Danas se navršavaju 22 godine od masakra na sarajevskoj tržnici Markale, kada je ubijeno 68 ljudi, a 142 teško ranjeno. Minobacačka granata ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske iz pravca Trebevića eksplodirala je kod sjevernog ulaza u sarajevsku Gradsku tržnincu 1995. godine.
Ova tragedija bila je povod Međunarodnoj zajednici da interveniše i okonča rat u Bosni i Hercegovini. Današnji dan se obilježava i kao Dan sjećanja na sve ubijene Sarajlije.
VEZANE VIJESTI
Gošća Novog dana bila je Senka Kurt, novinarka Oslobođenja u to vrijeme i jedna od očevidaca masakra.
Na pitanje da li je u tom momentu bila svjesna šta se dogodilo je kazala: “Tog dana dva minuta prije granate sam bila na Markalama kod ribarnice. Bila sam sa prijateljem kome je supruga poslala novac da kupi makarone pa smo otišli da ih kupimo. Da, bila sam svjesna toga šta se dešava. Kad sam se vratila u redakciju, počela sam da vrištim i kolege su rekle kako sam histerična, a ja sam odlučila da se vratim. Bila sam u ratu, nagledala sam se krvi i razlikovala sam da to nije bila obična granata i znala sam da se dešava nešto strašno. Tada sam vidjela i reportere stranih agencija da bacaju svoje kamere i da kreću da zbrinjavaju ranjenike. Došlo je bezbroj automobila i bila sam svjesna da se dešava nešto jako veliko. Kada sam se vratila u redakciju, zahvaljujući sjajnom novinaru Hamzi Bakšiću, napisala sam tekst. Rekao mi je da sjednem i napišem tekst, a ja sam bila veoma mirna i rekla sam kako ne mogu, no on je rekao da zažmirim i da kažem šta vidim. To je bila jedna vrsta terapije za mene i samo sam vidjela boje i čula zvukove. Poslije podne sam došla kući, bilo je struje nekim čudom, i na TV-u su bile te scene. Jela sam sendvič, moj tata je plakao i počeo me optuživati što jedem sendvič na šta sam mu ja odgovorila da sam bila tamo i da sad sve mogu. Ono što je najgore je da postoji hiljadu verzija te priče. Stvari koje doživite, i kad su grozne, lakše podnosite od onoga što je manipulacija neistinama o ratu“.
Govorila je i o novinarstvu u vremenu rata u BiH. “U tom momentu smo htjeli da se bavimo patriotskim novinarstvom. Kada vidite Markale, ponekad je takvo novinarstvo jedino čemu se možete okrenuti. Nema tu objektivnosti jer vidite raskomadana tijela i rijeke krvi – tu nema objektivnosti. To se jeste dogodilo – to su živi ljudi, to nisu lutke, to sam vidjela. Zaboli me kako se manipulira žrtvama jednako na svim stranama. Sve se sad dijeli na naše i vaše žrtve, vaše i naše zločince. Ako je ‘moj’ zločinac, on je budala, ako je ‘njihov’ on je zločinac“, rekla je Kurt.
O fenomenu poricanja zločina je kazala: “Teško vam je prijatelju reći oprosti, no mi očekujemo oprosti, ali se to ne dešava onako brzo kako smo željeli pa smo stalno tapkali u mjestu i čekali da se to dogodi. Manipulacija žrtvama i nepriznavanje genocida je nešto što koči ovu zemlju ali to nije razlog da ne idemo dalje“.
Senka Kurt je kazala i kako je ovoga jutra prošla pored Markala i vidjela da je prazno. “Svako jutro prođem pored spomenika, koji nije davno napravljen, i koji je zašuškan među tezgama. Pojedini ljudi sebi prave reklamu od svih tragedija. Danas će tu biti cvijeća i govora i to je to. Žrtvama se ne pridaje nikakva pažnja. Ja taj dan ne osjećam kao svoj dan jer mi je kroz političku prizmu nametnut, a ne kroz sućut“, komentarisala je Kurt.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
