Film "Moj komšija Elvis"
Komšije su mu se podsmijavale, a njegova životna priča stigla je do Las Vegasa: Nevjerovatna sudbina sarajevskog Elvisa

Dokumentarni film "Moj komšija Elvis", posvećen neobičnoj životnoj priči sarajevskog muzičara Duška Mandića, ostvario je značajan međunarodni uspjeh izborom među 25 ostvarenja nominovanih za nagrade na filmskom festivalu u Las Vegasu, u konkurenciji od približno 2.000 prijavljenih filmova. Posebnu simboliku ovom priznanju daje činjenica da je upravo u Las Vegasu Mandić 1993. godine pobijedio na takmičenju imitatora Elvisa Presleyja. O nastanku dokumentarca, njegovom festivalskom uspjehu i čovjeku koji nije dočekao završetak filma u emisiji "Novi dan" na N1 govorio je reditelj Goran "Gonzo" Lukić.
Za autore dokumentarca odlazak u Las Vegas mnogo je više od još jednog festivalskog predstavljanja. To je, kako kaže Lukić, svojevrstan povratak Duška Mandića u grad u kojem je ostvario jedan od najvećih uspjeha svoje muzičke karijere.
"Ja bih to definisao tako da se s ovim festivalom Duško Mandić, glavni akter našeg filma, praktično vraća kući. Dobar dio filma posvećen je upravo njegovim uspjesima u Las Vegasu, gdje je 1993. godine, među 200 takmičara, dvojnika Elvisa Presleyja, bio pobjednik", kazao je Lukić.
"Ovim filmom Duško Mandić nastavlja živjeti i praktično se vraća tamo gdje je sve počelo, u Las Vegas", dodao je.
Od skromne produkcije do međunarodnih priznanja
Lukić je istakao da autorska ekipa nije očekivala ovakav festivalski uspjeh, posebno imajući u vidu ograničena sredstva kojima su raspolagali tokom snimanja.
Dokumentarac su realizovali Lukić i njegove kolege Alen Crnogorčević i Benjamin Čengić, a njihov prvobitni cilj bio je ispričati priču o čovjeku čiji je život, kako reditelj kaže, bio dostojan holivudskog scenarija.
"Motiv za nastanak filma nisu bile nagrade. Nismo ih očekivali, da budem iskren. Radili smo sa skromnim produkcijskim sredstvima i uz veliki lični angažman", rekao je.
Prema njegovim riječima, film je najprije izabran među 300 ostvarenja u zvaničnoj selekciji festivala u Las Vegasu, a potom je stigla vijest da se nalazi među 25 nominovanih za nagrade.
"To je već sasvim druga dimenzija. Mislim da će to mnogo značiti i bosanskohercegovačkoj kinematografiji i nama kao autorima", naglasio je.
Tokom gostovanja na N1 otkrio je i da je ekipa upravo dobila još jedno priznanje – nagradu za najbolji film na Dokumfestu, festivalu muzičkog dokumentarnog filma u Zenici.
Film je prikazan i na Sarajevo Film Festivalu, a Las Vegas bi, prema tadašnjim najavama, trebao biti njegovo 17. festivalsko predstavljanje.
Komšija kojem su se podsmijavali krio je nevjerovatnu životnu priču
Jedan od najzanimljivijih dijelova razgovora odnosio se na trenutak u kojem je Lukić odlučio snimiti dokumentarac o Dušku Mandiću.
Sve je počelo nakon što se doselio u Novi Haustor i upoznao svog neobičnog komšiju.
"Bio je ekscentričan, blago rečeno čudak, i često je izazivao podsmijeh drugih komšija. Sve dok jednog trenutka nisam imao priliku čuti tog istog Duška Mandića kako pjeva kroz odškrinut prozor. Tada sam shvatio da se ta priča mora ispričati", prisjetio se reditelj.
Priznao je da njegove kolege u početku nisu bile uvjerene da postoji dovoljno materijala za film, ali su već nakon prvog snimanja promijenile mišljenje.
Posebnu vrijednost dokumentarcu dala je bogata lična arhiva Duška Mandića, u kojoj su autori pronašli brojne autentične snimke.
"Duško, odnosno Elvis, dao je ime ovom filmu i praktično bio ono što privlači gledaoca. Međutim, Duško Mandić je taj koji je dao dušu ovom filmu", istakao je Lukić.
Duško Mandić preminuo je prije završetka filma
Rad na dokumentarcu trajao je gotovo tri godine, a njegov završetak obilježila je velika tuga.
Duško Mandić preminuo je prije nego što je film završen i nije imao priliku vidjeti ostvarenje posvećeno njegovom životu.
"Cijeli proces trajao je skoro tri godine. Toliko dugo da nas je Duško, nažalost, napustio prije završetka filma", rekao je Lukić.
Ipak, upravo zahvaljujući dokumentarcu, njegova priča nastavlja živjeti.
Reditelj smatra da je najvažnija poruka filma mnogo šira od života jednog muzičara. Riječ je o tome koliko često ljudi ne poznaju sudbine onih koji žive neposredno pored njih.
"Ne cijenite ljude na prvu, nego malo zagrebite ispod površine, saznajte njihovu sudbinu, njihovu priču, pa tek onda sudite o njima", poručio je.
"Mislim da bi to trebala biti poruka filma: da jedan mali čovjek iza sebe može imati veliku i ozbiljnu životnu priču", dodao je.
Priča o Elvisu zapravo je i priča o Sarajevu
Iako je Duško Mandić centralna ličnost dokumentarca, Lukić naglašava da je Sarajevo jedan od njegovih najvažnijih protagonista.
Film prati nekoliko decenija Mandićevog života, od djetinjstva tokom šezdesetih i sedamdesetih godina, preko muzičkih nastupa osamdesetih i boravka u Americi devedesetih, do povratka u Bosnu i Hercegovinu.
Kroz njegovu sudbinu prikazana su i mjesta na kojima su se nekada okupljale generacije Sarajlija, muzička scena i atmosfera grada koji je tokom osamdesetih imao izuzetno važnu ulogu u kulturnom životu bivše Jugoslavije.
"Sarajevo je zapravo suština ove priče. Ljudi, vrijeme, mjesta i akteri, pa i sagovornici koji govore u filmu, savremenici su Duška Mandića i tog vremena", objasnio je.
Lukić je naglasio da je riječ o dokumentarcu koji, osim snažne lične priče, predstavlja i svojevrsnu posvetu sarajevskoj rock'n'roll sceni.
Stariji su plakali, a mlađi nisu gledali u telefone
Govoreći o reakcijama publike, reditelj je otkrio da tokom projekcija više ne prati vlastiti film, nego posmatra gledaoce.
Posebno ga zanimaju reakcije različitih generacija.
"Kod starijih sam uspio izazvati i osmijeh i, bogami, plač", rekao je.
Međutim, posebno ga je iznenadila pažnja mlađih gledalaca, za koje je smatrao da bi im priča o nekadašnjem Sarajevu i njegovoj muzičkoj sceni mogla biti manje bliska.
"Nijedno dijete koje je prisustvovalo projekcijama nije pogledalo u telefon. To mi je već pokazatelj da smo napravili nešto zanimljivo", kazao je.
Objasnio je da je prva verzija dokumentarca trajala približno dva i po sata, ali je kasnije skraćena na sat i 22 minute.
"Kada uspijete tinejdžera zadržati sat i 22 minute da ne pogleda u telefon ili neki drugi mobilni uređaj, mislim da ste uradili dobar posao", istakao je.
Lukić najavio novu priču o još jednom sarajevskom Elvisu
Autorska ekipa planira nastaviti predstavljati film na festivalima, a potom započeti razgovore o njegovoj distribuciji.
U pripremi je i kraća verzija dokumentarca namijenjena distributerima.
Lukić je tokom razgovora otkrio i da već razmišlja o novom projektu, koji bi mogao biti dio svojevrsne trilogije.
"Postavio sam sebi cilj da napravim Elvis trilogiju. Radim na tome da napravimo još jednu priču o još jednom Elvisu u Sarajevu", rekao je.
Pojasnio je da novi protagonista nije imitator Elvisa Presleyja niti ima veze s američkom muzičkom legendom, ali da mu je Elvis umjetničko ime i da je izuzetno poznat.
Njegov identitet zasad nije želio otkriti.
Bez obzira na buduće projekte i festivalska priznanja, Lukić je naglasio da je najvažniji cilj dokumentarca već ostvaren.
"Duško Mandić nastavit će živjeti kroz ovaj film. To nam je bilo najvažnije", zaključio je reditelj.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare