Analiza: Zašto bi Balkan mogao igrati važnu ulogu u Evropi naredne četiri godine

author
Igor Spaić
12. mar. 2025. 14:07
1738354305-1738352628-1738352116-IMG_6305-1024x682.jpeg
Novi Sad iz zraka (Nova.rs) | Novi Sad iz zraka (Nova.rs)

U novom dobu politike velikih sila, Zapadni Balkan bi mogao izgledati kao sporedna tema. Međutim, s obzirom na centralnu ulogu regije u tri važne geopolitičke tendencije, mogao bi igrati nesrazmjerno veliku ulogu u Evropi u naredne četiri godine, piše Valery Perry iz Vijeća za demokratizaciju politike.

Perry navodi u analizi za Project Syndicate da, iako puni detalji vanjskopolitičke agende Donalda Trumpa još nisu poznati, već sada znamo gdje leže prioriteti njegove druge administracije. Tokom kampanje, Trump je nagovijestio dodatne napore za obuzdavanje Irana, određene pregovore na Bliskom istoku, dogovore o budućnosti Ukrajine fokusirane više na Moskvu nego na Kijev, selektivnu asertivnost prema Kini i otvoreno iskazivanje prezira prema Evropi. U ovom kontekstu globalne moći, možda se čini neobičnim skrenuti pažnju na Zapadni Balkan. Ipak, ova mala regija bi mogla igrati veliku ulogu u Evropi u naredne četiri godine i dalje.
"Velika vizija Evropske unije o kontinentu koji je "cjelovit, slobodan i u miru" može izgledati zastarjelo u svjetlu šireg konteksta, poput rata u Ukrajini i porasta nacionalističkih i neliberalnih desničarskih populističkih snaga unutar same EU. Štaviše, proces proširenja kako bi se uključilo "Zapadnobalkansku šesticu" (Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija) je u zastoju. Ne samo da ove zemlje nisu uspjele pokazati – a kamoli postići – značajan napredak ka članstvu u EU, već su nazadovale na više pokazatelja demokratskog upravljanja", piše Perry. Navodi da su vlade Zapadnog Balkana napravile malo zakonodavnih ili institucionalnih reformi potrebnih za pridruživanje, a da je javna podrška ulasku u EU opala. Ovaj trend je najizraženiji u Srbiji, najvećoj od šest zemalja i kroz koju mnogi lideri EU posmatraju cijelu regiju.

"Sigurnost koja je nekada podržavala transatlantski liberalno-demokratski projekt sada izgleda kao da nestaje pred asertivnim samopouzdanjem neliberalnih ili otvoreno autokratskih i kleptokratskih režima. Sa svojim vlastitim skretanjem ka izraženijoj kleptokratiji, Zapadni Balkan je i odraz i predznak šireg trenda. U ovom kontekstu, tri međusobno povezana fenomena zaslužuju bližu pažnju: eksploatacija kritičnih sirovina, neoimperijalizam i migracije", piše ona.

Evropski lideri spremni poslovati s autokratama zbog kritičnih sirovina


Nedavna istraživanja su identificirala rezerve kritičnih metala i minerala – uključujući litijum, nikal, srebro i magnezijum – potrebnih za tranziciju ka čistoj energiji i drugim tehnologijama.

Perry piše da, "iako će utjecaj buma eksploatacije kritičnih sirovina najviše osjetiti BiH i Srbija, prekogranični efekti bi mogli imati vrlo pozitivan ili vrlo negativan utjecaj na društveni, politički i ekonomski razvoj regije".

Može se zamisliti optimističan scenarij u kojem se ovi prirodni resursi odgovorno eksploatišu i koriste za revitalizaciju nekada ponosnog inženjerskog sektora. Perry piše da, ako se to dogodi, sirovine izvađene iz zemlje bi mogle omogućiti ekonomijama Zapadnog Balkana da se popnu na globalni lanac vrijednosti. Politički lideri, radeći s lokalnim zajednicama i evropskim kompanijama i stručnjacima, mogli bi vratiti kvalitetna radna mjesta, više ulagati u obrazovanje i inovacije i konačno izaći iz 30-godišnje stagnacije.

"Nažalost, ovo nije najvjerovatniji scenarij, s obzirom na sveprisutnu institucionalnu kulturu političke i ekonomske korupcije u regiji", piše ona.

"Već sada, perspektiva buma ekploatacije sirovina privlači lokalne i evropske kompanije koje često pokazuju malo zabrinutosti za dobro upravljanje i druge liberalne vrijednosti. Možda bi se očekivalo da EU vidi ovo kao priliku da ojača institucionalne i zakonodavne mehanizme potrebne za pripremu ovih zemalja za članstvo. Umjesto toga, evropski lideri su pokazali da su potpuno spremni poslovati s istom neliberalnom i autokratskom političkom klasom koja već generaciju zaustavlja reforme", objašnjava.

Kao primjer ona navodi posjetu njemačkog kancelara Olafa Scholza Srbiji prošlog ljeta, kada je najavio novi litijumski “mega projekat”, uprkos kritika iz Srbije da je on ekološki opasan i nedovoljno koristan za zajednice tamo.

Neoimperijalizam i sfere utjecaja


To nas dovodi do drugog fenomena: neoimperijalizma i borbe za sfere utjecaja, piše Perry.

Evropske vlade i kompanije opravdavaju svoju ulogu u eksploataciji sirovina na Zapadnom Balkanu argumentom: "ako mi to ne učinimo, učinit će Rusija ili Kina".

Perry navodi da, mada je ova logika izuzetno pogodna - "Dok tvrde da će regija jednog dana postati potpuno integrisani dio EU, istovremeno daju blanko ček poslovnim, ekološkim i upravljačkim praksama koje nikada ne bi bile prihvaćene unutar bloka".

Također upozorava da ovaj oblik angažmana ima svoju cijenu:

"Odvajanjem ekonomije i biznisa od brige o ljudskim pravima, transparentnosti i demokratiji, lideri EU otklanjaju ono što je evropski eksperiment uopšte činilo jedinstvenim. Odbacuje se princip da je liberalna uprava neophodna komponenta sveobuhvatne bezbjednosti".

Također navodi da ovaj pristup samo podstiče geopolitičke trendove koje evropski lideri tvrde da žele suzbiti:

"Uklanjanjem vrijednosti koje su temelj EU, otvara se prostor za kratkoročnu, transakcijsku realpolitiku, što dalje omogućava neliberalnim silama poput Rusije i Kine da sklope vlastite poslovne dogovore bez vrijednosnih ograničenja s balkanskim elitama".

Perry objašnjava da, dok Kina dugo pokušava da iskoristi region kao čvorište u svojoj inicijativi Pojas i put, interesi Rusije su više kulturni i politički.

"Kremlj se nada da će ojačati svoj imperijalni projekat stvaranja “Ruskog svijeta” promovisanjem regionalnog ekvivalenta, “Srpskog svijeta”, u Srbiji, BiH i Crnoj Gori. U središtu ove strategije su napori da se naruši vjera u demokratsko upravljanje, koje se predstavlja kao ni moguće ni poželjno", piše ona.

"Ključni stub imigracione politike EU"


Perry smatra da su migracije također pitanje koje će biti istaknuto na Zapadnom Balkanu i ostatku Evrope. Ona migracije dijeli u dvije katergorije. Prva je migracija iz Pakistana i ostatka indijskog potkontinenta, Bliskog istoka i dijelova podsaharske Afrike prema zemljama kao što su Njemačka i Švedska, a kopnene rute kroz zapadni Balkan čine veliki udio migratornih tokova.

"Zato su ključni stub imigracione politike EU Turska i zapadni Balkan. Evropa je sklopila dogovore s neliberalnim regionalnim liderima kako bi ih natjerala da ojačaju svoje granice i ovlastila zemlje EU poput Hrvatske da gurnu migrante nazad u BiH ili Srbiju, koje služe kao pogodno geografsko mjesto za zadržavanje", piše Perry.

Druga varijanta je migracija radnika Zapadnog Balkana u EU, gdje se zapošljavaju u zdravstvu, transportu, ugostiteljstvu ili drugim sektorima, često uz puno ohrabrenje evropskih vlada i zaposlenih u privatnom sektoru. Vremenom, ovi tokovi dovode do toga da se sve veći broj građana iz regiona kreće na sjever i zapad, dok se migranti s krajnjeg istoka i juga dovode na Zapadni Balkan ili da popune radnu snagu u građevinarstvu, rudarstvu, turizmu i drugim industrijama, ili im to bude stanica na putu ka EU.

"Zahvaljujući svom položaju u centru oba migraciona toka, region provodi masivni društveni eksperiment koji bi mogao testirati društvenu koheziju malih mjesta i gradova više od bilo čega od postjugoslovenskih ratova 1990-ih", piše Perry.

"S obzirom na sve ove zabrinjavajuće dinamike, izgledi za Zapadni Balkan mogu izgledati sumorno. Oni koji su se nadali da će prozapadna, proevropska perspektiva transformirati njihova društva, sada shvataju da njihovi evropski sagovornici možda ne žive prema liberalnim vrijednostima koje propagiraju. Ipak, tranzicije nakon 1990-ih barem su učinile ljude u regiji otpornima na antidemokratske viruse dezinformacija, kleptokratije, nejednakosti i sirove transakcijske politike, koje sada pogađaju navodno "konsolidovane" demokratije", ističe ona.

"Protesti studenata i građana u Srbiji pokazuju da ljudi tamo nisu odustali od pokušaja da promijene svoju budućnost. Oni na Zapadu koji su i dalje posvećeni liberalnim vrijednostima moraju tražiti saveznike gdje god mogu. To je jedini način da se povrati demokratsko samopouzdanje, bez kojeg će globalni talas neliberalnog oportunizma nastaviti rasti", dodaje na kraju.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama