Voda koja izlazi ispod glečera bistra je, a za nekoliko minuta postane crvena kao krv

Prizor je jedan od najneobičnijih na planeti.

Iz bijelog leda, na mjestu gdje se glečer završava, curi tamnocrvena tekućina i slijeva se šezdesetak metara niže, do zaleđenog jezera Bonney.

Kada je Taylor to vidio, pretpostavio je da boju daju crvene alge. To objašnjenje se zadržalo decenijama, jer nije bilo načina da se provjeri.

Bistra dok ne dodirne zrak

Prvo pitanje koje se postavlja je odakle boja, i odgovor je jednostavniji nego što izgleda.

Tekućina koja izlazi ispod leda nije crvena. Bistra je.

U njoj ima mnogo željeza, a to željezo je milionima godina bilo bez dodira sa zrakom. Čim izađe na površinu i sretne kisik, počne hrđati.

To je isti proces koji vidite na starom ekseru ostavljenom u vlazi, samo što se ovdje odvija u vodi i za nekoliko minuta.

Boja, dakle, nastaje pred vašim očima. Nije u vodi nego se stvara u trenutku kada voda izađe iz leda.

Zašto ne zaledi na minus sedamnaest

Ovo je bio pravi problem koji je zbunjivao naučnike.

Prosječna temperatura na tom mjestu je oko minus sedamnaest stepeni. Sam glečer je hladan i na površini se gotovo ne topi. Tu tekuća voda ne bi smjela postojati.

Odgovor je u soli.

Tekućina ispod glečera je izuzetno slana. Slana voda se ledi na nižoj temperaturi od obične, isto onako kako sol na cesti spriječi da se voda zaledi.

Uz to postoji i drugi dio objašnjenja, koji je manje očigledan. Kada se voda ledi, ona pritom oslobađa toplotu. U ovom slučaju ta toplota otapa led oko sebe, taman toliko da tekućina nastavi teći.

Rezultat je da je Taylorov glečer najhladniji glečer na svijetu kroz koji stalno protiče tekuća voda.

More koje je zarobljeno prije milion godina

Ostalo je pitanje odakle uopšte ta slana voda.

Prema istraživanju objavljenom prošle sedmice, najvjerovatnije je riječ o ostatku mora.

U razdobljima kada je nivo mora bio viši, voda je preplavila Taylorovu dolinu. Kada je nivo pao, a glečer se pomjerio naprijed, dio te vode ostao je zarobljen ispod leda.

Tamo je i ostao. Ponavljanim smrzavanjem sol se koncentrisala, pa je preostala tekućina postala nekoliko puta slanija od mora.

Procjene govore da je tamo zaključana više od milion godina.

Bakterije koje dišu bez kisika

Ono što je u toj vodi pronađeno zanimljivije je od same boje.

U njoj žive bakterije, i to bez svjetlosti, bez kisika i bez ikakve veze s površinom.

Umjesto kisika koriste željezo i sumpor iz okolne stijene. Cijela zajednica organizama tako preživljava na hemijskoj energiji, u prostoru koji je odsječen od ostatka svijeta.

Zbog toga se to mjesto proučava i u sklopu potrage za životom drugdje. Jupiterov mjesec Europa i Saturnov Enkelad imaju ledenu koru, a ispod nje se pretpostavlja okean. Ako život postoji ispod antarktičkog leda, moguć je i tamo.

Glečer koji se spusti pa vrati

Posljednji dio slagalice objašnjava zašto vodopad ne teče stalno.

Peter Doran, geolog s Univerziteta Louisiana State, primijetio je 2018. da se u trenutku kada je vodopad proradio površina glečera mjerljivo spustila.

Kroz naredne sedmice površina je tonula, pa se vraćala.

Objašnjenje je da se ispod leda povremeno oslobodi nakupljena tekućina, pritisak padne i led se malo slegne. Kada se tekućina ponovo nakupi, pritisak poraste i površina se vrati.

To znači da crveni trag na ledu nije samo mrlja nego pokazatelj onoga što se dešava kilometrima ispod, tamo gdje niko ne gleda. Mjesto je i zaštićeno posebnim antarktičkim propisom, pa se do njega ne prilazi bez dozvole.