Nulta politika covida trebala je dokazati nadmoć Kine. Kako su stvari toliko pošle po krivu za Xija Jinpinga?

2022. je trebala biti godina trijumfa za Kinu i njenog vođu Xija Jinpinga jer je svoje drugo desetljeće na vlasti počeo obećanjem da će naciju opet učiniti velikom.

No, umjesto toga, za Kinom je sad najteža godina pod njegovom vladavinom, zbog njegove štetne politike nultog covida. Prvo su se mjesecima provodile prestroge mjere koje su naštetile ekonomiji i u javnosti dovele do najvećeg nezadovoljstva u kineskoj povijesti, a onda je došlo do toliko naglog odustajanja od svega da se krhko zdravstvo moralo nositi kako zna i umije s eksplozijom slučajeva.

Taj kaos i nered nude potpuno suprotnu sliku u odnosu na početak godine, kad se Peking hvalio uspjehom svojih mjera za suzbijanje covida nakon što je spriječeno da koronavirus ugrozi održavanje Zimskih olimpijskih igara.

U godinu dana politika suzbijanja pandemije pripisivana Xiju Jinpingu prošla je put od teme na kojoj vladajuća Komunistička partija temelji svoju legitimnost do sve gore i gore krize koja bi tu legitimnost mogla potkopati.

Dok se ovih dana val novih slučajeva i novih smrti kakav nikad prije nije viđen širi po zemlji, mnogi se pitaju zašto je vlada, nakon što je toliko toga žrtvovala pod politikom nultog covida i nakon što je toliko dugo čekala da dopusti otvaranje države, sad pustila da se virus slobodno širi, bez ikakvog upozorenja ili pripreme.

Dok se 2022. primiče kraju, CNN-ov Nectar Gan osvrće se na pet ključnih događaja godine vezanih za kineske mjere nulte stope covida.

Zimske olimpijske igre u Pekingu

Olimpijske igre su se pokazale kao golem uspjeh za kinesku strategiju nulte stope covida.

U strogo zatvorenom i pažljivo vođenom olimpijskom mjehuriću, sveprisutne maske, beskonačna špricanja dezinfekcijskim sredstvima i rigorozna svakodnevna testiranja u konačnici su se isplatila. Svaki slučaj zaraze koji je stigao u zemlju bio je brzo otkriven i zatim stavljen u izolaciju, što je omogućilo da se Olimpijske igre neometano održe, čak i dok je nova varijanta omikron bjesnila širom svijeta.

Taj uspjeh se nadogradio na partijski narativ da je njen politički sustav uspješniji od demokracija na Zapadu u suzbijanju pandemije. Tu poruku je Xi Jinping stalno ponavljao dok se pripremao za preuzimanje trećeg mandata na čelu države.

Time je Kina dobila i potvrdu da njen dobro osmišljeni paket mjera nulte stope covida, koji uključuje lockdowne, karantene, masovna testiranja, i praćenje kontakata, može izgraditi učinkovitu obranu od lakše prenosive varijante omikron i spriječiti njeno širenje. U danima prije početka olimpijskih igara te mjere su u siječnju uspješno ukrotile prvo veće izbijanje slučajeva varijante omikrona u Tianjinu, lučkom gradu blizu Pekinga.

Šangajski “lockdown”

Ali nije trebalo dugo vremena da omikron procuri kroz pukotine mjera politike nulte stope covida. Do sredine ožujka Kina se našla u borbi s najgorim valom slučajeva još od početka pandemije. Svaki dan je bilo na tisuće novih slučajeva, od sjeverne pokrajine Jilin pa do Guangdonga na jugu.

Šangaj, financijsko središte države, postao je epicentar tog vala. Lokalni dužnosnici su isprva negirali da je potreban lockdown cijelog grada, ali ubrzo su ga ipak uveli, nakon što je u gradu otkriveno 3.500 novih slučajeva u jednom danu.

Taj dvomjesečni lockdown postao je upadljiv simbol ekonomske i društvene cijene politike nulte stope covida. U najbogatijem i najglamuroznijem gradu Kine stanovnici su morali podnositi nestašice hrane, manju dostupnost hitnoj medicinskoj pomoći, oskudno opremljene kontejnere za izolaciju, i prisilnu dezinfekciju vlastitih stanova. Takve drakonske mjere su onda potaknule valove sve većih prosvjeda, što je dovelo do sve manjeg povjerenja javnosti u poteze lokalne uprave.

Lockdown je također teško naštetio ekonomiji. BDP Kine se smanjio za 2,6% u drugom tromjesečju godine, dok je stopa nezaposlenosti mladih dosegnula rekordnih 20%.

Ali unatoč takvim skupim lockdownima, Kina nije odustala od svog pristupa nulte stope covida. Umjesto tog, partijski dužnosnici su situaciju i dalje opisivali kao pobjedu u ratu protiv covida. Drugi lokalni čelnici po Kini su, poučeni primjerom Šangaja, zaključili da je nužno suzbiti porast broja slučajeva pod svaku cijenu, prije nego što se zaraza počne nekontrolirano širiti.

Partijski kongres

Kako se bližio važni partijski kongres, pritisak je nastavio rasti.

Budući da je vlastitu sudbinu tako usko vezao za mjere nulte stope covida, Xi Jinping se našao zarobljen u zamci koju je sam sebi postavio. Nije si mogao priuštiti odustajanje od mjera jer bi potencijalni nagli porast slučajeva i umrlih bio preveliki rizik i prijetnja njegovom autoritetu, prije nego što uspije osigurati nikad prije viđen treći mandat na partijskom kongresu.

Stoga, umjesto cijepljenja starijih osoba i jačanjem kapaciteta na jedinicama za intenzivnu njegu, vlasti su sljedećih nekoliko ključnih mjeseci potrošile na izgradnju sve većih karantenskih naselja i sve češća masovna testiranja. Uvođeni su i sve veći lokalni lockdowni pod kojima je u jednom trenutku živjelo 300 milijuna Kineza.

Ali čak i najstrože mjere nisu uspjele ukrotiti širenje omikrona. Do listopada je Kina opet imala na tisuće novih slučajeva dnevno. Uslijed sve veće frustracije u javnosti, Narodni Dnevnik, glavno partijsko glasilo, nastavio je inzistirati da su mjere politike nulte stope covida “održive” i da za Kinu predstavljaju “najbolju opciju.”

Na otvaranju partijskog kongresa Xi Jinping je održao govor u kojem je podržao mjere protiv covida, rekavši da one “na prvo mjesto stavljaju ljude i njihove živote.” Ostvario je veliku političku pobjedu, dobio treći mandat, i vrh partije popunio najbliskijim saveznicima, od kojih su neki svoju lojalnost dokazali izvršavanjem njegovih mjera protiv covida.

Lokalni dužnosnici su to shvatili kao jasnu poruku da trebaju biti još žešći u provođenju pravila nulte stope covida, čime su se mnogi prestali nadati da će se zemlja možda otvoriti nakon što prođe partijski kongres.

Prosvjedi širom zemlje

Kako su se restrikcije dodatno postrožile, nepopustljivi lockdowni su doveli do novih patnji i tragedija.

Radnici migranti iz ruralnih krajeva su masovno odlučili napustiti tvornicu tvrtke Foxconn koja je bila u lockdownu da pješke pobjegnu od novog vala slučajeva na najvećem mjestu u Kini na kojem se sklapaju iPhonei. Trogodišnji dječak je umro od trovanja plinom za vrijeme lockdowna jer nije bilo hitne pomoći da ga na vrijeme odveze u bolnicu. Djevojčica stara četiri mjeseca umrla je u hotelskoj karanteni nakon 12-satnog čekanja na medicinsku pomoć.

Onda je krajem studenog smrtonosni požar u gradu Urumqi na zapadu zemlje konačno zapalio fitilj bijesa javnosti koji je tiho tinjao već nekoliko mjeseci. Mnogi su vjerovali da su mjere lockdowna otežale spašavanje ljudi iz zapaljene zgrade, unatoč negiranjima partije.

Prosvjedi su se proširili po cijeloj zemlji i dosegli razmjere kakvi nisu viđene unazad nekoliko desetljeća. Na sveučilištima i na ulicama velikih gradova ljudi su se počeli okupljati u velikom broju, uz pozive da se prekinu neprestana testiranja i lockdowni, dok su neki tražili i prestanak cenzure i veće političke slobode.

U Šangaju su prosvjednici čak tražili i ostavku Xija Jinpinga – dotad nezamisliv čin političkog prkosa usmjeren protiv najmoćnijeg i najautoritarnijeg lidera kojeg je Kina imala unazad puno godina.

Prosvjedi širom zemlje postali su izazov bez presedana za Xija Jinpinga. Do tog trenutka omikron se već oteo kontroli, a u Kini je zabilježen dnevni rekord od 40.000 novih slučajeva. Ekonomska cijena plaćena za mjere nulte stope covida postala je ogromna, a lokalnim vlastima počelo je nedostajati novca za plaćanje velikih troškova lockdowna.

Navrat-nanos otvaranje

U pokušaju da se udovolji prosvjednicima, neki gradovi su počeli popuštati restrikcije.

Onda je 7. prosinca središnja vlast najavila drastičan zaokret u pristupu, ukinula lockdowne i testiranja i dopustila ljudima da idu u izolaciju kod kuće. Time je praktički ukinuta politika nulte stope covida. Državni mediji i zdravstveni dužnosnici su od tada promijenili priču, pa umjesto ponavljanja kako je virus opasan danas umanjuju njegovu prijetnju.

Dok je ublažavanje strogih restrikcija za mnoge došlo kao dugo iščekivano olakšanje, tako nagla i neuredna promjena je iznenadila nepripremljenu javnost, prepustivši ih same sebi.

Lijekovi za prehladu i temperaturu koji se izdaju bez recepta, koji se pod mjerama nulte stope covida nisu mogli kupovati, instantno su rasprodani u ljekarnama i u online trgovinama. Veliki redovi su se pojavili pred domovima zdravlja, a bolnički odjeli hitne pomoći pretrpani su pacijentima, od kojih su mnogi starije osobe. Krematoriji se muče u pokušaju da prate sve veći priljev novih leševa.

Uslijed tog kaosa, vlada je jednostavno prestala objavljivati većinu kineskih slučajeva covida i suzila kriterije za brojanje umrlih od covida, na način za koji Svjetska zdravstvena organizacija WHO kaže da “jako podcjenjuje pravu brojku umrlih.”

Iako su ti potezi došli kao odgovor na paniku u javnosti, političku poruku je teško ne primijetiti.

Već gotovo tri godine niski broj zaraženih i smrtnih slučave u Kini, u usporedbi s drugim zemljama poput SAD-a, stalno se promicao kao kriterij kojim se mjere zasluge i legitimnost partije.

Ali sad bi pravi razmjeri pandemije i broja umrlih mogli nanijeti težak udarac kredibilitetu vlade koja je godinama opravdavala bolne restrikcije, tvrdeći da se time spašavaju životi.

Po nekim procjenama tako naglo i nepripremljeno otvaranje Kine moglo bi dovesti do gotovo milijun mrtvih, što bi bilo blizu brojci umrlih u Americi.

Dok Kina ulazi u svoju treću, najmračniju, pandemijsku zimu, mjere politike nulte stope covida konačno su mrtve. No, posljedice njihovog kraja će progoniti tu zemlju i u narednoj godini.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad