Južna interkonekcija: FAZ piše o strahu od "Trumpovog klana"

„Još i prije nego što je Donald Trump postao američki predsjednik, SAD su slijedile svoje vanjskopolitičke ciljeve s robusnošću velesile, koja je nepoznata kada su u pitanju evropske države. Ali u međuvremenu je ponekad postalo teško razlikovati američke nacionalne interese od pohlepe njenog najmoćnijeg klana. To ilustruje i trenutni razvoj događaja u zemlji koja rijetko puni naslovnice: Bosna i Hercegovina je od završetka rata 1995. godine uglavnom ostala u sjeni međunarodne pažnje. Međutim, u posljednje vrijeme se u ovoj balkanskoj zemlji može kao primjer posmatrati koliko bezobzirno Trumpova Amerika djeluje u Evropi - i kako se Evropljani plaše nekadašnje vodeće sile Zapada", piše Michael Martens u FAZ-u, u tekstu pod naslvoom „Strah od Trumpovog klana".

Autor navodi da pozadina priče potiče iz vremena između Trumpovog prvog i drugog predsjedničkog mandata, kada je Joe Biden bio predsjednik i mnogi Evropljani su bezuslovno željeli vjerovati da se transatlantski odnosi vraćaju u svoj uobičajeni tok.

„U to vrijeme, Washington je slijedio plan energetske politike na Balkanu koji je sam po sebi bio uvjerljiv. Odnosio se na snabdijevanja Bosne plinom, koja je u potpunosti bila i još uvijek je zavisna od Rusije. Iako plin čini samo mali dio energetskog miksa zemlje (prvenstveno se na njega oslanja mreža daljinskog grijanja glavnog grada Sarajeva), zavisnost Bosne je višestruka: ruski plin ulazi u zemlju preko Srbije, kroz balkanski krak plinovoda Turski tok, preko koga Moskva snabdijeva Tursku", piše FAZ.

BiH se, prema pisanju FAZ-a, mogla učiniti nezavisnom od toga – uz pomoć Hrvatske. List u tom kontekstu podsjeća na plan Bidenove administracije za snabdijevanje BiH preko terminala tečnog plina na Krku: „Početkom 2024. godine je Bidenov ministar vanjskih poslova Antony Blinken čak pismeno pozvao vlade Bosne i Hrvatske da uklone sve prepreke za provođenje tog projekta. U Bosni je tada glavnu prepreku za donošenje zakona o izgradnji plinovoda predstavljao Dragan Čović, najmoćniji političar među hrvatskim dijelom stanovništva u zemlji. Navodno, zbog toga što interesi bosanskih Hrvata nisu bili adekvatno uzeti u obzir. U stvarnosti, barem prema pretpostavkama iskusnih poznavalaca prilika u zemlji, to je bilo zato što je Čović takođe želio ostvariti vlastite (finansijske) interese u projektu."   

Frankfurtski list piše da je nova američka administracija ponovo pokrenula tu inicijativu ocjenujući da je tu u najmanju ruku upitna mješavina javnih i privatnih interesa. Podsjeća da je u BiH ekspresno usvajan zakon u kome se imenuje kompanija kojoj će biti dodijeljen ugovor, što se kosi i sa bosanskim zakonodavstvom o javnim tenderima, a pogotovo standardima Evropske unije.

Interesi "klana Trump"?

Kompanija AAFS Infrastructure and Energy, koja sebe opisuje kao "energetsku i infrastrukturnu kompaniju sa sjedištem u SAD-u" je, piše FAZ, do nedavno bila nepoznata čak i mnogim stručnjacima iz te branše. 

Prijetnja nezakonitosti, piše FAZ, pojačala se kada je identitet onih koji stoje iza tvrtke postao poznat. List se potom bavi biografijama generalnog direktora AAFS-a Josepha Flynna i njegovog zamjenika Jesseja Binnalla:

„Jesse Binnall je američki advokat koji je radio za Donalda Trumpa, posebno tokom njegovog osporavanja predsjedničkih izbora 2020. zbog navodne ukradene pobjede na izborima. Takođe se pokazao kao Trumpov pristaša i u drugim prilikama. Flynn je poduzetnik bez industrijski poznatih stručnih znanja o izgradnji cjevovoda, ali ima jednu bitnu prednost: njegov brat Michael Flynn bio je Trumpov savjetnik za sigurnost. Joseph Flynn takođe navodi da je 2024. bio savjetnik kampanje „Katolici za Trumpa“. Michael Flynn je s druge strane angažovan za bosansko-srpskog vođu separatistu Milorada Dodika. U njegove zadatke, prema informacijama američkog registra lobiranja, spada povezivanje Dodika sa „donosiocima odluka i utjecajnim akterima u Washingtonu", navodi se u okviru Zakona o registraciji stranih predstavnika interesa.

„Čini se da su veze urodile plodom. Nakon godina bezuspješnih napora, Dodik je uspio da krajem 2025. godine budu ukinute američke sankcije koje su nametnute njemu, njegovom političkom krugu i porodici zbog korupcije i ugrožavanja poslijeratnog poretka. Nadalje, Michael Flynnov Gold Institute for International Strategy najavio je planove za održavanje "Evropskog ekonomskog i sigurnosnog samita" krajem maja u Banjoj Luci, glavnom gradu Republike Srpske i Dodikovoj bazi moći, bez čije stranke se zakon o bosanskom naftovodu ne može implementirati", piše FAZ.

FAZ ocjenjuje da s obzirom na takve veze, razumljivo je da su se u Bosni pojavile sumnje: „Da li je AAFS u konačnici samo fiktivna kompanija za interese klana Trump? Da li su SAD, putem svoje ambasade u Sarajevu, izvršile pritisak da se donese zakon prilagođen poslovnim interesima AAFS-a? Činjenica da je Donald Trump Jr. takođe putovao u Banju Luku u aprilu kako bi prisustvovao konferenciji investitora, koju je otvorio Dodikov sin Igor, samo je podgrijala ova pitanja. Zašto je predsjednikov najstariji sin odjednom zainteresiran za Bosnu? Ipak nije riječ samo o takvim pitanjima",  piše FAZ.

„Stvar je takođe osjetljiva jer, prema mnogim stručnjacima, američki planovi krše bosanski ustav. Predložena trasa naftovoda prelazi preko državnog zemljišta na mnogim mjestima na bosanskoj strani. Međutim, pitanje državnog vlasništva u Bosni i Hercegovini nije riješeno, jer postoji stalni spor između centralne vlade i njena dva konstitutivna entiteta: Federacije koju kontrolišu Bošnjaci i Hrvati, i, prije svega, Republike Srpske. Zakon kojim se odobrava izgradnja plinovoda efektivno bi eksproprisao državu. Izvor u Sarajevu izjavio je da postoje "značajne sumnje u to da li je ovo kompatibilno s jurisdikcijom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o pitanjima državnog vlasništva"", navodi FAZ.

Šta radi Christian Schmidt?

„U ovom trenutku priče, moramo spomenuti i jednog Nijemca – Christiana Schmidta, bivšeg ministra poljoprivrede Angele Merkel", piše FAZ.

 „U pismu od aprila 2022. godine, Schmidt je nedvosmisleno upozorio potencijalne investitore da niko osim države nema pravo raspolagati državnom imovinom. Svako ko to ignoriše rizikuje gubitak uloženog kapitala, navodi se u pismu", podsjeća FAZ.

„Ali tada niko nije mogao ni zamisliti da će četiri godine kasnije stranu investitora predstavljati najmoćnija država na svijetu i kompanija povezana s njenim nepredvidivim predsjednikom. Srđan Blagovčanin, stručnjak za borbu protiv korupcije u bosanskoj kancelariji Transparency Internationala, zapravo se protivi uredu visokog predstavnika zbog njegove demokratski nelegitimne moći. Međutim, on ima pitanje: 'Postoji sumnja da zakon o plinovodu, u svom sadašnjem obliku, nije donesen u interesu bosanske javnosti i da je donesen u skladu sa pravnim okvirom, već služi samo privatnim interesima kompanije sa moćnim političkim vezama u SAD-u. Prije svega, on zanemaruje bosansku državnu imovinu i time krši Dejtonski mirovni sporazum. Kada je, ako ne sada, vrijeme da visoki predstavnik interveniše i proglasi ovaj zakon nevažećim?, kaže Blagovčanin,'" piše FAZ. 

„Ali do sada, Schmidt ne pokazuje znakove ispunjavanja svoje dužnosti, odgovara Blagovčanin na vlastito pitanje. Može samo nagađati zašto: 'Moj utisak je da niko u Bosni nije spreman da se suprotstavi SAD-u. EU je reagovala na događaje vrlo kasno mlakim protestnim pismom upućenim bosanskim političarima. Ali i lokalni političari se boje sukoba s Amerikancima", kaže Blagovčanin'", piše još u tekstu. 

„Ako poslušate razgovor u Sarajevu o ovom slučaju, 'strah' je riječ koja se često pojavljuje. Jedan izvor izvještava da mu se predstavnik jedne velike političke stranke u Sarajevu povjerio: 'Apsolutno se nećemo protiviti Washingtonu.' Plaše se, rekao je, mogućih američkih sankcija. Čini se da strah prevladava čak i među samim Amerikancima", piše FAZ.

Ni Schmidt, niti bh. političari, ni EU

List dalje navodi, pozivajući se na dobro obavještene diplomatske izvore, da strah ima i američki ambasador u Sarajevu, John Ginkel, koji energično zastupa naftovod jer „strahuje da bi mogao biti stavljem na listu za odstrel u Washingtonu ako ne bi izgradio naftovod".

„Može li strah biti i razlog Schmidtove kontinuirane suzdržanosti? Pitali smo ga planira li proglasiti kontroverzni zakon nevažećim. Njegov odgovor bio je karakteristično nejasan: Planirani plinovod je 'strateški važna inicijativa u pogledu energetske sigurnosti. To pokreće niz tehničkih, pravnih i političkih pitanja koja se moraju riješiti prvenstveno između uključenih institucija i zemalja', naveo je Schmidt u svom pisanom odgovoru, dodajući: 'Ovaj proces je još uvijek u toku. Visoki predstavnik ne vidi nikakve naznake za aktivnosti.' Na kakve aktivnosti Schmidt misli, ostaje otvoreno", piše FAZ.

„Međutim, Bosanci također imaju mogućnost da svoje probleme riješe u potpunosti bez njega - ako bi to htjeli. Lokalni političari mogu se slobodno žaliti Ustavnom sudu. Na osnovu svojih ranijih presuda, vjerovatno bi poništio zakon. Ali ko bi se usudio da ovo izvede pred sud? Pogotovo kada postoji mogućnost da se neugodan zadatak jednostavno prebaci na visokog predstavnika, kao i obično", pita se autor teksta u FAZ-u.

On na koncu postavlja i pitanje o ulozi EU: „Ali EU takođe mora odgovoriti na pitanje: Šta je zapravo uradila svih ovih godina prije nego što su Amerikanci došli na ideju o plinovodu kako bi pomogli Bosni da postane manje ovisna o ruskom plinu i fosilnim gorivima općenito? Odgovor 'ne mnogo' neki bi smatrati vrlo blagim", zaključuje FAZ.