Naučnici odredili datum kraja zaliha kisika u Zemljinoj atmosferi

Disanje je toliko automatski gest da se čini nemogućim zamisliti Zemlju bez kisika u njenoj atmosferi. Međutim, studija objavljena u časopisu Nature Geoscience predviđa upravo ovaj scenario. Istraživanje pokazuje da će plin neophodan za većinu života na planeti nestati u roku od milijardu godina.

Rad ističe da će postepeno povećanje sunčevog sjaja smanjiti količinu ugljičnog dioksida dostupnog u atmosferi, ugrožavajući proces fotosinteze koji provode biljke, alge i drugi organizmi. Bez dovoljno CO₂, biološka proizvodnja plina za disanje ubrzano bi opadala, vraćajući planetu u stanje slično onome kakvo je imala prije milijardi godina.

Šta je studija Nature Geoscience otkrila o kisiku

Istraživanje je provedeno na osnovu simulacija koje kombiniraju klimatske modele i principe biogeohemije, područja koje istražuje hemijsku interakciju između živih organizama i okoline. Cilj je bio razumjeti kako će Zemljina atmosfera reagovati na prirodnu evoluciju Sunca.

Naučnici predviđaju da će Zemlja održavati nivo kisika iznad 1% trenutnog nivoa skoro 1,08 milijardi godina. Nakon ovog intervala, doći će do odlučujuće prekretnice: naglog pada koncentracije plina, umjesto postepenog smanjenja.

Prognoza ne govori o trenutnom kraju. Studija jasno daje do znanja da se radi o postepenoj, ali dubokoj transformaciji ekoloških uslova na planeti.

Bonus video:

Zašto sunčeva svjetlost uništava fotosintezu

Sunce nije statična zvijezda. Tokom milijardi godina, njegov sjaj se sporo, ali stalno povećava. Ovo povećanje energije mijenja Zemljinu klimu i direktno utiče na količinu ugljičnog dioksida prisutnog u atmosferi.

Sa manje dostupnog CO₂, biljke, alge i cijanobakterije prestaju proizvoditi kisik trenutnim tempom. Fotosinteza je mehanizam koji održava plin pogodan za disanje u cirkulaciji u atmosferi stotinama miliona godina.

Kada ovaj mehanizam zakaže, cijeli sistem se urušava. Biološka proizvodnja plina više ne može obnavljati atmosferu, a koncentracija naglo opada.

Primitivna Zemlja

Istraživači objašnjavaju da planeta neće doživjeti iznenadni kraj, već preokret. Atmosfera bi se trebala vratiti u stanje kakvo je bila u dalekim erama, prije pojave složenog života.

U toj fazi, kisik je bio oskudan, a život je bio ograničen na jednostavne organizme, poput anaerobnih bakterija prilagođenih ekstremnim uvjetima. Životinje, kopnene biljke i većina složene biosfere koju danas poznajemo jednostavno ne bi mogli postojati u ovom novom okruženju.

Prognoza stoga ukazuje na povratak biološkog sata planete. Zemlja bi ponovo bila svijet kojim dominiraju mikrobi, s atmosferom siromašnom slobodnim kisikom.

Mokri staklenik

Studija se također bavi fenomenom koji se naziva vlažni staklenik. To je scenario u kojem ekstremni porast temperature uzrokuje isparavanje površinske vode u velikim razmjerima, mijenjajući vodeni balans planete.

Pad kisika mogao bi se dogoditi čak i prije potpunog gubitka okeana , prema projekcijama. To znači da atmosferski kolaps prethodi drugim katastrofalnim transformacijama predviđenim za daleku budućnost Zemlje.

Ovi podaci mijenjaju fokus diskusije o budućnosti planete. Gubitak plina pogodnog za disanje ne bi bio posljednje poglavlje, već jedan od prvih znakova da je Zemlja ušla u novu, nepovratnu fazu.

Šta ovo mijenja u potrazi za životom na drugim planetama

Otkriće je također izazvalo uzbunu u astrobiologiji. Dugo vremena, kisik se smatrao jednim od glavnih znakova nastanjivosti prilikom posmatranja planeta izvan Sunčevog sistema.

Istraživanje ukazuje na to da ovaj plin možda nije definitivan pokazatelj života. Svjetovi s malom atmosferskom prisutnošću ovog elementa i dalje mogu sadržavati biološke oblike koji funkcioniraju na drugim hemijskim osnovama.

Stoga se stručnjaci zalažu za proširenje potrage za drugim indikatorima. Alternativni spojevi i organske izmaglice, prema studiji, mogu signalizirati biološku aktivnost na udaljenim planetama čak i kada je slobodni kisik rijedak.

Prijetnja čovječanstvu?

Predviđeno vrijeme za iscrpljivanje kisika je, u praksi, nezamislivo za bilo koju trenutnu ljudsku civilizaciju. Milijardu godina je period nekoliko puta duži od cjelokupnog postojanja složenih životinja na Zemlji.

Istraživači naglašavaju da fenomen ne predstavlja direktnu prijetnju čovječanstvu u kratkom roku. Ovo je astronomska vremenska skala, potpuno izvan horizonta bilo kakvog ljudskog planiranja.

Sama studija ističe da bi drugi faktori mogli promijeniti sudbinu civilizacije mnogo ranije. Klimatski događaji, geološke transformacije i nepredvidivi astronomski fenomeni mogli bi uticati na ljudsku budućnost u mnogo kraćim vremenskim okvirima od ove atmosferske projekcije.

Istraživanje Nature Geoscience ponovo otvara staru diskusiju o krhkosti ravnoteže koja održava život na Zemlji. Kiseonik koji danas udišemo rezultat je bioloških procesa koji su se uspostavljali milijardama godina i, slično tome, može biti poništen prirodnom evolucijom kosmosa.

┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad