Spustio se jedanaest kilometara do dna okeana i tamo, na najdubljem mjestu na Zemlji, našao plastičnu vrećicu

Marijanska brazda leži u zapadnom Pacifiku i najdublje je mjesto na planeti.

Najniža tačka zove se Challenger Deep i, prema najpreciznijem mjerenju iz 2019, duboka je 10.935 metara.

Da bi se to zamislilo, postoji poređenje koje se najčešće koristi. Kada bi se Mount Everest spustio u tu brazdu, njegov vrh bi i dalje bio više od dva kilometra ispod površine mora.

Pedeset velikih aviona na jednom čovjeku

Ono što taj prostor čini nedostupnim nije dubina nego pritisak.

Na dnu je pritisak preko hiljadu puta veći nego na površini, oko 1.086 atmosfera.

Uobičajeno poređenje je da bi na čovjeku koji bi se tamo našao taj pritisak bio kao da mu je na tijelu naslagano pedesetak putničkih aviona.

Ljudsko tijelo to ne može podnijeti ni na trenutak. Zato se do dna može isključivo u posebno građenoj podmornici, a takvih na svijetu ima vrlo malo.

Manje ljudi nego na Mjesecu

Broj koji najbolje pokazuje koliko je to mjesto nepristupačno je jednostavan.

Do 2024. godine na dnu Challenger Deepa bilo je svega dvadeset sedam ljudi.

Na Mjesecu je hodalo dvanaest, ali je u svemir uopšte otišlo mnogo više. Ako se gleda broj ljudi koji su vidjeli dno najdublje brazde, on je i danas manji od broja onih koji su se odvojili od Zemlje.

Prvi su tamo sišli Don Walsh i Jacques Piccard 1960, u podmornici Trieste. Zatim je 2012. sam sišao filmski redatelj James Cameron. Vescovo je 2019. oborio taj rekord.

Walsh je, s 91 godinom, bio na brodu i čekao ga kada je izronio.

Četiri sata na dnu i sendvič od tune

Vescovo je na dnu proveo oko četiri sata.

Prelazio je s jednog kraja na drugi i snimao sve što vidi: stijene, organizme i predmete koji tu ne pripadaju.

Kada je završio posao, uradio je nešto što je kasnije sam opisao. Isključio je motore, naslonio se u sjedištu i pojeo sendvič od tune, dok je podmornica polako plutala iznad dna najdubljeg mjesta na Zemlji.

Rekao je da je uživao u pogledu i u tome šta je njegov tim tehnički postigao.

Vrećica kakva se dobija u prodavnici

Ono što je zateklo dolje bilo je manje ugodno.

Uz nekoliko organizama za koje se pretpostavlja da su nove vrste, na dnu su bili plastična vrećica i omoti od bombona.

To nije bio prvi put. Godine 2018. objavljeno je istraživanje u kojem je, pregledom baze snimaka s više od pet hiljada zarona kroz trideset godina, utvrđeno da je najdublji zabilježen komad plastike upravo obična vrećica iz prodavnice, na dubini od skoro jedanaest kilometara.

Uz to, ranije istraživanje pokazalo je da su sitni rakovi iz šest najdubljih brazdi na svijetu u sebi imali čestice plastike.

Vescovov tim je uzorke koje je prikupio poslao na analizu upravo zbog toga.

Zašto plastika tone tako duboko

Ostaje pitanje kako obična vrećica završi tamo gdje čovjek jedva stigne.

Plastika se u moru s vremenom obraste organizmima i sitnim česticama, pa postaje teža od vode i tone.

Uz to, duboke brazde djeluju kao lijevci. Sve što se u okolnom okeanu spusti, morske struje postepeno guraju prema najnižoj tački, gdje ostaje jer nema kuda dalje.

Zbog toga se u tim brazdama izmjere i veće količine zagađivača nego u nekim od najzagađenijih rijeka na svijetu.

Vescovo je zaron u Marijanskoj brazdi obavio u sklopu pohoda u kojem je sišao na najdublju tačku svakog okeana na planeti. Na svakoj od njih zatekao je isto: mjesto koje čovjek gotovo ne može dohvatiti, ali do kojeg je njegov otpad već stigao.