Hazrudin Bilić preživio u Ahmićima: "Ni nakon 32 godine ovdje nema suživota"

Tog 16. aprila 1993. godine bio je ispred džamije u koju je krenuo na sabah. U ranim jutarnjim satima se začula pucnjava po džamiji dok je on zajedno s ostalim džematlijama klanjao namaz. Nije ni slutio da bi se to moglo desiti.

Danas, 32 godine poslije, selo Ahmići, iako je tada bilo sravnjeno i potpuno izmijenjeno nakon stravičnog masakra, danas je ono spokojno i odiše mirom i tišinom, međutim, kako nam je kazao Bilić, priznanja zločina nema, a samim time ni suživota.

"Mnogo je o svemu tome rečeno i mnogo toga se zna, ali poslije 32 godine i ovog što doživljavamo ne vidim pomaka niti ikakve razlike. Ponovo nakon 32 godine postavljaju nekakva obilježja na mjesta gdje je po haškim presudama bio legitiman vojni cilj. Na sve moguće načine se pokušava ovo naše stradanje minimizirati i da se HVO i naše komšije predstave kao žrtve. Nedavno su 'na divlje' postavili spomen obilježje i najgore je što koriste vjerske simnbole za negiranje genocida u Ahmićima", kazao je Bilić.

Kako kaže, sjećanja su uvijek svježa, a pogotovo svakog 16. aprila kada se obilježava godišnjica.

"Teško je, a ova situacija ponovo asocira na 1992. godinu umjesto da živimo što ljepše i bolje u nekom suživotu, oni sve to negiraju. Nije nam potrebno pomirenje. Potrebno nam je prvo izvinjenje pa onda pomirenje", poručio je Bilić.

Bilić je svoju porodicu uspio spasiti. Rat ga je zadesio sa četverogodišnjim sinom i suprugom koja je bila u sedmom mjesecu trudnoće.

Međutim, nije uspio sebe spasiti od teških sjećanja i podsjećanja na ovaj dan. Vidio je i svjedočio potresnim scenama koje ga često u mislima prate. Njegovo potresno svjedočenje o ovom danu možete pročitati u jednom od ranijih razgovora koje je dao za N1.

Podsjetimo, danas se obilježava 32. godišnjica ratnog zločina nad civilima u selu Ahmići kod Viteza. Na današnji dan 1993. godine u ranim jutarnjim satima, pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) ubili su u Ahmićima 116 civila bošnjačke nacionalnosti, te spalili njihovu imovinu.

U ranim jutarnjim satima, 16. aprila 1993. godine, pripadnici jedinica za posebne namjene Hrvatskog vijeća obrane (HVO) “Džokeri” i “Maturice” izvršili su napad na selo Ahmići. Ezan za sabah-namaz, jutarnju molitvu muslimana, bio je znak za napad.

Tromjesečna beba najmlađa žrtva

Ubijeno je 116 bošnjačkih civila, a najmlađa žrtva u Ahmićima bila je tromjesečna beba dok je najstarija imala 82 godine.

U Visokom je 2022. godine izvršena identifikacija žrtava proteklog rata, među kojima je i sedam žrtava iz Ahmića. Među njima je i pet članova jedne porodice.

Radi se o žrtvama bošnjačke nacionalnosti koje su nestale 1993. godine na području sela Kratine, općina Vitez. Posmrtni ostaci ovih žrtava su 1998. godine ekshumirani na lokalitetu Međine kod Mostara. Identitet žrtava je najprije utvrđen putem DNK metode da bi danas taj identitet potvrdili i članovi njihovih porodica.

U Visokom je identificirano pet članova porodice Salkić iz mjesta Nadioci kod Viteza. Potvrđen je identitet supružnika Emsada (1955. godište) i Nihade (1959.) te njihovo troje djece: Melise, koja je u momentu smrti imala samo osam godina, Nermina, koji je imao 12 godina te 14-godišnjeg Senada.

Potvrđen je identitet i braće Ćerimić, također iz mjesta Nadioci kod Viteza, Edina, rođenog 1976. godine, i njegovog tri godine mlađeg brata Elvedina (1979).

Presude

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakru, ali su novom presudom 2001. godine oslobođeni optužbi.

Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, među kojima i zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine, oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.

Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a “Džokeri”, bosanskog Hrvata Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležane dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora. Na slobodu je pušten nakon što je odslužio kaznu od osam godina i četiri mjeseca.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje