Najava 30-dnevnog primirja u ratu između Rusije i Ukrajine na prvi pogled djeluje kao dobra vijest, ali realnost ovog sukoba decenije mogla bi brzo narušiti krhki dogovor. Ključno pitanje ostaje koliko će se primirje održati i kakve će posljedice imati po podršku Ukrajini, njen suverenitet i dugoročnu stabilnost.

Nakon stotina hiljada poginulih na obje strane, teško je da bilo ko otvoreno odbaci mogućnost prekida vatre. Moskva se, s druge strane, nalazi u paradoksalnoj situaciji – suočena je s pritiskom da ne bude prepreka mirovnoj inicijativi predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, koji želi postići mir gotovo po svaku cijenu.

Za Kremlj je ovo neobična pozicija, s obzirom na tri godine brutalne agresije i činjenicu da unutar ruskog političkog vrha nije bilo ozbiljne inicijative za okončanje rata. Ipak, kako bi održao privid saradnje s Washingtonom, predsjednik Rusije Vladimir Putin vjerovatno će pristati na neku vrstu dogovora. Međutim, pitanje je da li će to odmah značiti potpunu obustavu sukoba ili će Moskva, kao i ranije, pokušati odgoditi primjenu primirja kako bi ostvarila vojne ciljeve, posebno u oblasti Kurska, gdje Ukrajina još uvijek drži dio ruskog teritorija.

No, teorijske pretpostavke o diplomatskim razgovorima sada će se sudariti sa surovom realnošću. Dva ključna narativa sada će biti na ispitu – prvo, tvrdnja da se Kremlj ne može smatrati pouzdanim partnerom u pregovorima, jer je u prošlosti više puta pokazao da mu diplomacija služi samo kao taktički manevar. Drugo, ostaje pitanje da li će Ukrajina biti spremna da pristane na zamrzavanje fronta, što bi praktično značilo trajni gubitak petine njene teritorije i potencijalnu vojnu slabost u budućim ruskim napadima.

U Ukrajini je sve prisutniji osjećaj da je strategija kontraofanzive nerealna, posebno u uslovima stalnog nedostatka municije i ljudstva potrebnog čak i za osnovnu odbranu. Ipak, s obzirom na brutalnost dosadašnjih sukoba, svako primirje rizikuje da postane samo faza u kojoj će se strane međusobno optuživati za njegovo kršenje.

Putinova strategija i Trumpov odnos prema Ukrajini

Putinov ključni cilj u ovom trenutku jeste jačanje Trumpove percepcije da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski prepreka za mir. Kremlj ne može odbiti primirje bez narušavanja vlastitog narativa o moralnoj superiornosti. No, ono što se dogodi tokom pauze u borbama moglo bi dugoročno oblikovati ishod rata.

Europski zvaničnici i ukrajinska vlada inicijalno su predlagali djelimični prekid vatre koji bi obuhvatao zabranu napada iz zraka, s mora i na energetsku infrastrukturu. Argument je bio da bi takav dogovor bio lakše nadgledati i jasno bi se znalo ko ga krši. No, u Džedi je odlučeno da primirje bude sveobuhvatno – ako Moskva pristane, sukobi moraju stati na svim linijama fronta.

Međutim, očekivati da će u narednih mjesec dana, na prostoru dugom stotine kilometara, svi borbeni sistemi – od artiljerije do dronova – odjednom prestati s djelovanjem, prilično je nerealno. Niti jedna strana neće moći garantirati da neće doći do “slučajnih” incidenata, bilo zbog greške, panike ili insceniranih provokacija.

Rusija je u prošlosti bila izuzetno vješta u manipulaciji informacijama i taktikama lažnih zastava – od insceniranih napada do dezinformacija koje služe kao opravdanje za vojnu akciju. U mjesec dana primirja, gotovo je sigurno da će se pojaviti situacije u kojima će biti nemoguće utvrditi ko je prekršio dogovor – od lažnih svjedočanstava do AI-generisanih snimaka koji će širiti propagandu.

Dosadašnje iskustvo trebalo bi podstaknuti oprez. Kremlj je u više navrata prekršio mirovne sporazume: aneksija Krima 2014. praćena je tvrdnjama da ruski vojnici tamo nisu ni bili; 2015. godine Rusija je prihvatila primirje, a potom zauzela Debaljcevo; 2022. Moskva je tvrdila da neće izvršiti invaziju, da bi potom započela sveobuhvatni napad na Ukrajinu.

Moskva će insistirati da je primirje trajno, ali Putinova ratna logika nalaže širu pobjedu kako bi opravdao dosadašnje gubitke i učvrstio vlastitu viziju sukoba sa Zapadom.

Rizici i budući scenariji

Jedan od najvećih rizika jeste da primirje propadne, najvjerovatnije zbog ruskih radnji, nakon čega bi Trump mogao optužiti Ukrajinu za narušavanje mira. U tom scenariju, pomoć Ukrajini mogla bi biti ponovo zamrznuta, ali ovaj put s još većom političkom osvetom, jer bi Kijev bio označen kao agresor. Kremlj bi se tada ponovo predstavio kao žrtva i pokrenuo novi val napada, dok bi smanjena zapadna vojna podrška dodatno oslabila ukrajinske odbrambene kapacitete.

Američki državni sekretar Marco Rubio izjavio je da je sada “lopta u ruskom dvorištu”. No, kako pokazuje dugogodišnje iskustvo sa Kremljom, Rusija je majstor u “igrama bez kraja” – u prepravljanju pravila, vraćanju na stare sporove i stalnom mijenjanju narativa kako bi izbjegla odgovornost.

Trumpova administracija sada će se suočiti s realnošću ruske diplomatije, koja je hladna, strpljiva i bazirana na obmanama. Trumpovi nagli i ponekad grubi potezi doveli su do ove tačke, ali ostaje nejasno da li će njegova taktika biti dovoljno precizna i dugoročna da se suprotstavi moskovskoj strategiji manipulacije i dezinformacija, zaključuje se u analizi CNN-a.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje