Prije 18 godina ubijen je prvi demokratski predsjednik Vlade Srbije dr. Zoran Đinđić. Njegovi nekadašnji saradnici poručuju da je sa Đinđićem ubijena i ideja napretka Srbije. Tvrde i da država svoj dug prema njemu još nije ispunila, jer je politička pozadina ubistva i dalje nepoznata.

Srbija se osamnaesti put sjeća svog prvog demokratskog predsjednika Vlade. I ove godine u dvije kolone. Na čelu jedne, kako to protokol nalaže, aktuelna predsjednica Vlade Ana Brnabić i njeni ministri. U drugoj, ne samo zbog protokola, već iz poštovanja, ljudi koje je u svoj kabinet izabrao lično Zoran Đinđić.

Cvijeće su na spomen ploču spustili tačno u 12 i 25, kada je, kako kažu, te 2003. godine ispaljen metak u čovjeka koji je započeo najveću reformu u historiji Srbije.

„Mi smo ovdje osamnaesti put da pokažemo koliko Zoran danas nedostaje. I ne samo njegovim prijateljima i saradnicima, prodici već i cijeloj Srbiji. Ovo je najtužniji dan u godini, prije svega jer njega nema, a njega nema i kad njega nema, Srbija izgleda tužnije nego što je mogla da izgleda da je on ostao živ“, rekao je nekadašnji premijer Zoran Živković.

Da je ostao živ, Srbiju bi sigurno već uveliko uveo u Evropsku uniju, institucije bi radile svoj posao, a država ne bi bila povezana sa kriminalom, kao što je to slučaj danas, tvrde njegovi sardnici.

„Mi smo bili svjesni kriminalnih klanova koji su rasli, pokušali smo da se borimo i imali smo probleme“, naveo je potpredsjednik u Vladi Zorana Đinđića profesor Žarko Korać.

Problemi su kulminirali ubistvom Zorana Đinđića, vlast je uvela vanredno stanje i pokrenula akciju „Sablja“, u kojoj su uhapšeni pripadnici zemunskog klana. Da je organizovao ubistvo Đinđića osuđen je vođa Jedinice za specijalne operacije Resora Državne bezbijednosti Milorad Ulemek Legija, dok je za neposredno izvršenje osuđen njegov pomoćnik Zvezdan Jovanović. Obojica na po 40 godina zatvora.

Zna se ko je metak ispalio, ali se ne zna ko je od toga imao politički interes, podsjećaju njegovi saradnici i tvrde da politička pozadina ubistva nikada nije ispitana, jer za to nije bilo volje u državnom vrhu.

„Svi mi koji smo u to vrijeme željeli korijenitu promjenu u Srbiji smo bili pod pritiskom. On, pošto je bio najbitniji, on je to platio glavom za sve nas“, rekao je historičar i nekadašnji član DOS-a Milan St. Protić.

Zoran Đinđić na čelo srbijanske Vlade izabran je u januaru 2001. godine, kao prvi premijer nakon pada režima Slobodana Miloševića. Đinđić je, u dvije godine svog mandata, pokrenuo socijalnu i ekonomsku reformu, otvorio Srbiju prema svijetu, usmjerio je ka Briselu i otpočeo saradnju sa Haškim tribunalom.

U mandatu njegove Vlade isporučeni su mnogi optuženi za ratne zločine, među kojima je i bivši predsjednik Slobodan Milošević.

„Nikada više se devedesete neće vratiti. Mi smo deset godina siromašniji, propaliji i to je cijena naše gluposti i naše neodgovornosti“, govorio je Đinđić.

Dvije decenije nakon tog govora, njegovi saradnici poručuju da su se u politiku i javni život vratili i ljudi i ideje protiv kojih se Đinđić cijeli svoj život borio.