Sejdalija Hrnjić je preživio "stazu smrti" prije 31 godinu, kroz suze priča o najbližima koje je izgubio: "Ostao je negdje na putu..."

"Težak je to bio trenutak kada smo morali donijeti odluku da napustimo Srebrenicu pod pritiskom agresora. Pet dana smo putovali po veoma teškom putu, koridoru i na izlasku ovamo u Bajkovicu bila je jedna od najtežih, odnosno tu je bila najutvrđenija neprijateljska linija, a mi smo bili izuzetno iscrpljeni jer već pet dana smo bili bez hrane, bez adekvatne vode. Međutim, uz pomoć i snage sa slobodne teritorije, a i naših hrabrih, možemo slobodno reći i dosta iscrpljenih boraca uspjeli smo izaći", prisjetio se Hrnjica.

Nažalost, istakao je, veći dio ljudi ostao je po šumama tražeći spas, jer je koridor bio težak, zarastao, a nije bilo ni hrane, ni vode, ni lijekova.

"Bile su prisutne i bolesti, ranjavanja usput i sve su to bile otežavajuće okolnosti", dodao je.

S teškim uzdahom govorio je o poznanicima i bliskim ljudima koje je izgubio u Srebrenici, ali i na tom putu. Zaplakao je na pomen najboljeg druga s kojim je odrastao, a koji je ubijen.

"Ja sam od mojih bližnjih jedini bio u Srebrenici. Svi su moji bili u Tuzli, ali bilo je tu mojih komšija, mojih prijatelja. Teško je izdvojiti, ali jedan od kolega Memić Sakib čiji sin sad sa mnom zajedno radi u jednom udruženju... Kad spomenem njegovo ime, bio je moj i školski drug i svo vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu smo bili zajedno i ostao je negdje na putu. Čini mi se da su to Kamenice", rekao je plačući.

Danas je u stalnom kontaktu s njegovim sinom i porodicom, ali bol za najboljim drugom ne prolazi: "Nerazdvojni smo bili od svoje rane mladosti, pa evo do, da kažem tog razdvajanja gdje je Božija sudbina tako uradila..."

Ove godine mu je treći put da prolazi stazom kojom je 1995. godine išao da bi se spasio i prošao golgotu.

"Sve su to potresna svjedočenja, odnosno i sjećanja na te teške trenutke. Međutim, s druge strane ipak ponos jer ovom narodu, srebreničkom narodu, odnosno podrinjskom narodu bilo je nanijeto da ne izađu živi. Ali evo, hvala Bogu, Bog o tome odlučuje. Izašli su i danas su i evo još ima dosta onih koji svjedoče šta se desilo tom nevinom, nedužnom narodu, a prenosit ćemo na generacije da ovo nikad ne zaborave i da uvijek pozivaju na mir, na dostojanstvo, ali uvijek da budu i spremni braniti taj mir, braniti svoje ljudsko dostojanstvo", poručio je.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad