"Smjestite dijete u instituciju i molite Boga da mu se ništa ne desi": Čelebić o sistemu koji ne štiti najranjivije

Čelebić nije želio povlačiti direktne paralele između slučaja u Zagrebu i ranijih slučajeva u Bosni i Hercegovini, upozoravajući da se i nakon tragedija vrlo brzo sklizne u politička prepucavanja, dok pitanja o stanju sistema, broju zaposlenih i načinu brige o pacijentima ostaju u drugom planu.

"Bit će nekoliko dana buke i čim nova afera ispadne, i ovaj nesretni mladić i mnogo toga prije jednostavno će doći u onu rubriku 'sjećamo se'. Iz iskustva govorim, obično se ne pomakne puno toga s mrtve tačke", upozorio je Čelebić.

"Postoji mehanizam zaštite - ako novinar dođe do snimka"

Jedno od ključnih pitanja jeste kako zaštititi osobe koje često nisu u mogućnosti same govoriti o onome što im se događa.

Na pitanje postoji li u Bosni i Hercegovini stvarni mehanizam koji takvog korisnika štiti, Čelebić je odgovorio vrlo direktno.

"Da, postoji, ako novinar dođe do snimka. To je mehanizam koji štiti", rekao je Čelebić.

Podsjetio je i na slučajeve iz Zavoda Pazarić, navodeći da je nakon objavljivanja snimaka dio pažnje javnosti bio usmjeren upravo prema novinarima koji su ih objavili.

"A šta je ono što nismo vidjeli? Ja sam stalno postavljao to pitanje", kazao je.

"Možete ga smjestiti u instituciju i moliti Boga da se ništa ne desi"

Govoreći iz perspektive roditelja, Čelebić je opisao problem koji je, kako kaže, mnogo složeniji od pukog pitanja postoji li dovoljan broj ljekara ili njegovatelja.

Njegov sin ima 17 godina, a Čelebić je objasnio da se porodica može naći u situaciji u kojoj je potrebno fizički savladati osobu tokom tantruma ili izrazito agresivnog ponašanja, ali bez nanošenja povreda.

"Od koga ja, ustvari, tražim pomoć ovdje? Ko meni treba da bih njega savladao? Je li mi treba defektolog, logoped, pedijatar, ko mi treba? Meni treba neko ko je obučen da može da ga savlada bez da ga povrijedi", objasnio je Čelebić.

Smatra da sistem takav kadar trenutno nema u dovoljnoj mjeri.

"Vi možete da ga smjestite u instituciju i da molite Boga da se ništa ne desi s njim", rekao je.

Istovremeno je naglasio da odgovornost ne treba automatski prebacivati samo na zaposlene u institucijama.

"Ne mogu uvijek da krivim institucije zato što jesu potkapacitirane. A jesu zato što se o ovoj temi uopšte ne razgovara, osim kad se desi ovako nešto", poručio je Čelebić.

Preporuke postoje, ali ko ih provodi?

Čelebić je podsjetio da su o nehumanom postupanju i problemima u ustanovama već postojali izvještaji, preporuke i obraćanja institucijama.

Kazao je da se i sam obraćao Federalnom parlamentu.

"Ništa se nije uradilo tim povodom. Gospođa ombudsmenka može pokušavati da radi šta god hoće, ali ona nema nikakvu moć da bilo šta tu promijeni. Ona može pisati preporuke i upozoravati", rekao je Čelebić.

Zbog toga smatra da će najveći pritisak za promjene ponovo morati dolaziti od roditelja.

"Mi ćemo morati da vršimo pritisak i da kažemo: 'Treba nam to i to, hajde probajte to da uradite'", kazao je.

Ukazao je i na nedavne slučajeve nestanka djece, naglašavajući da Bosna i Hercegovina i dalje nema dovoljno jasne protokole o tome kako institucije i građani trebaju postupati u takvim situacijama.

"Mi nemamo protokole. Kada govorimo o inkluziji, ljudi u tipičnim školama ili ustanovama jednostavno nisu educirani šta da rade i kako da postupaju sa djecom s poteškoćama u razvoju koja su, recimo, agresivna", upozorio je.

Porodice često do informacija dolaze zavisno od toga koliko su "glasne"

Na pitanje koliko je porodicama teško utvrditi šta se dogodilo njihovom članu u nekoj ustanovi, Čelebić kaže da mnogo toga zavisi od njihove upornosti i sposobnosti da se izbore sa sistemom.

"Realno, onoliko koliko ste glasni, koliko imate petlje da se suočite sa strankama, ministarstvima, vladama i ko zna kim već", rekao je.

Dodao je da su porodice često prepuštene same sebi.

"U većini slučajeva smo prepušteni sami sebi i tome koliko smo jaki i sposobni. Koliko smo, da kažem, moćni, toliko ćemo i dobiti od sistema i toliko ćemo moći da uradimo za svoje dijete", kazao je Čelebić.

Pazarić nakon 2019. i 2023: "Javnost treba češće imati uvid"

Govoreći o Zavodu Pazarić i slučajevima koji su izazvali veliku pažnju javnosti 2019. i 2023. godine, Čelebić nije želio tvrditi šta se konkretno promijenilo jer, kako je naglasio, nije boravio u toj ustanovi.

Istovremeno vjeruje da u Pazariću postoje ljudi koji se iskreno trude unaprijediti sistem i upozorava da se mora uzeti u obzir i težina posla koji zaposleni obavljaju.

"Realno, ljudi koji rade sa osobama koje su izuzetno agresivne ili autoagresivne - nema para kojima vi možete platiti taj posao. Dešava se i da sagore, a nema ih dovoljno", rekao je.

Ipak, smatra da bi ustanove morale biti mnogo transparentnije.

"Javnost bi trebala češće da ima uvid u to šta se tamo zaista dešava i koliko se radi na unapređenju položaja osoba sa poteškoćama u razvoju", poručio je.

Nenajavljene kontrole jesu korak, ali pravilnik nije dovoljan

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike nedavno je donijelo novi pravilnik o stručnom nadzoru nad pet ustanova socijalne zaštite, kojim su, između ostalog, predviđene nenajavljene kontrole i mogućnost da porodice zatraže vanredni nadzor.

Čelebić smatra da je to pozitivan, ali tek administrativni korak.

"Dobro je da postoje takve stvari. Ono što nas zanima jeste da to sa jednog pravilnika koji je formulisan bude sprovedeno u djelo i da se zaista sprovodi na način na koji treba", kazao je.

Dodaje da je još važnije sagledati stvarne potrebe ustanova.

"Treba raditi na edukaciji radnika i treba vidjeti da ih bude dovoljno. Sve osim toga, kad dođe do ovakve situacije, potpuno je nevažno", rekao je.

"Gdje ćete naći ljude koji su zaista obučeni da to rade?"

Tokom razgovora navedeni su podaci iz izvještaja ombudsmena iz 2024. godine prema kojima je u Pazariću bilo 336 korisnika i 160 zaposlenih, među kojima su i administrativni i tehnički radnici. Sistematizacijom je bilo predviđeno 67 njegovatelja, dok je bilo popunjeno 60 mjesta.

Čelebić je problem nedostatka stručnog kadra opisao kroz vlastito iskustvo.

"Kada smo mom sinu vadili zub na Stomatološkom fakultetu, nas četvorica bilo je oko njega. Sad zamislite čovjeka u punoj fizičkoj snazi koji dobije tantrum ili upadne u stanje agresivnosti. Treba ga umiriti, a da mu ne nanesete nikakvu štetu", ispričao je.

Zato pita gdje će sistem uopšte pronaći dovoljno obučenih ljudi.

"Gdje ćete vi naći ljude koji su obučeni to da rade? Zaista obučeni i fizički sposobni da to rade. Ovdje nije samo pitanje da li je neko završio medicinski fakultet ili srednju medicinsku školu, nego je li sposoban da to radi", naglasio je.

"Malo me plaši šta nas čeka u budućnosti"

Čelebić je upozorio i da se sistem mora pripremati za budućnost i uspostaviti jasne protokole postupanja, od vrtića i škola do zdravstvenih i socijalnih ustanova.

"Malo me i plaši ovo kada govorim o svemu ovome, šta nas čeka u budućnosti ukoliko već sada ne budemo radili na tome da se ustanove protokoli o postupanju u ovakvim situacijama", rekao je.

Takvi protokoli, smatra, trebali bi biti uvježbani u svim institucijama kako bi zaposleni tačno znali kako reagovati u kriznoj situaciji.

"Treba nam iskrena empatija"

Čelebić je na kraju razgovora posebno govorio o odnosu društva prema osobama sa poteškoćama u razvoju i njihovim porodicama.

Prisjetio se vremena kada je njegovom sinu Darisu dijagnosticiran autizam i kada njegova porodica, kako kaže, gotovo ništa nije znala o tome.

"Razgovarajte s tim ljudima, otvorite se, pitajte. Nije loše pitati, nije to ništa pogrešno. Vidite šta vi možete i kako možete da doprinesete", poručio je.

Kao pozitivan primjer naveo je reakciju građana u slučajevima nestanka djece, kada su se u potragu uključivali građani, taksisti, policija, hitna pomoć i civilna zaštita.

Problem je, kaže, što ljudi često žele pomoći, ali ne znaju kako postupiti.

"Trebaju nam pravilnici, trebaju nam protokoli o postupanju, treba nam obuka svima, treba nam da budemo proaktivni. I na kraju krajeva, najvažnije je da kao ljudi razgovaramo o ovakvim stvarima", rekao je Čelebić.

Podsjetio je i na proteste osoba s invaliditetom i njihovih porodica ispred Vlade Federacije BiH, na koje su ljudi dolazili iz brojnih gradova.

"Nažalost, u određenoj mjeri smo takvo društvo da dok nas se nešto lično ne pogađa, ne interesuje nas previše", zaključio je Čelebić.