Potresna priča o djevojci sa fotografije iz ratnog Sarajeva koja je obišla svijet: "Želim vam javiti da sam preživjela"

Mario Boccia otvorio je izložbu u Zagrebu posvećenu opsadi Sarajeva, a u razgovoru za N1 je kazao kako želi poslati poruku da se nešto takvo ne bi ponovilo u svijetu.

Svojom izložbom, kaže, želi ispričati kako je taj grad u kojem je živjelo raznovrsno stanovništvo pogođen ratom, i kako su ti stanovnici zapravo pružili otpor svojom željom za životom. To je poruka koju mogu razumjeti i oni najmlađi, kako bi izbjegli da se to nešto tako ponovi, ističe Boccia.

"Moramo na aktivan način takve stvari nastojati izbjeći, ne samo na društvenim mrežama, već izlaskom na trgove, prosvjedujući protiv ratova - naš život mora biti svjedočanstvo te borbe protiv rata", kaže.

Izložba je, prethodno, održana u Beogradu, a finalna će biti u mjestu gdje se sve desilo - Sarajevu.

Izložbe i projekcije je počeo pripremati još tokom rata, i pomoću tih slajdova je pripovjedao šta se događalo.

U Beogradu je, kaže, susreo stotine studenata i učenika na izložbi koji nisu bili ni rođeni tada, a postavljali su, ističe, smislena pitanja. "Ti mladi ljudi su bili ganuti i željeli su osjetiti smisao svega", navodi, dodavši da su na izložbi bili i mnogi oni koji su se protivili ratu.

U Zagrebu je izložbu osim mladih posjetio i veliki broj starijih, koji su svjedočili onom što se dešavalo ranih 1990-ih.

Upravo u Zagrebu desio se susret koji ga se posebno dojmio.

"Bio je dirljiv trenutak kada sam upoznao Sarajliju, koji je za dvije glave veći od mene, bio je dirnut. Ispričao mi je tačno gdje je živio, a ispričao je i nekoliko epizoda iz rata. O srmti Romea i Julije, odnosno Boška i Almire. On je bio prisutan i ispričao o to dvoje mladih na mostu, bio je jako emocionalan", dodaje.

Priča o Cvjećarici

"Želio sam biti u izravnom kontaktu s ljudima iz Sarajeva kako bih na pravi način mogao ispričati ono što se ondje događa", kaže, dodavši da nije htio biti u hotelu gdje su bili smješteni ostali novinari, nego među ljudima. "Mnogo priča koje sam ispričao nisam tada objavio, primjerice priča o cvjećarici koja je neprestano prodavala cvijeće, čak i cvijeće od papira, na tržnici Markale. Kad sam ja nju pitao jeste li Srpkinja, Bošnjakinja ili Hrvatica, ona mi je odgovorila: 'Ja sam rođena u Sarajevu.'"

"Pitao sam je kako se zove jer sam nastojao shvatiti iz njezinog imena kome pripada, a ona je odgovorila: 'Ja sam cvjećarica.' Nisam razumio, nisam čuo to ime nikad i nije mi bilo jasno je li to hrvatsko, srpsko ili muslimansko ime. Međutim, ona je dala najjasniju definiciju te višestruke zajednice u kojoj je prisutno više etnija. Ona nije željela da budu podijeljeni zbog rata, željela je ostati upravo to što je, cvjećarica."

"Sarajevo se branilo, a drugi su ga opsjedali"

"Ljudi ondje su uspijevali ostati ljudski, održavajući veze... Dakle, zamislite zgradu od 15 katova, nije bilo struje, zamislite ljude koji nose kanistre s vodom na 15. kat, njima tamo nije bitno je li ondje gospodin koji je Srbin, Hrvat ili musliman, nosiš tu vodu na 15. kat gospodinu, svom susjedu koji te je vidio kako rasteš, i to je održalo tu zajednicu. Ta njihova stvarnost je bila potpuno drugačija od one koju sam vidio s druge crte bojišnice. Tamo sam zamišljao neprijatelja koji se bazirao na mržnji."

"Sjećam se da sam susreo grupu vojnika koji su mi zaželjeli sretan Božić. Bili smo na Trebeviću iznad Sarajeva i na zidu stoji snajperska puška. Pitao sam ih hoće li pucati i na Božić. Naravno, oni su muslimani, ne slave Božić, i smijao se. No, ispod te puške je bila fotografija djevojčice koja se smije ispred zida, izrešetanog zida, i to je bila pravoslavna djevojčica, i na nju su pucali. Dakle, nebitno je je li ona Srpkinja ili muslimanka i tako dalje, znači postoje jednostavno zli i dobri."

"Sarajevo se branilo, a drugi su ga opsjedali, dakle tu nema nikakve dvojbe, i Sarajevo je imalo pravo braniti se tako pod opsadom. No, ljudi, dobri ljudi su bili s obje strane. Civili su te dobre osobe poput te djevojčice Jelene koja stoji ispred izrešetanog zida", kaže.

Kako je nastala poznata ratna fotografija djevojke koja trči

"Počelo je bombardiranje i ja sam bio na ulici i želio sam vidjeti šta s događa, vidio sam samo komade odlomljenog zida i uvukli su me u jedan zaštićeniji dio. Želio sam fotografirati lica ljudi u tom haustoru i lica tih ljudi su bila prestrašena, ali se na njima iščitavao ponos, pokušavao sam staviti objektiv, ali nisam uspio uzeti te poglede, uzeo sam fotoaparat i izišao vani, video sam djevojku i napravio tu fotografiju. Ta djevojka je bila ljuta, baš je bila ljuta. Mislio sam na trenutak da se ljuti na mene, ali jednog dana je ta fotografija otišla u eter, vidjeli su svi, i stiglo mi je obavijest, javila mi se osoba: dobar dan, ja sam djevojka koja trči, zovem se Bojana, i želim vam javiti da sam preživjela", ispričao je jedan od dirljivijih trenutaka koji ga vežu za ratno Sarajevo.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad