kojima se nastoji smanjiti nadležnost države na teritoriji RS, donoseći zakone koji preventivno odbijaju sve buduće odluke Ustavnog suda i Visokog predstavnika.
U međuvremenu u RS-u vlada nezadovoljstvo zbog rezolucije Generalne skupštine UN-a kojom se obilježava genocid u Srebrenici.
Predsjednik RS Milorad Dodik tražio je podršku Rusije, Srbije i Mađarske za svoju agendu. On je obećao da će nezavisnost doći kada geopolitika dozvoli, te pretpostavlja da bi se takva prilika mogla pojaviti ako Donald Trump bude izabran drugi put za predsjednika SAD-a u novembru.
“EU i zemlje članice imaju poluge u Bosni, uključujući i u RS-u, koje bi trebale energično koristiti, da se situacija ne pogorša”, piše ICG.
Navodi jedan ključni razlog za trenutni spor, a to je pitanje ko vrši vrhovnu vlast u RS-u – da li je to vlada entiteta ili neka kombinacija centralne vlade i visokog predstavnika.
Ističe se da je Dejtonski mirovni sporazum riješio je ovo pitanje “samo na papiru”. Naime, stvorio je “nominalno suverenu centralnu vladu, ali sa malo ovlasti, sposobnu djelovati samo kada se slože predstavnici svih naroda u BiH – Bošnjaci, Hrvati i Srbi”.
Također je uspostavljena uloga visokog predstavnika kojeg imenuje Vijeće za implementaciju mira sa ovlastima da imenuje i smijeni zvaničnike i donosi ili mijenja zakone.
“U suštini, RS je ostala nadležna na svojoj teritoriji, ali pod stalnim rizikom da centralna vlada ili Visoki predstavnik ponište njene odluke”, piše ova organizacija.
“Bosanskohercegovačka država je godinama jačala, dogovorom i naredbom visokih predstavnika, ali bez potpunog rješavanja određenih tenzija i nejasnoća u Daytonskim aranžmanima. Uloga visokog predstavnika je izvor posebnih trvenja, s obzirom na to da ovaj neizabrani zvaničnik ima ogromna suverena ovlaštenja, ali Srbi i drugi smatraju da mu nedostaje demokratski legitimitet”, navodi se u analizi.
Uslijed toga je došlo do situacije gdje su predsjednik RS-a Milorad Dodik i visoki predstavnik Schmidt su “na putu sudara”, i to bez očiglednog načina da to izbjegnu.
“U posljednjih nekoliko godina, kako je Dodik postao agresivniji u vođenju secesionističkog kursa, Ured visokog predstavnika bio je uporniji u korištenju svojih bonskih ovlasti”, piše ICG, navodeći da je Schmidt 26. marta nametnuo opsežne izmjene i dopune izbornog zakona kako bi promovirao integritet izbora i spriječio prevare, što je dugotrajan problem u zemlji.
Narodna skupština RS-a, koja u principu odbacuje Schmidtove ovlasti, tri dana kasnije odlučila je donijeti svoj izborni zakon. Također je zaprijetila da će srpskim predstavnicima dati instrukcije da prestanu da učestvuju u državnim institucijama BiH i da se povuku iz državnih oružanih snaga, sistema PDV-a i državnog organa koji imenuje sudije.
Američka ambasada je rezoluciju odmah nazvala “direktnim napadom” na državnu strukturu BiH i na Dejtonski sporazum, a sredinom aprila je upozorila na posljedice po sve one koji su uključeni u organizovanje “neustavnog, paralelnog izbornog sistema”.
Navodi se da bi se dalja eskalacija oko pitanja izbornog zakona mogla bi se povući na 2025. ili kasnije.
Bošnjački delegati uložili su žalbu na izborni zakon RS-a Ustavnom sudu RS-a, koji će ga vjerovatno odobriti, ali je ostalo premalo vremena da se entitet organizira za oktobarske izbore.
U tom kontekstu, Banja Luka je 21. maja pristala da učestvuje na lokalnim izborima u organizaciji Državne izborne komisije, što je korak deeskalacije.
“Spor s visokim predstavnikom nije nestao, ali BiH političari su barem dobili još jednu priliku da pronađu rješenje pregovaranjem prije nego što nacionalni izbori 2026. potaknu ovo pitanje. Strategija RS je i dalje istiskivanje visokog predstavnika i drugih stranih zvaničnika, dok se čeka prilika da se odvoje i ujedine sa Srbijom. Ova kampanja je krenula u veću brzinu nakon što je Schmidt nametnuo svoj izborni zakon”, navodi se.
Postepeni pristup
“Kao i u prošlosti, Banjaluka je pomiješala zapaljivu retoriku sa opreznom praksom, poduzimajući uglavnom postepene korake u nastojanju da izbjegne izazivanje snažnog odgovora SAD ili EU”, navodi se u analizi, te se dodaje da je “lako uočiti znakove Dodikovog tvrdoglavog i postepenog pristupa”.
Navodi se da, iako je NSRS formalno odbacila Schmidtove ovlasti u junu 2023. godine, sudovi entiteta i dalje poštuju prethodne odluke visokog predstavnika.
“Na posebnoj sjednici parlamenta 18. aprila usvojen je izborni zakon RS, ali se tiho odustalo od svih drugih, zapaljivijih mjera kojima su prijetili, poput bojkota bosanskih državnih institucija i povlačenja iz zajedničkih oružanih snaga. Umjesto toga, skupština se kretala malo po malo kako bi ojačala odbranu RS od daljih koraka Schmidta i Washingtona. Radnje skupštine uključuju zahtjeve poslodavaca da isplate gotovinu osoblju čiji su bankovni računi blokirani zbog sankcija i davanje potpunog pravnog imuniteta najvišim zvaničnicima RS-a, iako je nejasno kakav bi to efekat imao na krivično gonjenje na državnom nivou”, navodi se.
Također je 18. aprila vladajuća koalicija u BiH predložila sporazum u kojem bi parlament usvojio novi državni izborni zakon koji bi zamijenio onaj koji je nametnuo Schmid.
Dodikova stranka je podnijela parlamentu nacrt rezolucije kojom se osuđuje Schmidtov postupak i pozdravlja novi izborni zakon na državnom nivou.
“Iako napisan provokativnim jezikom koji je garantovao da neće proći, nacrt je ipak sadržavao odredbu kojom se podržava “suverenitet, teritorijalni integritet i politička nezavisnost Bosne i Hercegovine”. Slične formulacije pojavile su se u pravno obavezujućim zaključcima Narodne skupštine RS-a. Poruka je da su srpski lideri voljni podržati Bosnu – barem trenutno – u zamjenu za pomoć svojih koalicionih partnera da se riješe visokog predstavnika. Nejasno je šta se dešava nakon toga – da li pokušaj dobre volje da se surađuje u BiH bez međunarodnog nadzora ili ponovni pokušaj razdvajanja”, navodi se.
Ova organizacija predviđa da će Schmidt poništiti izborni zakon RS-a, ali da će to Banja Luka vjerovatno ignorisati, kao i kada je poništio druga dva zakona 1. jula 2023.
BiH u “nepoznatim vodama”
Dodiku se već sudi pred Sudom BiH zbog nesprovođenja Visokog Reprezentativne odluke – što je nezakonito prema zakonu koji je Schmidt donio 1. jula 2023.
ICG navodi da je Dodik podnio optužnicu protiv samog sebe “kao način podsmijeha zbog spektakla međunarodnog zvaničnika koji prkos vlastitom autoritetu čini zločinom”.
On učestvuje u suđenju, ali kaže da će svaki pokušaj njegovog pritvaranja biti dočekan silom; njegova stranka je također rekla da neće prihvatiti osuđujuću presudu, koja bi mogla dovesti do pet godina zatvora. Navodi se da, čak i prije nego što donese odluku, Sud ga može privremeno smijeniti sa funkcije ako utvrdi da će ponoviti krivično djelo. Također se ističe da Dodika i visoki predstavnik može razriješiti.
“Ako kriza eskalira do te mjere da Dodik prkosi nalogu za hapšenje ili odluci visokog predstavnika da ga smijeni, BiH će biti u nepoznatim vodama. Teško je predvidjeti ko bi tada držao jaču ruku”, ističe se u analizi.
Navodi se da bi to dijelom moglo ovisiti o tome kakvu će podršku Dodik dobiti izvana:
“Dok je Dodik apelovao na podršku ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, Srbija je njegov glavni partner; zaista, rukovodstvo RS ima bliži odnos sa Beogradom nego što je to bio dugi niz godina. Dvije vlade koordiniraju politike. Dodik sada govori o ujedinjenju sa Srbijom, što je pomak od prethodne retorike koja se fokusirala samo na nezavisnost RS-a”.
Dodik je na skupu kojem su prisustvovali bivša premijerka Srbije Ana Brnabić poručio okupljenima da će se RS na kraju ujediniti sa Srbijom, dodajući da je “Beograd naš glavni grad”. Rekao je da će RS djelovati kada za to dođe vrijeme.
U intervjuu za ruske novine u februaru je otišao korak dalje, te izjavio da bi se mogli stvoriti određeni uvjeti za referendum o nezavisnosti RS-a kada bi Donald Trump pobijedio na američkim predsjedničkim izborima.
“Trumpov uži krug uključuje pojedince sa značajnim vezama sa Beogradom, iako nije jasno kako bi Trumpova administracija gledala na secesiju RS-a”, navodi ICG.
Međutim, ističe se da bi ova situacija mogla predstavljati problem za Srbiju.
Naime, podrška secesiji RS-a vjerovatno bi zatrovala odnose sa EU i SAD, dok bi uskraćivanje priznanja bilo vrlo nepopularno kod kuće. Beograd i dalje pokušava da izbjegne ovaj izbor, a Brnabić je u govoru istakla čvrstu podršku Srbije Dejtonskom sporazumu uz bratske veze sa Banja Lukom.
Rezolucija kao prilika za Dodika da “ujedini Srbe”
Paralelno s izbornom krizom, emocionalna polemika oko rezolucije Generalne skupštine UN-a o obilježavanju genocida u Srebrenici potpiruje nevolje u BiH.
Generalna skupština UN-a je 23. maja usvojila rezoluciju kojom se 11. Juli proglašava međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici.
“Rezolucija ne poziva na preduzimanje bilo kakvih akcija protiv Srba, Srbije ili RS – čak ih i ne spominje; nego poziva na razmišljanje i na borbu protiv “negiranja genocida u Srebrenici”. Ipak, izazvala je buru”, navodi se.
ICG navodi da, iako na jednom nivou rezolucija ne otvara nikakav novi teren, ona je imala odjeka zbog osjetljivosti pitanja te su to Dodik i drugi političari iz RS-a efektivno izmanipulisali. Da je masakr u Srebrenici predstavljao genocid potvrđuju i presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, koje je kasnije potvrdio Međunarodni sud pravde.
Ističe se da nijedna od tih presuda nije imala za cilj da uradi ono na šta se Dodik i drugi lideri RS i Srbije žale, odnosno da se srpski narod, država ili entitet označe kao inherentno genocidni.
“Zaista, jedan od glavnih ciljeva Tribunala bio je odbacivanje takvih pojmova kolektivne krivice fokusiranjem na individualnu krivičnu odgovornost. Ipak, među Srbima je široko rasprostranjeno uvjerenje – koje su ohrabrili Dodik i drugi lideri – da se etiketa genocida ne smije prilijepiti jer sa sobom nosi neizbrisivu mrlju sa sudbonosnim političkim posljedicama”, navodi se.
Ističe se da Dodik, Vučić i mnogi drugi srpski političari “imaju tendenciju da idu komplikovanom linijom kada su u pitanju ratna zvjerstva”:
“Oni općenito priznaju da su srpske snage počinile zločine nakon što je Srebrenica pala, ali neki također promovišu paralelnu retoriku poricanja ratnih zločina, i gotovo svi odlučno odbacuju ideju da su njihove akcije bile genocid, dok rezoluciju UN-a prikazuju kao dio kampanje klevete srpskog naroda”.
Dodik je na skupu protiv Schmidta i rezolucije UN-a negirao ponovo genocid, te se žalio da su mnoge srpske žrtve rata ignorisane. Dalje je upozorio sponzore rezolucije da rezolucija stvara podjele u BiH, te govorio o secesiji.
“Srpska frustracija zbog rezolucije prevazilazi suštinu. Prvobitna ideja za rezoluciju datira iz 2019. godine bosanskohercegovačke nevladine organizacije Majke Srebrenice, a kasnije su je prihvatili bh. državni zvaničnici. Ipak, zvaničnici koji su je promovirali – bošnjački i hrvatski članovi državnog Predsjedništva i stalni predstavnik zemlje u UN-u – zaobišli su procedure za utvrđivanje vanjske politike zemlje, koje daju pravo glasa predstavnicima Srba. Ovaj manevar izazvao je oštru Dodikovu pritužbu što predstavnici bošnjačke većine državu tretiraju samo kao svoju, ne obazirući se na stavove drugih”, navodi se.
Dalje ICG ističe da je, politički, kontroverza oko rezolucije o genocidu “došla u pogodnom trenutku za Dodika”, te da mu je to omogućilo da “ujedini Srbe iza zajedničkog cilja”.
U analizi se objašnjava da su opozicione stranke u RS-u podijeljene su oko mudrosti Dodikovog obračuna sa Schmidtom, dijelom iz straha od provociranja SAD-a. Međutim, slažu se s Dodikom u protivljenju rezoluciji o Srebrenici.
“Beograd također sumnja u kretanje RS-a ka nezavisnosti, ali pozdravlja priliku da pokaže svoju podršku banjalučkom prkosu navodnom međunarodnom pritisku. Ova kohezija možda neće dugo trajati kada se rezolucija povuče u sjećanje”, navodi se.
Šta Evropa može učiniti?
Najnovija eskalacija političke krize u BiH dolazi u trenutku kada je EU ometena. Njene institucije se pripremaju za izbore za Evropski parlament u junu, a pažnja kreatora politike usmjerena je na ratove u Gazi i Ukrajini. Politika SAD-a nakon predsjedničkih izbora u novembru također je neizvjesna.
Kako navodi ICG, rukovodstva RS.-a i Srbije otvoreno kažu da prate izbore u SAD-u, “sugerirajući da se nadaju Trumpovoj pobjedi za koju vjeruju da će im dati prilike da unaprijede svoje programe”.
Ističe se da, iako je ovo težak zadatak, EU ima značajnu polugu u Bosni, uključujući i u RS-u. Izgledi za otpočinjanje pregovora o članstvu i izvlačenje koristi od Plana rasta za Zapadni Balkan od 6 milijardi eura “privlačniji je od bilo čega što je Brisel ranije imao da ponudi”.
“Zvaničnici EU bi trebali jasno poručiti da puno pristupanje EU za Bosnu i Hercegovinu (I srbije ako bude igrala štetnu ulogu) zavisi od postojanja stabilne i potpuno funkcionalne države Bosne i Hercegovine”, navodi se, ali se dodaje da članstvo samo po sebi neće riješiti ovu krizu i ukloniti rizik od dezintegracije zemlje.
“EU bi također trebala iskoristiti početak razgovora o članstvu, na datum koji tek treba da bude određen, da stimuliše dijalog o ponovnoj evaluaciji okvira Dejtonskog sporazuma, koji podupire ponavljajuće krize između RS-a i visokog predstavnika. (EU) bi trebala potaknuti bosanskohercegovačke lidere da počnu artikulirati kako oni vide da njihova zemlja može odustati od potrebe za visokim predstavnikom i stranim sudijama na svom sudu u korist konvencionalnijih demokratskih institucija i preuzimanja odgovornosti članstva u EU”, navodi se.
Vijeće za implementaciju mira je 2008. godine postavilo uslove za zatvaranje ureda visokog predstavnika. Većina njih je već ispunjena, a ostaje neriješeno samo pitanje raspodjele bosanske državne i vojne imovine.
“EU bi trebala oživjeti napor da se to riješi. U međuvremenu, preko Vijeća i Kvinte, Brisel bi trebao insistirati na tome da visoki predstavnik dobije konsenzusnu podršku za svaku daljnju upotrebu svojih ovlasti, čije bi korištenje trebao gledati kao posljednje sredstvo za izbjegavanje nepopravljive štete”, ističe se.
Dalje ova organizacija preporučuje: “Brisel bi trebao paralelno raditi sa SAD na mapi puta za zatvaranje ureda visokog predstavnika”.
Ističe se da će možda za ovo biti potrebno uvjeravanje, s obzirom na to da “Washington vidi Dodika kao veliku prijetnju bosanskom suverenitetu, a visokog predstavnika kao najmoćnije sredstvo za obuzdavanje”.
“Ipak, ako sukob između Dodika i Schmidta eskalira van kontrole, to bi stvorilo krizu na pragu EU. Otcjepljenje RS-a bi to također proizvela, ali u ovom trenutku ovlasti visokog predstavnika više nisu djelotvoran alat za zaustavljanje toga, već bi to mogle ubrzati”, smatra ICG.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!